Kader je Allahova odredba svega što se dešava, zasnovana na Njegovom znanju i mudrosti.
Vjerovanje u kader obuhvata četiri stvari:
Prva: Vjerovanje da Uzvišeni Allah zna sve i pojedinačno i općenito, bez obzira da li se radilo o onome što On čini ili što čine Njegovi robovi.
Druga: Vjerovanje da je sve to zapisano u Ploči pomno čuvanoj (Levhi Mahfuz.
O ove dvije stvari, Uzvišeni Allah kaže:
Zar ne znaš da je Allahu poznato sve što je na nebu i na Zemlji? To je sve u Knjizi; to je, uistinu, Allahu lahko! (Kur'an, Hadždž, 70.)
U Muslimovom Sahihu navodi se hadis od Abdullaha b. Amra b. el-Asa, u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Allah je zapisao sve što će se dešavati, još pedeset hiljada godina prije nego što je stvorio nebesa i Zemlje.“
Treća: Vjerovanje da svi događaji i pojave bivaju Allahovom voljom i htijenjem, bez obzira da li se radilo o onome što On čini ili što čine Njegova stvorenja.
Govoreći o onome što On čini, Uzvišeni kaže: Gospodar tvoj stvara šta hoće, i On odabira. (Kur'an, El-Kasas, 68.)
Allah čini što On hoće. (Kur'an, Ali Imran, 40.)
On vas oblikuje u matericama kako On hoće. (Kur'an, Ali Imran, 6.)
Govoreći o onome što čine stvorenja, On Uzvišeni kaže:
A da Allah hoće, okrenuo bi ih protiv vas i oni bi se, uistinu, protiv vas borili. (Kur'an, En-Nisa, 90.)
A da je Gospodar tvoj htio, oni to ne bi učinili; zato ti ostavi njih, i ono što izmišljaju. (Kur'an, El-A'nam, 112.)
Četvrta: Vjerovanje da su sva Allahova stvorenja i sve što rade, sve njihove osobine i pokreti stvoreni od strane Njega.
Allah Uzvišeni kaže:
Allah je Stvoritelj svega i On upravlja svim. (Kur'an, Ez-Zumar, 62.)
Koji je sve stvorio i kako treba uredio! (Kur'an, Furkan, 2.)
Prenoseći riječi Ibrahima, alejhisselam, koje je uputio svome narodu, Uzvišeni Allah kaže:
Allah stvara i vas i ono što napravite. (Kur'an, Es-Saffat, 96.)
Vjerovanje u kader na način kakav smo spomenuli, nije u koliziji sa htijenjem i mogućnošću čovjeka da postupa shodno slobodnom izboru, jer i šerijat i činjenice u stvarnosti dokazuju da je to dvoje moguće.
Šerijatski dokazi:
Govoreći o htijenju, Uzvišeni Allah kaže:
Pa ko hoće, Gospodaru svome će, kao utočištu, poći. (Kur'an, EnNeb'a, 39.)
I vi njivama vašim prilazite kako hoćete. (Kur'an, El-Bekara, 223.)
Govoreći o snazi i mogućnosti, Allah Uzvišeni kaže:
Zato se Allaha bojte koliko god možete, i slušajte i pokoravajte se. (Kur'an, Et-Tagabun, 16.)
Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih: u njegovu korist je dobro koje učini, a na njegovu štetu zlo koje uradi. (Kur'an, ElBekara, 286.)
Što se tiče stvarnosti u kojoj čovjek živi, jasno je svima da čovjek ima snagu i moć, te mogućnost da uradi ili ostavi nešto, ali da njegova mogućnost zavisi od Allahovog htijenja.
Allah Uzvišeni kaže:
Onome od vas koji hoće da je na Pravome putu, a vi ne možete ništa htjeti ako to Allah, Gospodar svjetova, neće! (Kur'an, Et-Takvir, 28, 29.)
Cijeli svemir je u vlasništvu Allaha i ništa se ne dešava bez Njegove volje.
Vjerovanje u odredbu na način kako smo to opisali ne daje čovjeku pravo na opravdanje da ostavlja obaveze i da čini zabrane, jer pravdati to odredbom neispravno je iz više aspekata:
Prvi: Allah Uzvišeni kaže:
Mnogobošci će govoriti: Da je Allah htio, mi ne bismo druge Njemu ravnim smatrali, a ni preci naši, niti bismo išta zabranjenim učinili. Tako isto su oni prije njih poricali, sve dok Našu kaznu nisu iskusili. Reci: Imate li kakav dokaz da nam ga iznesete? Vi se samo za pretpostavkama povodite i vi samo neistinu govorite. (Kur'an, El-A'nam, 148.)
