Naslovnica Fetve Vjerodostojnost hadisa o nagradi hadža i umre za klanjanje dva rekata nakon...

Vjerodostojnost hadisa o nagradi hadža i umre za klanjanje dva rekata nakon izlaska sunca

367

Pitanje: Šta je ispravno u pogledu hadisa koji se prenosi o klanjanju dva rekata nakon izlaska sunca?

Odgovor:

Ovaj hadis prenose od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Enes ibn Malik, Ebu Umame, Ibn Omer, Aiša i drugi, ali ništa od toga nije vjerodostojno.

Hadis Enesa bilježi Tirmizi putem Abdul Aziza ibn Muslima koji kaže: “Pričao nam je Ebu Zilal od Enesa ibn Malika da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Ko klanja sabah u džematu, potom sjedne i spominje Allaha, sve dok sunce izađe, pa potom klanja dva rekata, ima nagradu poput nagrade za hadž i umru, u potpunosti, u potpunosti, u potpunosti.’

Imam Tirmizi nakon ovoga hadisa kaže da je hadis hasen garib, što znači da je slab. Ebu Zilal je jako slab kako kaže Jahja ibn Mein. Slabim su ga ocijenili i Ebu Davud, Nesai, Ibn Adij i drugi.

Hadis Ebu Umame bilježi Taberani u Mudžemu el-Kebir putem Osmana ibn Abdur Rahmana on od Musa ibn Alije, on od Jahje ibn Harisa, on od Kasina ibn Abdurrahmana, a on od Ebu Umame.

Osmanu ibn Affanu su učenjaci prigovorili zbog prenošenja hadisa od slabih i nepoznatih ravija.  Musa ibn Ali isto tako nije poznat. Oko Kasima se učenjaci razilaze, jedna skupina učenjaka ga je ocijenila slabim zbog ravija koji prenose od njega. Ebu Hatim kaže: “Hadisi povjerljivih i pouzdanih ravija od njega su ispravni za razliku od slabih ravija.”

Kritikovao ga je i imam Ahmed, a slabim su ga ocijenili i Gallabi, Ukajli i Ibn Hibban koji kaže: “Prenosi od drugova Muhammeda zamršene stvari i prenosi od pouzdanih ravija izvrnute stvari tako da čovjek pomisli kao da namjerno to radi.”

Što se tiče hadisa Ibn Omera, radijellahu anhu, njega spominje Ibn Hibban u svom djelu Medžruhin putem Ahvesa ibn Hakima, on od Halida ibn Madana a on od Ibn Omera.

Ahves ibn Hakim je slab kako spominje imam Ahmed, Ibnu Medini i Jahja ibn Mein.

I hadis Aiše, radijellahu anha, njega bilježi Ebu Jala u svom Musnedu, a u njegovom senedu ima džehaleta (nepoznatih ravija) i druge slabosti.

Nije mi poznato da se u vezi ovoga prenosi ijedan vjerodostojan hadis, niti je išta od toga pritvrđeno od ashaba, tabi'ina, niti iko od poznatih učenjaka, od imama 4 mezheba i drugih. Od nikoga od njih nije potvrđeno da onaj ko sjedi na mjestu u kojem je klanjao namaz do izlaska sunca, pa potom klanja dva rekata da ima nagradu hadža i umre u potpunosti.

Ovakva nagrada podstiče ambicije ljudi da prenesu ovakve hadise (tj. da je ovo vjerodostojno prenijelo bi se vjerodostojnim putem, jer ambicija podstiče na prenošenje ovakvih predaja u kojima se spominje ovako velika nagrada). Stoga, imam Muslim bilježi od Džabira ibn Semure da bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i ashabi sjedili u mesdžidu sve do izlaska sunca i da bi potom ustajali.

Činjenica da se u ovom hadisu ne spominje klanjanje namaza niti nagrada koja slijedi za taj namaz, pored bitnosti tog djela, ukazuje da hadisi koje govore o klanjanju namaza nakon izlaska sunca i nagrade za njega, nemaju osnovu.

Ibn Ebi Šejbe bilježi u svom Musannefu od Mensura, a on od Mudžahida, da bi Aiša, radijellahu anha, odspavala kratkim snom nakon izlaska sunca. Lanac ove predaje je vjerodostojan. U ovoj predaji Aiše se ne spominje klanjanje namaza nakon izlaska sunca što ukazuje da takav postupak nije bio poznat ovoj generaciji velikana.

Hafiz Zehebi spominje u svom djelu Sijeru e’alami en – nubela od Velida ibn Muslima da je rekao: “Vidio sam Evzaija kako je poslije sabaha sjedio na mjestu gdje je klanjao sve do izlaska sunca, i govorio kako je to bilo od upute selefa. A kada bi izašlo sunce ustali bi jedni k drugima i poučavali se Allahovj vjeri.”

Puno je predaja koje se prenose od selefa u ovom značenju a sve one ukazuju da pomenuti namaz nakon izlaska sunca i nagrada za njega (koja je srazmjerna hadžu i umri) nema osnove.

Ovim ne želimo da kažemo da nema klanjanja namaza nakon izlaska sunca. Ne, jer hadis o tome bilježi imam Muslim od Amra ibn Abese. Ali mi ovdje govorimo o sasvim drugoj stvari.1

Autor: šejh muhaddis Sulejman el-Ulvan
Iz djela: Medžlis el ilmijje

Bilješka:

1 Šejh želi da kaže kako je dozvoljeno klanjati namaz nakon izlaska sunca i to je u stvari duha namaz čije vrijeme počinje od izlaska sunca. Njega je propisano klanjati. Ono što nije vjerodostojno a o čemu šejh govori jesu dva rekata namaza nakon što čovjek zikri do izlaska sunca. A ako bi čovjek klanjao ta dva rekata sa nijetom duha namaza onda u tome nema nikakve prepreke, Op.prev.