Naslovnica Akida Dozvoljeno i zabranjeno zagovaranje – šefaa't i odgovori na proširene zablude o...

Dozvoljeno i zabranjeno zagovaranje – šefaa't i odgovori na proširene zablude o šefa'atu

139
šefaat

Poglavlje o zagovaranju (šefa’atu)

Kaže Uzvišeni: „I opominji njime one koji strahuju što će pred Gospodarom svojim sakupljeni biti, kad osim Njega ni zaštitnika ni zagovornika neće imati.“ (El-En’am, 51)

I kaže: „Reci: ‘Svo zagovorništvo pripada Allahu!’“ (Ez-Zumer, 44)

I kaže: „Ko se može pred Njim zauzeti za nekoga bez dopuštenja Njegova.“ (El-Bekara, 255)

I kaže: „A koliko na nebesima ima meleka čije zagovaranje nikome neće biti od koristi, sve dok Allah to ne dopusti onome kome On hoće i u korist onoga kojim je zadovoljan.“ (En-Nedžm, 26)

I kaže: „Reci: ‘Zovite one koje, pored Allaha, bogovima smatrate, oni ništa nemaju, ni koliko trun jedan, ni na nebesima ni na Zemlji.“ (Sebe’, 22)

Ebul-Abbas1 je rekao: „Allah je negirao sve za što su se mušrici (mnogobošci, op.M) vezali, osim Sebe. Tako je negirao da nekom mimo Njega pripada vlast, ili dio nje, ili da je iko pomagač Allahu, i nije ostalo ništa osim zagovaranja, pa je objasnio da će ono koristiti samo onome kome Gospodar dopusti, kako je Uzvišeni rekao: ‘I oni će se samo za onoga kim On bude zadovoljan zauzimati.’2

Zagovaranje kako ga mušrici zamišljaju ne postoji na Kijametskom danu, Kur’an ga je negirao i Poslanik, Allahov spas i mir njemu, je obavijestio da će on doći i pasti ničice pred svojim Gospodarom i zahvalit će Mu se – neće prvo otpočeti sa zagovaranjem – zatim će mu se reći: ‘Podigni glavu i reci, bit ćeš saslušan, traži, bit će ti dato, zauzmi se, bit će ti zauzimanje prihvaćeno.’ Ebu Hurejre je upitao Allahovog Poslanika: ‘Ko će biti najsretniji tvojim zauzimanjem?’ Rekao je: ‘Onaj ko iskreno iz svog srca kaže La ilahe illallah. To je zagovaranje za one koji su posjedovali iskrenost, s Allahovim dopuštenjem, a neće biti za one koji su Allahu širk činili. Suština ovog zauzimanja je da je Allah Uzvišeni Taj Koji obasipa Svojim blagodatima one koji su iskreni, pa će im praštati posredstvom dove onog kome je On dopustio da se zauzima, da bi tako počastio zagovarača i dao mu hvale vrijedno mjesto. Zagovaranje koje je negirao Kur’an je ono u kojem ima širka. Upravo zbog toga je Allah potvrdio zagovaranje s Njegovim dopuštenjem na više mjesta, a Vjerovjesnik, Allahov spas i mir njemu, je objasnio da će ono biti samo za sljedbenike tevhida i ihlasa.“

Komentar

Ovo poglavlje se smatra jako važnim poglavljem Knjige tevhida jer se veže za shvatanje zagovaranja, čija neispravnost shvatanja je bila uzrokom širka, posebno među onima koji izgovaraju „la ilahe illallah“. Autor je bio puno iskušan ljudima u svom vremenu koji su pogrešno shvatali pojam šefa’ata pa je zbog toga i napisao djelo Kešfu-š-šubuhat (Otklanjanje nedoumica), a većina nedoumica koje autor spominje u ovom djelu potiče od neispravnog shvatanje šefa’ata i tevessula.3

Autor je posvetio posebnu pažnju ovom poglavlju jer ljudi čine širk zbog pogrešnog shvatanja. On želi uspostaviti dokaz nad onim ko traži zagovaranje od nekog drugog mimo Allaha da je njegov postupak veliki širk.

✦ Definicija zagovaranja — šefa’ata

Šefa'at je u jeziku infinitiv glagola šefe’a – što znači pripojiti jedno drugom, tj. učiniti parnim. Stoga je šef’ ono što je oprečno neparu, tj. vitru.

U šerijatskoj terminologiji šefa'at je traženje dobra za drugu osobu. Ukoliko tražiš za neku osobu da mu se učini kakvo dobro ili odstrani kakva poteškoća onda je to šefa'at.

✦ Podjela zagovaranja – šefa'ata

Zagovaranje dijelimo na:

› Zagovaranje koje je potvrđeno, i

› Zagovaranje koji nije potvrđeno, ili koje je negirano.