Dakle, da je odredba bila opravdanje, Allah Uzvišeni ih ne bi kaznio.
Drugi: Allah Uzvišeni kaže:
O poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali. – A Allah je silan i mudar. (Kur'an, En-Nisa, 165.)
Odredba, dakle, nije opravdanje, jer da jeste, onda ne bi negirali poslanike, imajući u vidu da se njihovo odbijanje istine nakon što su došli poslanici desilo Allahovom odredbom.
Treći: Bilježi Buharija, i ovo je njegova verzija i Muslim od Alije, radijallahu ‘anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Svakome je od vas već određeno mjesto u Džennetu i mjesto u Vatri. ‘Allahov Poslaniče’, upitali su, ‘zar se nećemo na to osloniti?’ Odgovorio je: ‘Radite, a svakome je olakšano (ono što muje određeno)!’ a zatim proučio: Onome koji udjeljuje i grijeha se kloni…“ (Kur'an, El-Lejl, 5.)
A u Muslimovoj verziji stoji: „Svakome je olakšano ono zbog čega je stvoren.“
Dakle, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je da se čine dobra djela, i da se ne oslanja na odredbu.
Četvrti: Allah Uzvišeni je naredio čovjeku određena djela, a neka zabranio, i nije ga opteretio preko njegovih mogućnosti. Allah Uzvišeni kaže:
Zato se Allaha bojte koliko god možete. (Kur'an, Et-Tagabun, 16.)
Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih. (Kur'an, ElBekara, 286.)
Da je čovjek prisiljen (odredbom) da radi i djeluje, onda bi bio opterećen nečim što nije u mogućnosti. Zato, ukoliko učini određeni grijeh iz neznanja, zaborava ili prisile, neće biti grješan, jer ima opravdanje.
Peti: Allahova odredba je skrivena tajna koju ne poznajemo dok se ne desi, a čovjekova želja da uradi neko djelo javlja se prije nego što ga uradi, i zbog ovoga neosnovano je pravdati se odredbom, jer ne može biti čovjeku opravdanje nešto što nije znao.
Šesti: Ponekada vidimo čovjeka kako se trudi u činjenju onoga što mu odgovara u materijalnom smislu, sve dok to ne ostvari, a pri tome ne poteže za onim što mu ne odgovara, pravdajući to odredbom. Dakle, postavlja se pitanje, zašto se ne pravda kaderom, pa ostavi to što mu je korisno, a prihvati se onoga što mu šteti?
Navešćemo primjer koji pojašnjava ovo: Šta će izabrati čovjek pred kojim se nađu dva puta: prvi koji ga vodi mjestu koje je nemirno, gdje je haos i ubijanje, ili drugi vodi koji ga mjestu koje je mirno i pogodno za život? Izabraće drugi put, jer je nemoguće da razumna osoba izabere put koji ga vodi u probleme, a zatim da taj odabir pravda odredbom. Dakle, postavlja se pitanje, zašto onda kada je u pitanju Onaj svijet bira put koji ga vodi u Vatru, a onda to pravda odredbom?
Drugi primjer: Kada se bolesniku ponudi određeni lijek koji će mu koristiti, on će ga uzeti, pa makar mu i ne bio ugodan, ili kada mu se zabrani hrana koju voli, kako bi se izliječio, on će je ostaviti, samo da mu bude bolje. Dakle, neće se desiti da ostavi lijek i da jede hranu koja mu šteti, a da to kasnije pravda odredbom. Pa onda, zašto čovjek ostavlja ono što mu je vjerom naređeno i to ostavljanje pravda odredbom?
Sedmi: Ukoliko osobi koja svoju nepokornost pravda odredbom, neko ukrade imetak ili je napadne, a zatim kaže: Nemoj me kritikovati jer to je Allahova odredba, ona takvo pravdanje neće prihvatiti. Dakle, neće prihvatiti pravdanje odredbom od strane onoga koji ga napadne i koji se pravda odredbom pri kršenju Allahovog zakona.
Navodi se slučaj da je Omeru dovedena osoba koja je ukrala nešto, pa je kazala: „Polahko, o vođo pravovjernih, to se desilo Allahovom odredbom.“ On je tada kazao: „I odsjecanje tvoje ruke desiće se Allahovom odredbom.“
Autor: Muhammed b. Salih el-Usejmin
Iz djela “Temelji islamskog vjerovanja (komentar knjige)”
Priprema i naslov: Menhedž
Ostali imanski šarti na linku ovdje.
