Pitanje: Da li dijete koje nije punoljetno može biti mahrem svojoj majci na putovanju?(Mahrem je osoba s kojom se žena može osamiti, putovati i pred njim skidati hidžab, a to su suprug i svaka punoljetna (fizički i umno zrela) muška osoba, s kojom žena ni u kom slučaju ne može stupiti u brak zbog krvnog srodstva ili srodstva po mlijeku, op.M)
Odgovor:
Hanbelije (pripadnici hanbelijskog mezheba, op.M) su stava da je punoljetstvo uslov za mahremstvo, dok većina učenjaka smatra da ukoliko se raditi o djetetu koje je razborito i blizu punoljetstva, i da se žena osjeća sigurna u njegovom prisustvu, da je to dovoljno.
U djelu Mesvsua el fikhijje stoji: „Hanefije i šafije, a to je i ono što se uočava kod malikija, su stava da se murahik (dijete koje je blizu punoljetstva) smatra poput punoljetne osobe bez koje ženi nije dozvoljeno da putuje. Hanbelije su pak stava da je uvjet kod mahrema da bude punoljetan i pametan. Ibn Kudame kaže da je imama Ahmed upitan da li može dijete biti mahrem pa je odgovorio: ‘Ne, sve dok ne postane punoljetno, jer on ne može voditi računa o sebi a kamoli o ženi. Cilj radi kojeg se uvjetuje mahrem jeste čuvanje žene, a to se ne ostvaruje osim uz pametnu i punoljetnu osobu’.“
Preče je uzeti stav kojeg su zastupile hanbelije, da mahrem treba biti punoljetan, jer je to bliže šerijatskim ciljevima.
Šejh Usejmin, rahimehullah, je upitan o tome kada dijete biva mahrem svojoj majci, pa je odgovorio: „Postaje mahrem svojoj majci kada je punoljetan i pametan. Dijete koje nije punoljetno nije mahrem. Isto tako ako se radi o osobi koja nije razumna. I ona takođe ne može biti mahrem.“ (Likaul meftuh 20/123)
Šejh Ibn Baz, je takođe upitan o najmanjoj granici godina djeteta kako bi bilo mahrem ženi (tj. svojoj majci) na putovanju, pa je odgovorio: „Najmanja granica nakon koje dijete biva mahrem jeste punoljetstvo, a to je navršavanje 15 godina, ili polucija, ili pojavljivanja dlaka oko stidnog mjesta. Kada se nađe bilo koji od pomenutih znakova dijete postaje mukellef – šerijatski obveznik, i nakon toga može biti mahrem.
Ovdje treba naglasiti još jednu stvar, a to je da je zabrana putovanja žene bez mahrema zabrana vesileta (sredstva, metode) a ne zabrana svrha i cilja. Ova vrsta zabrane se dozvoljava kod potrebe i preovladavajuće koristi. Čovjek u takvim situacijama ne treba zatezati do te mjere tako da propadnu njegove šerijatske koristi.
Kaže Šejhul-islam: Ono što je zabranjeno zbog vesileta se dozvoljava kada se radi o potrebi ili preovladavajućoj koristi koja se ne može ostvariti osim time (činjenjem onoga što je zabranjeno zbog vesileta). (Medžmu'ul fetava 29/49)
Ibnul Kajjim kaže: „Ono što je zabranjeno radi zatvaranja puteva koji vode ka zabranjenom postaje dozvoljeno kada je u pitanju preovladavajuća korist. Pa je tako dozvoljeno da čovjek, prosac gleda u ženu (koju želi zaprositi), doktoru (kada liječi itd.). (I'lamu el muveki'in, 2/161)
Sličan je govor i šejha Usejmina kada kaže: „Ono što je zabranjeno zbog vesileta dozvoljava se kada postoji potreba.“ (Menzumetu usulil fikh 67 str.)
Uzimajući u obzir ovo šerijatsko pravilo, mi smo na ovoj stranici (islamqa.info) u nekoliko slučajeva dozvolili u određenim uvjetima, kada za to postoji potreba, ili se radi o preovloadavajućoj koristi, da žena putuje bez mahrema.
Odgovorio: Muhammed Salih el Munedžid
