[O definiciji i vrstama šefa'ata pročitajte ovdje]

Ovdje se misli na musilmane koji su čini velike grijehe, koji su zbog grijeha ušli u Vatru. Za njih će Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, a i drugi kojima Allah bude dozvolio, zagovarati kako bi izašli iz Vatre i ušli u Džennet.

Dokaz za ovu vrstu šefa'ata je hadis koji se bilježi u dva Sahiha od Ma'beda b. Halila Anezija (da je kazivao): „Nekoliko nas iz Basre sakupili smo se i otišli do Enesa b. Malika, a sa sobom smo poveli Sabita Bunanija da ga u naše ime upita za hadis o zauzimanju (Šefa'atu).

Zatekli smo ga u njegovoj kući dok je klanjao duha-namaz. Zatražili smo dopuštenje da uđemo, pa nam je to dozvolio.

(Kada smo ušli), on je sjedio na svojoj prostirci. ‘Nemoj ga pitati ništa’ – rekosmo tada Sabitu – ‘prije nego ga upitaš za hadis o zauzimanju’!

‘Ebu Hamza.’ – reče on – ‘ova tvoja braća iz Basre došla su da te upitanju za hadis o zauzimanju.’
Tada Enes poče pripovijedati: ‘Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem nam je kazivao: ‘Kada nastupi Sudnji dan, ljudi će se uskomešati i izmiješati, pa će doći Ademu i reći mu: ‘Zauzmi se za nas kod svoga Gospodara! ‘Nisam vam ja za to,’ – odgovorit će im on – ‘nego otiđite Ibrahimu, on je miljenik Milostivog.
Oni će tada otići Ibrahimu, ali će i on reći: ‘Nisam vam ja za to, nego otiđite vi Musau, on je Allahov sagovornik.’

Potom će otići Musau, ali će i on reći: ‘Nisam vam ja za to, nego otiđite vi Isau, ali će i on reći: ‘Nisam vam ja za to, nego otiđite vi Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem.’
Potom će doći meni, pa ću ja reći: ‘Ja sam za to (ovlašten)!’ Onda ću zatražiti dopuštenje kod svoga Gospodara, pa će mi ono biti dato, i On će me nadahnuti pohvalama kojima ću Mu, i ako sada ne znam zahvaljivati.
Iskazaću Mu te pohvale i pasti Mu na sedždu, pa će mi biti rečeno: ‘Muhammede! Podigni glavu i reci – čuće se, zatraži – daće ti se, zauzimaj se – biće ti prihvaćeno zauzimanje!’ ‘Gospodaru, – reći ću ja – moj ummet, moj ummet!’

Tada će mu biti rečeno: ‘Idi iz Vatre izvedi one koji u svojim srcima imaju imana makar koliko jedno zrno ječma!’, pa ću ja otići i uraditi tako.

Onda ću se ponovo vratiti, iskazujući Mu pohvale, i pasti Mu na sedždu, pa će opet biti rečeno: ‘Muhammede! Podigni glavu i reci – čuće se, zatraži – daće ti se, zauzimaj se – biće ti prihvaćeno zauzimanje!’ Gospodaru, ‘- reći ću ja – ‘moj ummet, moj ummet!’

Vratiću se i po treći put, iskazujući Mu pohvale, i pasti Mu na sedždu, pa će mi opet biti rečeno: ‘Muhammede! Podigni glavu i reci – čuće se, zatraži – daće ti se, zauzimaj se – biće ti prihvaćeno zauzimanje!’ ‘Gospodaru,’ – reći ću ja – moj ummet, moj ummet!’

Tada će mi biti rečeno: ‘Idi iz vatre izvedi one koji u svojim srcima imaju imana manje od jednog zrna gorušice’ – ‘pa ću ja otići i uraditi tako.“
Kada smo izašli iz Enesove kuće Ebu Hanife, rekoh nekima iz naše skupine: ‘Kada bismo svratili do Hasana, koji se skriva u kući Ebu Hanife, da mu ispričamo ono što nam je kazao Enes b. Malik.’

Tako smo otišli do njega i nazvali mu selam, pa nam je dopustio da uđemo. ‘Ebu Seide,’ – rekosmo mu – ‘došli smo ti od tvoga brata (po vjeri) Enesa b. Malika.
Mi prije o zauzimanju nismo čuli ništa slično onome što smo danas čuli od njega.’ ‘Nastavite!’ – reče nam on, te mu ispričasmo cijeli hadis.

Kada smo došli do ovog mjesta, on nam opet reče: ‘Nastavite! ‘On nam nije dalje pričao.’ – odgovorili smo mi.

