Prije nego što spomenemo status obilježavanja prethodno spomenutih praznika i blagdana, moramo ukazati na neispravnost sadržaja koji su se uvukli u one blagdane koji su šerijatom propisani.
Među tim sadržajima i aktivnostima su: pjesma i muzika, igre i plesovi, razgolićavanje žena, miješanje muškaraca i žena, zajedničke posjete mezarluka i kaburova.
Sve su ovo ružne aktivnosti na čiju opasnost upozorava Kur'an i Sunnet, te se kao takve od strane muslimana moraju napustiti i zamijeniti onim što je propisano da se čini tokom Bajrama.
Što se tiče manifestacija koje su spomenute prethodno, one su novotarija i nije ih dozvoljeno obilježavati na bilo koji način niti na njima sudjelovati.
Zašto?
Zato što sve spomenute manifestacije poprimaju hukm (propis) praznika, jer se periodično ponavljaju, ili u isto vrijeme ili na istom mjestu, ili se održavaju zbog istog povoda (bez obzira što ih neko naziva drugim imenima).
A vjera islam muslimanima je dozvolila proslavljanje samo dva praznika (a to su dva Bajrama), i svako proslavljanje praznika je njihovo uvođenje u vjeru.
A uvođenje novih praznika u vjeru je uvođenje novih stvari u vjeru. Uvođenje novih stari u vjeru je uvođenje novotarija, a novotarije u vjeri su strogo zabranjene i u islamu neprihvaćene, te se takve odbacuju, jer su dalalet (zabluda) i stranputica:
Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, veli: „Najistinitiji govor je Allahov govor, najbolja uputa je Poslanikova uputa, a nagore stvari su novine u vjeri. Svaka novina u vjeri je zabluda.“[1]
U drugom hadisu Allahov Poslanik kaže: „Ko uvede u vjeru nešto što nije od nje, to mu neće biti primljeno.“[2]
U drugoj predaji stoji: „Ko uradi neko djelo koje nije u skladu sa propisanim, ono mu neće biti primljeno.“[3]
Imam Malik kaže: „Ko u ovaj ummet uvede nešto od vjere što naši prethodnici nisu praktikovali, kao da je kazao da Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, nije dostavio Poslanicu, jer Uzvišeni kaže:
Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.[4]
„I ono što tada nije bilo dio vjere, ni danas ne može biti dio nje.“[5]
Ibn Tejmijje veli: „Blagdani su stvar vjere, Oni su put i vjerozakon o kojima Allah kaže:
Svakoj vjerskoj zajednici propisali smo vjerozakon prema kojem se treba vladati.[6]
Primjer tome je kibla u namazu, post.[7]
Znači blagdani su dio vjere, i svaka vjera svojim sljedbenicima je odredila blagdane koji se mogu proslaviti.
Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, veli: „Svaki narod ima svoj blagdan, a ovo je naš blagdan.“[8]
Mudri Zakonodavac je odredio da u islamu postoje samo dva zasebna blagdana i svako ko ima blagdan (praznik) koji nije zasnovan na argumentu, uvodi u vjeru novotarije i ono što Uzvišeni nije dozvolio.
Manifestacije i obilježavanja spomenuta u prethodnim oblicima nisu ništa drugo do praznici (blagdani, svetkovine), pa makar ih ljudi nazivali drugim imenima.
Njih ljudi obilježavaju kao praznike bez bilo kakvog dokaza, i zato su novotarija, jer po definiciji: „Praznik (blagdan) je ime za ono što se smatra općim okupljanjem u vidu tradicije i koje se ponavlja bilo svake godine, ili svake sedmice, ili svakog mjeseca i sl.“[9]
Ibn Tejmijje veli: „Praznik (blagdan) je naziv za vrstu obilježavanja koja podrazumijeva svaki dan ili svako mjesto na kojem se okuplja i svako djelo koje se čini na tim mjestima i u tim vremenima.“[10]
Zbog toga se i džuma računa muslimanskim blagdanom, jer Poslanik sallallahu alejhi we sellem, veli: „Petak je blagdan.“[11]
Zbog toga je propisano muslimanima da se petkom okupljaju, obuku najljepšu odjeću i da se namirišu prije nego što se okupe u džamiji.
Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, preselio je na Onaj svijet, a ljudima je pojasnio koji su to propisani blagdani koji se trebaju obilježavati. Ashabi i tabi'ini su slijedili ovu uputu Poslanika i nisu dodali niti jedan novi praznik, nego su obilježavali samo ono što je propisano. Isto tako su postupali i učenjaci nakon njih.