Što se tiče zagovaranja koje nije potvrđeno ili koje je negirano, to je zagovaranje koje se traži od nekog drugog mimo Allaha za ono što ne može uraditi osim Allah. On se naziva zagovaranjem koje se negira, jer ga je Allah negirao u Kur'anu. Autor je spomenuo neke od ajeta koji negiraju ovakav vid zalaganja.

Što se tiče potvrđenog (šefa'ata, zagovaranja, op.M), to je zalaganje koje se traži od Allaha i ono je isključivo za sljedbenike tevhida. Za njega se uslovljavaju dva uslova:

› Da Allah dozvoli zagovaraču da se zalaže, i

› Da Allah bude zadovoljan onim za koga se zalaže.

✦ Kakav je propis traženja zagovaranja od žive i sposobne osobe?

› Ako se od njega traži dozvoljena stvar koju je on u stanju učiniti, onda je to vid pomoći na koju ukazuju riječi Uzvišenog:

„Ko se bude za dobro zagovarao i on će imati udio u tome, a ko se bude za zlo zagovarao, i on će imati udio u tome.“ (En-Nisa’, 85)

› Ako se od njega traži ono što nije u stanju učiniti zbog određene prepreke ili slabosti, onda je to glupost i manjkavost razuma.

› Ako se od njega traži ono što nije u stanju učiniti niko osim Allaha, onda je to veliki širk.

✦ Neke nedoumice obožavalaca kaburova za koje se oni vežu i smatraju dozvoljenim traženje zagovaranja od umrlih

1 Hadis Osmana ibn Hanifa, koji je još poznat kao Hadis slijepca, u kojem stoji da je neki čovjek došao Poslaniku, Allahov spas i mir njemu, i rekao: „Dovi Allahu da me izliječi.“ Poslanik, Allahov spas i mir njemu, mu tada reče: „Ako želiš dovit ću Allahu i izliječit ćeš se, a ako se strpiš, to je bolje po tebe.“ Pa je čovjek tražio od njega da dovi, a Poslanik, Allahov spas i mir njemu, mu reče: „Uzmi abdest, a potom reci: ‘Allahu moj, ja Te molim i obraćam Ti se Tvojim Vjerovjesnikom Muhammedom’.“

Odgovor na ovu šubhu biva sa dva aspekta:

› Sa aspekta lanca prenosilaca, jer je slab. U lancu se nalazi Isa ibn Ebi Isa za kojeg Hafiz Ibn Hadžer kaže: „Većina učenjaka ga je ocijenila slabim.“

› Sa aspekta teksta hadisa, na taj način što kažemo da riječi Poslanika, Allahov spas i mir njemu,: „Allahu moj, ja Te molim i obraćam Ti se Tvojim Vjerovjesnikom Muhammedom“, ukazuju na dovu Poslanika, Allahov spas i mir njemu4, zbog toga što je na početku hadisa Poslanik, Allahov spas i mir njemu, rekao: „Ako želiš dovit ću Allahu i izliječit ćeš se.“ Poslanik, Allahov spas i mir njemu, je od njega tražio da dovi Allahu da On usliša dovu Svog Vjerovjesnika, tako da je ovaj čovjek tražio šefa'at dovom Poslanika, Allahov spas i mir njemu, a ne Poslanikom.

2 Hadis kojeg bilježi Taberani: „Ako se nekom od vas izgubi životinja u nepoznatom mjestu, neka zovne: ‘O Allahovi robovi odazovite se’, jer Allah ima robove koje vi ne vidite!“ Hadis je munker, a i njegov lanac prenosilaca je prekinut. Ibn Adij kaže: „U njegovom senedu je Ma'ruf ibn Hassan, koji je munker“.

Riječi Uzvišenog:

„A da ti oni dođu kada sebi zulum učine i zamole Allaha da im oprosti i da Poslanik zamoli da im se oprosti, oni bi vidjeli da Allah, doista, prima pokajanje i da je Milostiv.“ (En-Nisa’, 64)

Ajet ukazuje da Poslanik, Allahov spas i mir njemu, posjeduje istigfar (traženje oprosta), ali se ajet odnosi na vrijeme života Poslanika, Allahov spas i mir njemu, a ne nakon njegove smrti, zato niko od ashaba ili tabi'ina nije dolazio Poslaniku, Allahov spas i mir njemu, nakon njegove smrti i tražio od njega da traži oprosta.

