Imam El-Kurtubi je u komentaru na suru Et-Tekasur rekao sljedeće:
„Rekli su učenjaci: ko želi izliječenja svoga srca i da ga okuje u pokornosti njegovom Gospodaru treba da poveća spominjanje rušitelja strasti, rastavljača od društva, pretvaraoca jetima i siročeta (tj. smrt), i da često posmatra ljude na samrti, i posjećuje mezarje muslimana.
Ovo su tri stvari koje onaj čije je srce postalo kruto, i griješenje normalno, treba se potpomoći u izliječenju svoje bolesti, i da se time bori protiv šejtana i njegovih fitni, pa ako se okoristi od mnoštvo prisjećanja na smrt, i time otkloni tvrdoću svoga srca, to je poenta i cilj. Dok, ako bude suprotno tome, njegovo srce će još više pocrnjeti, i u njemu će se ukorijeniti motivi za grijehe, a posmatranje ljudi na samrti i posjećivanje muslimanskog mezarja otklanja sve to više nego li ono prvo, jer prisjećanje na smrt jeste obavještavanje srca o onome što će neminovno doći, i time se povećava strah i oprez.
U posmatranju ljudi na samrti, i posjećivanju muslimanskog groblja jeste gledanje i viđenje, te je zbog toga daleko djelotvornije od prve stvari… dok je uzimanje pouke od onih koji su na samrti stvar koja se ne može bilo kada ostvariti, jer katkad onaj ko želi da liječi svoje srce ne može sebi priuštiti dotičnu stvar.
A što se tiče posjećivanja mezarja, to je dosta jednostavnije i ostvarljivije, i korist od toga je preča i brža, pa tako onaj ko odluči posjetiti mezarje treba se ponašati po edebima koji su za posjećivanje mezarja, i da bude prisutan svojim srcem i mislima, a ne da od toga načini puhko kruženje oko kaburova, zato što je to stvar koju i životinje čine, Allahu se utječemo od toga, već treba da svojom posjetom mezarju cilja i nijjeti Allahovo lice, popravljanje svoga srca, ili da koristi umrlom (upućivanjem dove ili traženjem oprosta za njega)…
Zatim će uzeti pouku od onoga ko je ispod zemlje, i ko je prekinuo kontakt sa porodicom i ahbabima, nakon što je predvodio vojske i armije, i takmičio se sa svojim drugovima i bližnjima, zgrtajući imetke i bogatstva, pa ga je smrt iznenadila dolazeći mu nenajavljena!
Neka posjetilac (mezarja) razmisli o onima koji su bili i prošli od njegove braće i vršnjaka čije su nade bile velike, i koji su gomilali imetke, kako su prekinute njihove želje, a niti im je koristilo njihovo dunjalučko zgrtanje, te im je zemlja obrisala ljepotu njihovih lica, a u kaburu se raskomadala njihova tijela, žene njihove postale udovice, a djeca ožalošćeni siročići!
Neka se prisjeti njihovih nastojanja za dunjalukom, i želje za ukrasom, i njihovom obmanjenošću sebebima, te priklanjanju zdravlju i mladosti.
I neka zna da je njegovo stremljenje igri i zabavi poput njihovog, i njegov gaflet spram strahovite smrti i brze propasti poput njihovog, te da će i on neminovno završiti tamo gdje su i oni završili, pa neka svojim srcem i mislima razmišlja o onome ko je do jučer bio među žive ostvarujući svoje ciljeve, a već se danas smjestio u kabur.
I da je uživao svojim gledanjem u ono zbog čega sada njegove oči plaču, i ponosio se svojim slatkim i rječitim govorom a njegov jezik sada crvi grizu, i smijao se za svoga života a zemlja mu njegove zube izgriza, i neka bude siguran da će i on biti poput njega, a i njegov završetak poput njegovog.
Kada bude razmišljao o svemu pomenutom i uzeo pouku iz toga, iz njega će nestati sve dunjalučke požude, i krenut će ka ahiretskim djelima, pa će tako postati skroman spram dunjaluka, i počet će sa pokornošću svome Gospodaru, i njegovo srce će smekšati, a udovi postati skrušeni.“ [Završen citat imama El-Kurtubija, Allah mu se smilovao]
Autor: Šejh dr. Omer El-Mukbil
Izvor: Medžalisut-tezkir (14 str)
Prevod: Menhedž
Ostali tekstovi iz edicije Kružoci zikra