Zato Ibnul-Kajjim veli: „I mnogobošci su imali svoje blagdane, vremenske i prostorne, pa kada je Allah poslao islam, poništio ih je i sljedbenicima čiste vjere zamijenio ih Ramazanskim i Kurban-bajramom.
Isto tako, on je mnogobožačke svetinje (blagdane) koji su bili vezani za neko mjesto zamjenio Kabom Minom, Muzdelifom, Arefatom i ostalim mjestima na kojima se obavljaju obredi hadždža“.[12]
Dakle, ovo su islamski blagdani u islamu mimo njih nisu propisani drugi.
Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, njegovi ashabi itabi'ini, prolazili su kroz tužna i sretna vremena, boravili na raznim mjestima, međutim, ništa od toga nisu obilježavali niti su posebne ibadete za ta mjesta i vremena uvodili.
Oni su se zadržavali na obilježavanju šerijatom pripisanih blagdana i mimo njih nijedan drugi nisu uvodili, te s toga nije dozvoljeno uvoditi praznike, niti obilježavati nešto drugo što nisu obiljažavali.
Ibin Tejmijje veli: „Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, održao je mnoge govore, potpisao mnoge ugovore i prošao kroz razne situacije, kao što su Bitka na Bedru, Hunejnu, Hendeku, Oslobađanje Mekke, iseljenje u Medinu. Na svojim hutbama i u svojim govorima kazao je dosta toga, pojasnio je pravila vjere. Međutim, nije naredio da se bilo šta od ovoga obilježava. To čine kršćani koji obilježavaju dane u kojima su rođen Isa, ili Jevreji. Blagdan je samo ono što je šerijatom pripisano da se slijedi i obilježava, a uvoditi nešto drugo u vjeru, što nije od nje, predstavlja novotariju.[13]
Zbog toga, muslimanima Bosne, a i drugima nije dozvoljeno uvoditi bilo kakve blagdane i svetkovine koje nemaju uporište u Kur'anu i Sunnetu.
Blagdani su dio vjere, a vjera se temelji na dokazima. Ništa u vjeru osim ono što je propisano Kur'anom i Sunnetom ne smije se dodavati, a sve što se doda odbija se i kao takvo se ne prihvata.
Ibn Tejmijje kaže: „Pravilo kada su u pitanju propisani ibadeti koji se ponavljaju kao stalna praksa jeste da su dovoljni robovima, a uvođenje novih okupljanja mimo ovog propisanog vid je suprotstavljanja Allahu i Poslaniku i miješanje u ono što je isključivo njihova nadležnost.“[14]
Kao što je definisao propisane blagdane, isto tako Zakonodavac je upozorio na uvođenje drugih blagdana i svetkovina mimo propisanih.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Nemojte svoje kuće činiti kaburovima i nemojte moj kabur učiniti svetkovinom.“[15]
Iz knjige “Blagdani i propisi o umrlima – vjerovanje Bošnjaka između ispravnog i pogrešnog”,
Autor: mr. Jakub Alagić
Priprema i naslov: Menhedž
Bilješke:
[1] Bilježi ga Muslim, br. 43, str. 344.
[2] Bilježi ga Buhari, br. 2697, str. 478; Muslim, 17, str. 762.
[3] Bilježi ga Buhari, str. 373: Muslim, br. 18, str. 762.
[4] El-Maide, 3.
[5] El-I’tisam, 1/65; 2/535.
[6] El-Hadždž, 67.
[7] Iktidaus-siratil-mustekim, 1/528.
[8] Bilježi ga Muslim, br.16.str.354.
[9] Iktidaus-siratil-mustekim, 1/496.
[10] Iktidaus-siratil-mustekim, 2/5.
[11] Bilježi ga Ahmed, br. 13/395, br. 8025; Hakim, 1/603, i kaže da je ispravan.
[12] Igasetul-lehfan, 1/300.
[13] Iktidau-siratil-mustekim, 2/123.
[14] Prethodni izvor, 2/144.
[15] Bilježi ga Ebu Davud, br. 2042, str. 353; Ahmed, 14/403, br. 8804, ispravnim ga ocjenjuje Albani u Sunenu Ebu Dauda, a dobrim Arnaut u Ahmedovom Mushenedu.