3 Hadis kojeg takođe bilježi Taberani: „Doista je Allah stvorio neka stvorenja radi potreba ljudi, kojima se ljudi obraćaju (u svojim potrebama).“

Ibn Adij kaže: „Ovaj hadis je jako slab, štaviše u njemu je ravija koji je optužen za laž.“

4 Kažu (mušrici, op.M): „Dozvoljeno je tražiti šefa'at od Poslanika, Allahov spas i mir njemu, jer vi kažete da je dozvoljeno tražiti šefa'at od žive osobe a poslanici su živi, tako da mi tražimo šefa'at od živih. Ako su šehidi živi i opskrbljeni kod Svog Gospodara, onda je preče da su i poslanici živi (u svojim grobovima).“

Odgovor na ovu nedoumicu je sa dva aspekata:

› Allah nas je u Kur'anu obavijestio da su oni umrli i da su prestala njihova djela:

„Ti ćeš, sigurno, umrijeti, a i oni će, takođe, pomrijeti.“ (Ez-Zumer, 30)

A Poslanik, Allahov spas i mir njemu, kaže: „Kada preseli sin Ademov prestaju njegova djela osim u tri slučaja…“[5], tako da čovjek nema djela nakon smrti.

› Allah ti je zabranio da šefa'at tražiš od nekog drugog mimo Njega. Što se tiče činjenice da su poslanici živi u svojim grobovima to je tačno, ali je to zagrobni život koji je mimo života na ovom svijetu.

5(Šubha novotara, op.M) Traženje šefa'ata (od mrtvih) nije širk, jer je Ibrahimu alejhisselamu Džibril ponudio šefa'at. Da je to bilo širk, Džibril ne bi tako postupio.

Kažemo: Džibril je živ i ponudio je Ibrahimu ono što je bio u stanju učiniti, a mi ovdje govorimo o traženju šefa’ata od umrlih, dolasku na grobove i traženju od njih.

6(Šubha): Poslaniku, Allahov spas i mir njemu, je dat šefa’at – potom navode hadis o velikom šefa’atu na Sudnjem danu – tako da mi tražimo od Poslanika, Allahov spas i mir njemu, ono što je on u stanju učiniti.

Odgovor: Taj će šefa’at Poslaniku, Allahov spas i mir njemu, biti dat na Sudnjem danu. Traži šefa'at od Onoga Koji ga je dao Poslaniku, Allahov spas i mir njemu, jer Uzvišeni kaže:

„Reci: ‘Svo zagovorništvo (šefa’at) pripada Allahu’.“ (Ez-Zumer, 44)

A što se tiče riječi Uzvišenog:

„Ko se bude za dobro zagovarao i on će imati udio u tome.“ (En-Nisa’, 85)

Allah njima podstiče na traženje šefa'ata za drugog, ako je osoba od koje se traži u stanju da to učini, na ovom svijetu.

Detaljnije o ovim šubhama pogledaj djela: Kešfu eš-šubuhat i Ed-durerus-senijje.

✦ Podjela ljudi u pogledu zagovaranja

Ima onih koji ga potvrđuju u svakom obliku (dozvoljenom i nedozvoljenom) pa tako dozvoljavaju traženje šefa'ata od evlija i drugih. To su obožavaoci kaburova i sufije.

S druge strane su oni koji negiraju bilo koji vid šefa'ata, poput haridžija i mu'tezila. Oni negiraju šefa'at za velike grješnike.

Sljedbenici sunneta i džemata su sredina između njih, pa tako potvrđuju šefa'at koji Allah potvrđuje, a negiraju onaj kojeg On negira.

Komentar šerijatskih tekstova navedenih u poglavlju

1 Riječi Uzvišenog: „I opominji njime one koji strahuju što će pred Gospodarom svojim sakupljeni biti, kad osim Njega ni zaštitnika ni zagovornika neće imati.“ (El-En’am, 51)

„I opomeni njime…“ Tj. Kur'anom.

„… one koji strahuju što će pred Gospodarom svojim sakupljeni biti…“ Uzvišeni Allah je ovom opomenom posebno izdvojio ove ljude jer su oni ti koji se okorištavaju Kur’anom i njegovim opomenama. Što se tiče sakupljanja, to se odnosi na sakupljanje stvorenja na Sudnjem danu na jednom mjestu.

„… kad osim Njega ni zaštitnika ni šefadžiju – zagovornika neće imati…“ Šefa'at koji se negira ovim ajetom jeste šefa'at koji nije potvrđen.

2 Riječi Uzvišenog: „Reci: ‘Svo zagovorništvo pripada Allahu!’“  (Ez-Zumer, 44)

Harf lam u riječi „lillah“ – Allahu, ukazuje na vlasništvo i posjedovanje, tako je šefa'at Allahovo vlasništvo i dar kojeg On daje, pa kako onda da se traži od onoga ko ga ne posjeduje, poput evlija i dobrih ljudi?

