Naslovna Historija Sira Vjerovjesnikovo, sallallahu alejhi ve sellem, preseljenje na Ahiret

Vjerovjesnikovo, sallallahu alejhi ve sellem, preseljenje na Ahiret

190
sira, zivotopis

Početak bolesti

Nakon što se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vratio sa hadždža pojavili su se na njemu znaci bolesti.

Pri kraju mjeseca safera 11. godine po hidžri Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, se razbolio. Bolest se javila u kući majke vjernika Mejmune bintu-l-Haris, radijallahu anha.

I kada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bio bolestan, vodio je računa o problemima muslimana. Od toga je opremanje vojske Usame ibn Zejda, radijallahu anhu, za borbu protiv Bizantinaca.

Svake noći je prelazio iz jedne u drugu kuću svojih žena.

Poslanik u Aišinoj sobi

Nakon što mu se bolest pogoršala tražio je dopuštenje od svojih žena da boluje u kući majke vjernika, Aiše, radijallahu anha, što su mu one i dopustile.

Ušao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u kuću majke vjernika, Aiše, radijallahu anha. Kada je nastupilo vrijeme jacije namaza bolest mu se još više pogoršala tako da nije mogao otići u mesdžid.

Upitao je: “Jesu li ljudi klanjali?” pa su mu odgovorili: “Ne, oni čekaju tebe, o Allahov Poslaniče.”

Dobio je nesvjesticu koja se tri puta ponovila. Svaki put nakon osvješćenja pitao je: “Jesu li ljudi klanjali?” Odgovoreno mu je: “Ne, oni čekaju tebe, o Allahov Poslaniče.”

Ebu Bekrovo predvođenje džemata

Kada Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije mogao da predvodi ljude u namazu naredio je Ebu Bekru da klanja ljudima kao imam.

Jednog dana dok je još bio bolestan, izašao je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, uz pomoć dvojice ljudi, na podne namaz. Kada ga je Ebu Bekr, radijallahu anhu, ugledao krenuo je da se povuče, ali mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, išaretom
pokazao da ostane na svom mjestu. Tada je Ebu Bekr klanjao stojeći, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sjedeći.

U ponedjeljak, 12. rebi'u-ewela, htjede Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, da izađe među ljude. Pogledao je ispod zastora Aišine, radijallahu anha, sobe, a Ebu Bekr, radijallahu anhu, je klanjao kao imam dok su ljudi bili u safovima iza njega u mesdžidu. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, se nasmješio, a zatim se vratio u sobu spustivši zastor.

Negdje oko podne u ponedjeljka 12. rebiu-ewela 2. godine po hidžri preselio je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u istom vremenu u kojem je došao u Medinu nakon hidžre.

Ebu Bekrov, radijallahu anhu, stav

Kada su ashabi, radijallahu anhum, čuli vijest o preseljenju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, većina ih u to nije povjerovala.

Ebu Bekr, radijallahu anhu, je tu vijest primio dok je bio u kući. Potom ode i uđe u Aišinu, radijallahu anha, sobu, a zatim je otkrio Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, lice i poljubio ga. Rekao je: “Dao bih za tebe i oca i majku. Kako li si prijatan, živ i mrtav.”

Poslije toga je izašao pred ljude i obratio im se nakon što je donio zahvalu Allahu, dželeša'nuhu, pa je rekao: “Onaj ko je obožavao Muhammeda, pa Muhammed je doista umro, a onaj ko je obožavao Allaha, pa doista je Allah živi koji ne umire.” 

Poslije toga je proučio riječi Uzvišenog:

“Muhammed je samo Poslanik, a i prije njega je bilo poslanika. Ako bi on umro ili ubijen bio, zar bi ste se stopama svojim vrati li? Onaj ko se stopama svojim vrati neće Allahu nimalo nauditi, a Allah će zahvalne sigurno nagraditi.” (Ali lmran, 144)

Tada su ljudi shvatili da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaista, umro. Nakon toga je ukopan, zamotan u kefine i ukopan u sobi majke vjernika, Aiše, radijallahu anha, na mjestu na kojem je i preselio.

Autor: Ali EI-Musellem EI-Ahmedi
Iz knjige: Izabrani djelovi iz životopisa Muhammada sallallahu žalejhi ve sellem