Tada Hasan reče: ‘On je to meni pričao dok je bio mlađi, prije dvadest godina, samo ne znam da li je on to poslije zaboravio, ili vam nije htio ispričati, kako se ne biste na to oslonili.’

‘Pa ispričaj nam ti, Ebu Seide!’ – rekosmo mi. Na to se on nasmija i reče: ‘Čovjek je stvoren kao brzac! Ja sam vam to spomenuo samo zato što vam to želim ispričati.

On je meni ispričao isto što i vama, pa je onda nastavio: ‘Zatim ću se (Muhammed) po četvrti put vratiti, iskazujući Mu pohvale, i pasti Mu na sedždu, „pa će mi ( i po četvrti put) biti rečeno: ‘Muhammede! Podigni glavu i reci – čuće se, zatraži – daće ti se, zauzimaj se – biće ti prihvaćeno zauzimanje!’

‘Gospodaru.’ – reći ću ja – ‘dopusti mi da se zauzmem za svakog ko je rekao: La ilahe illallah (nema istinskog božanstva osim Allaha)!’

‘Tako mi moje moći, uzvišenosti, veličanstvenosti i veličine, sigurno ću izvesti iz Vatre svakog onog koji je rekao: La ilahe illallah (Nema istinskog božanstva osim Allaha)!’ – reći će On.“[1]

U Muslimovoj verziji stoji: „Zatim ću se po četvrti put vratiti svome Gospodaru, pa ću ga pohvaliti na sedždi Mu pasti.
Tada će mi se kazati: ‘O Muhammede, glavu podigni, govori – tvoje riječi će se slušati, traži – biće ti udovoljeno, zagovaraj se – biće ti zagovaranje primljeno.’

Biće rečeno: ‘To nije tvoje, tako mi Moje moći, uzvišenosti, veličanstvenosti i veličine, sigurno ću izvesti iz Vatre svakog onog ko je rekao: La ilahe illallah.'“[2]

Buhari prenosi da od Imrana b. Husejna, radijallahu anhuma, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Muhammedovim, sallallahu alejhi ve sellem, zauzimanjem ljudi će izići iz Vatre i ući u Džennet. Zvaće ih Džehennemlijama.[3]

U nekim Sunenima i Musenedima bilježi se predaja od Enesa da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Moj šefa'at je za velike griješnike iz moga ummeta.“[4]

Zbog spomenutih, a i drugih hadisa o šefa'atu, učenjaci ehli – sunneta, ashabi i tabi'ini i ostali imami, složni su da postoji ova vrsta šefa'ata i nju su negirali samo novotari[5] poput haridžija i muatezila.
Ovaj šefa'at nije specifičan samo za Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nego se odnosi i na druge Allahove robove, ali Poslanik i po pitanju njega ima prednost.

Niko neće imati ni sličan šefa'at kao što će ga imati Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
On će se zauzimati za stvorenja čiji broj zna samo Uzvišeni Allah[6] na što ukazuju hadisi koje smo ranije spomenuli.

Iz knjige: Šefa'at – vjerovanje bošnjaka između ispravnog i pogrešnog
Autor: Mr. Jakub Alagić

Bilješka:

[1] Bilježi ga Buhari, br. 7510, i Muslim, br. 193.
[2] Bilježi ga Muslim, br. 193.
[3] Bilježi ga Buhari, br. 6566.
[4] Bilježi ga Ebu Davud, br. 4741; Tirimizi, br. 2435; Ahmed, 3/312; Ibn Huzejme, u EtTevhidu, 2/651; Ibn Ebi Asim u Sunnetu, 2/399; Adžuri u Šeri'atu, str. 338; Hakim u Mustedreku, 1/69; Bejheki u itikadu, str. 202; Ebu Nuajm u Hiljetul-evlijau, 7/261; Ibn Habban u Sahihu, 8/132; Sabuni u Akidetus-selefu, str. 238; Lalekai u djelu Usulu tikad ehlis-sunneti vel-džema'ah, 6/1101. Ibn Kesiri kaže: „Sened mu je ispravan po uslovima dva šejha, Tefsir Ibn Kesir, 1/488. Albani kaže: „Hadis je ispravan zbog raznih puteva.“ Pogledati: Ibn Ebi Asim, es-Sunneh, 2/399, sa kometarom Albanija. Za više informacija o hadisu pogedati: Ebu Abdurrahman el-Vedai, Itabuš-Šefa'ah, str. 8519.
[5] Pogedati: Lalekai, Šerhu Usuli itikad ehlis-sunneti vel džem’ah, 6/1089; Ibn Tejmijje, Medžmu’u-fetava. 1/48.
[6] Tefsir Ibn Kesir, 3/56; Hakemi, Mearidžul-kabur, 2/261; Omer el-Eškar, El-Kijametu-kubra, str.190.