3 Riječi Uzvišenog: „Ko se može pred Njim zauzeti (činiti šefa’at) za nekoga bez dopuštenja Njegova?“ (El-Bekara, 255)

Ovaj ajet ukazuje na jedan od dva uvjeta šefa’ata, a to je da Allah dozvoli zagovaraču da se zagovara. Ajet je došao u obliku pitanja, ali se njime cilja negacija.6

4 Riječi Uzvišenog: „A koliko na nebesima ima meleka čije zagovaranje nikome neće biti od koristi, sve dok Allah to ne dopusti onome kome On hoće i u korist onoga kojim je zadovoljan.“  (En-Nedžm, 26)

U ovom ajetu se spominje i drugi uvjet legitimnog šefa’ata, a to je zadovoljstvo.7

Ajet takođe negira šefa’at meleka i dobrih ljudi bez Allahove dozvole i zadovoljstva, pa kako da se onda šefa’at traži od njih.

5 Riječi Uzvišenog: „Reci: ‘Zovite one koje, pored Allaha, bogovima smatrate, oni ne posjeduju ni koliko trun jedan, ni na nebesima ni na Zemlji, oni u njima nemaju nikakva udjela i On nema od njih nikakve pomoći. Oni se ne mogu zauzimati osim onoga kome On dopusti.’“  (Sebe’, 22)

Ovaj ajet negira četiri stvari, kako je to naveo Ibn Tejmijje:

› Negira vlasništvo i posjedovanje, što se ogleda u riječima: „Oni ne posjeduju ni koliko trun jedan…“

› Negira ortakluk, što se ogleda u riječima: „… oni u njima nemaju nikakva udjela…“

› Negira da su oni kojima se upućuje dova mimo Allaha Njegovi pomoćnici, što se ogleda u riječima: „…i On nema od njih nikakve pomoći…“

› Negira da oni mogu biti zagovarači (bez Allahove dozvole), što se ogleda u riječima: „Oni se ne mogu zauzimati osim onoga kome On dopusti.“

Zašto je Allah negirao ove četiri stvari? Zato što onaj od koga se traži šefa’at mora posjedovati jednu od ove četiri stvari.

6 Hadis Ebu Hurejre Od Ebu Hurejre, Allah bio njime zadovoljan, se prenosi da je pitao Poslanika, Allahov spas i mir njemu: „Ko će biti najsretniji tvojim zauzimanjem, Allahov Poslaniče?“ Rekao je: „Onaj ko iskreno iz svog srca kaže: La ilahe illallah.“

„Onaj ko iskreno iz svog srca kaže…“ Tj. kaže svojim srcem i jezikom.

✧ Da li je dovoljno da ih kaže svojim jezikom bez vjerovanja u Poslanika i činjenja dobrih djela?

Nije dovoljno, jer mora raditi po onome što riječ šehadeta zahtijeva.

Autor: šejh Ali el-Hudajr (biografija šejha ovdje)
Iz djela “Mu'tesar – komentar na Kitabut-tevhid”
Priprema i naslov: Menhedž
Klikni ovdje za ostale dijelove serijala

Bilješke:

1 Šejhul-Islam Ibn Tejmijje.

2 El-Enbija, 28.

3 Tevessul je zauzimanje kod Allaha određenim djelom. On može biti dozvoljen i zabranjen. Dozvoljeni tevessul je poput zauzimanja kod Allaha dobrim djelima koje je čovjek uradio, kao što su to učinila trojica u pećini kada im se zatvorio ulaz, pa je svaki od njih činio tevessul svojim dobrim djelom kojeg je uradio. Takođe, u dozvoljeni tevessul spada i zauzimanje kod Allaha Njegovim lijepim imenima i savršenim svojstvima, poput riječi Poslanika, sallallahu ’alejhi ve sellem: „O Živi, o Održavatelju, tražim pomoć od Tebe Tvojom milošću: popravi nam svo naše stanje i ne prepuštaj nas nama samima ni koliko treptaj oka.“

U dozvoljeni tevessul spada i zauzimanje kod Allaha dovom onoga za kog smatramo da je dobar i pobožan, tj. da se čovjeku koji je dobar i pobožan kaže: „Čini dovu Allahu za mene“, i tome slično.

Što se tiče zabranjenog tevessula to je svaki vid tevessula koji nije potvrđen Šerijatom. (op.prev.)

4 Tj. značenje ovih riječi jeste: ‘Allahu moj, ja Ti se obraćam dovom Tvoga Poslanika, sallallahu ’alejhi ve sellem’, (op.prev.)

5 Muslim.

6 Tj. značenje ajeta je da se niko ne može zauzimati kod Allaha bez Njegove dozvole. (op.prev.)

7 Tj. da Allah bude zadovoljan onim za koga se želi činiti šefa’at.