Naslovnica Akida Šest dunjalučkih posljedica otpadništva zbog ostavljanja namaza

Šest dunjalučkih posljedica otpadništva zbog ostavljanja namaza

510
Namaz

Kao posljedica otpadništva dolazi nekoliko ovosvjetskih i onosvjetskih propisa:

Prvo: Ovosvjetski propisi:

1. Prestanak starateljstva

Onome koji ostavlja namaz nije dozvoljeno dati pod starateljstvo išta što islam uslovljava. Prema tome, takav se neće postaviti za staratelja svojoj malodobnoj djeci, neće udati nijednu svoju kćerku, i dr. Naši islamski pravnici su u dugim i sažetim knjigama govorili: „Dužnost je da staratelj bude musliman kada udaje muslimanku.“ Rekli su: „Nevjernik nema pravo starateljstva nad muslimankom.“

Ibn Abbas, radijallahu anhu, kaže: „Nema braka osim sa razboritim starateljem.“ Najveća i najuzvišenija razboritost jeste vjera islam, a najneuračunjivljija i najniža je nevjerstvo i otpadništvo od islama.“

2. Prestanak nasljeđivanja rođaka

Nevjernik ne nasljeđuje muslimana niti musliman nasljeđuje nevjernika, zbog hadisa Usame ibn Zejda, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Musliman neće naslijediti nevjernika, a ni nevjernik muslimana.“ (El-Buhari, 6764; Muslim, 1614)

3. Zabrana ulaska u Mekku i njen Harem

Jer Uzvišeni kaže, u prevodu značenja ajeta: „O vjernici, mnogobošci su sama pogan, i neka više ne dolaze na hadždž Časnom hramu poslije ovogodišnjeg hadždža.” (Et-Tevbe, 28)

4. Zabrana jedenja mesa životinja koje je otpadnik zaklao

…kao što su deve, krave i bravčat, i sl., za čiju je dozvoljenost uslov klanje. Jedan od uslova klanja je da onaj koji kolje bude musliman ili kitabija (židov ili kršćanin). Klanje otpadnika, idolopoklonika, i medžusije nije priznato.

El-Hazin u svome Tefsiru kaže: „Usaglasili su se oko zabrane mesa životinja koje su zaklane od strane medžusija i ostalih mušrika iz reda Arapa, obožavaoca kipova, i onih koji nisu imali nebeske objave.“

Imam Ahmed kaže: „Ni za koga ne znam da je rekao suprotno, a da nije sljedbenik novotarije.“

5. Zabrana klanjanja dženaze poslije smrti

Zabranjeno je donositi za njega dovu, te tražiti oprost i milost. Uzvišeni kaže, u prevodu značenja ajeta, Et-Tevbe, 84; i Tevbe, 113:

„I nijednom od njih, kad umre, nemoj molitvu obavljati, niti sahrani njegovoj prisustovati, jer oni u Allaha i Njegova Poslanika ne vjeruju i kao nevjernici oni umiru.”

„Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprosta za mnogobošce, makar im bili i rod najbliži, kad im je jasno da će oni stanovnici u Džehennemu biti.”

„A što je Ibrahim tražio oprosta za svoga oca bilo je samo zbog obećanja koje mu je dao. A čim mu je bilo jasno da je on Allahov neprijatelj, on ga se odrekao. Ibrahim je doista bio pun sažaljenja i obazriv.” (Et-Tevbe, 114)

Upućivanje dove za oprost i milost onima koji su umrli u nevjerstvu, bez obzira na povod, smatra se prelaskom granica i jednom vrstom ismijavanja sa Allahom, te izlaskom iz okvira puta Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i vjernika.

Kako može onaj koji vjeruje u Allaha i Sudnji dan, moliti za oprost i milost za onoga ko je umro u nevjerstvu, a takav je neprijatelj Uzvišenog Allaha, kao što Uzvišeni kaže, u prevodu značenja ajeta: „pa Allah je, doista, neprijatelj onima koji neće da vjeruju.” (El-Bekare, 98)

Uzvišeni je u ovom časnom ajetu pojasnio da je neprijatelj svim nevjernicima. Dužnost je vjerniku odreći se svakog nevjernika, jer Uzvišeni kaže, u prevodu značenja ajeta:

A kad Ibrahim reče ocu svome i narodu svome:„Nemam ja ništa s onima kojima se vi klanjate, ja se klanjam samo Onome koji me je stvorio, jer će mi On, doista, na pravi put ukazati.” (Ez-Zuhruf, 26-27)

Uzvišeni kaže, u prevodu značenja ajeta: „Divan uzor za vas je Ibrahim i oni koji su uz njega bili kada su narodu svome rekli: „Mi s vama nemamo ništa, a ni sa onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate; mi vas se odričemo, i neprijateljstvo i mržnja će između nas ostati sve dok ne budete u Allaha, Njega jedinog, vjerovali!” (Mumtehine, 4)

Time ostvaruje slijeđenje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer Uzvišeni kaže, u prevodu značenja ajeta: „…i proglas od Allaha i Njegova Poslanika ljudima na dan velikog hadždža: „Allah i Njegov Poslanik ne priznaju mnogobošce.” Pa ako se pokajete, to je za vas bolje; a ako se okrenete, znajte da Allahu nećete umaći! A nevjernike obraduj kaznom nesnosnom!” (Et-Tevbe, 3)

Jedna od najčvršćih spona vjerovanja je da voliš u ime Allaha, da mrziš u ime Njega, da prijateljuješ u ime Njega, da neprijateljuješ u ime Njega kako bi tvoja ljubav, prezir, prijateljstvo i neprijateljstvo bili u skladu sa Allahovim, Azze ve Dželle, zadovoljstvom.

6. Zabrana sklapanja braka sa muslimankom

Jer, prema šerijatskim tekstovima i koncenzusu učenjaka, onaj ko ostavlja namaz je nevjernik, i njemu nije dozvoljena žena muslimanka.

Uzvišeni kaže, u prevodu značenja ajeta:

„O vjernici, kada vam vjernice kao muhadžirke dođu, ispitajte ih, – a Allah dobro zna kakvo je vjerovanje njihovo -, pa ako se uvjerite da su vjernice onda ih ne vraćajte nevjernicima: one njima nisu dopuštene, niti su oni njima dopušteni.” (El-Mumtehine, 10)

U El-Mugniju od Ibn Kudame El Makdesija (6/592) stoji: „Nema razilaženja među učenjacima oko zabrane žena i mesa priklanih životinja drugih mimo sljedbenika Knjige.“ On kaže: „Zabranjeno je oženiti otpadnicu bez obzira koju je vjeru nanovo prihvatila, jer za nju nije potvrđen i ne priznaje se važeći propis o sljedbenicima dugih vjera u koje je prešla.“

U El-Mugniju u poglavlju o otpadništvu (8/130) kaže: „Ako se otpadnik oženi, njegova ženidba nije ispravna, jer se ne može potvrditi. Ono što je zapreka za priznavanje braka zapreka je i za njegovo sklapanje, kao što je brak nevjernika sa muslimankom.“ U hanefijskoj knjizi,„Medžme’ul-enhur” (1/203), stoji: „Nije dozvoljeno da otpadnik ili otpadnica ikoga oženi, zbog postojećeg koncenzusa ashaba o tome.“

Vidiš kako je jasno naglasio zabranu ženidbe sa otpadnicom i da otpadnikova ženidba nije ispravna.

Autor: Šejh Muhammed Salih El Usejmin
Iz djela Propis o ostavljanju namaza
Priprema/naslov: Menhedž