Naslovnica Akida Da li smijem tražiti od drugih da dove za mene?

Da li smijem tražiti od drugih da dove za mene?

332
dova

Pitanje: Es-selamu alejkum. Je li dozvoljeno zamoliti braću da dove da Allah omogući, na primjer, odlazak na studije u Medinu, ili slično? Čuo sam da se ulema razišla, ali niko mi dosad nije mogao navesti konkretne šerijatske dokaze ili barem izreke učenjaka po tom pitanju.

dekorativna linija

Odgovor:

Tražiti od brata muslimana da dovi za tebe je dozvoljena stvar koju potvrđuju šerijatski dokazi iz Allahove Knjige, sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i govori učenjaka, a pogotovo ako se to traži od onih osoba koje su poznate po hajru, bogobojaznosti i ispravnosti u vjeri.

– Šerijatski tekstovi koji dokazuju da je dozvoljeno tražiti od neke osobe da dovi za tebe:

Rekao je Uzvišeni Allah u prevodu značenja:
„'O oče naš’, rekoše oni, ‘zamoli za oprost grijeha naših, mi smo, zaista, griješili.'“ (Jusuf, 97)

Bilježi Muslim u svom Sahihu (2542) hadis o Uvejsu el-Karniju, kojem je Allah uslišavao dove; pa je Omer, radijellahu anhu, nakon razgovora sa Uvejsom kazao: Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao:
„Doći će vam Uvejs b. Amir s pojačanjem iz Jemena iz Murada, a zatim iz Karena. Imat će lepru, pa će je izliječiti, osim jednog mjesta koliko dirhem. Imat će majku kojoj će biti pokoran. Kada se zakune da će Allah nešto uraditi, Allah to i uradi. Ako ti se omogući, da on zatraži oprost za tebe, učini to.
Nastavlja Omer: ‘Zato zatraži oprosta za mene!’, pa je zatražio oprost za njega.

Ibn Safvan prenosi sljedeće: “Došao sam u Šam i otišao do Ebu ed-Derdaove, radijellahu anhu, kuće. Međutim, nisam ga našao. Našao sam Ummu ed-Derda, radijellahu anha, koja me upitala: ‘Hoćeš li ići ove godine na hadždž?’
Rekao sam: ‘Hoću!’
Pa je kazala: ‘Zatraži za nas hajr (tj. dovi za nas), jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Dova muslimana koju uputi za svog odsutnog brata – primljena je…“‘ (Muslim, 2733)

– Govori učenjaka o ovom propisu:

Rekao je imam En-Nevevi, rahimehullah:
„Poglavlje: pohvalno je tražiti od pobožnih da dove za tebe, makar onaj koji traži bio bolji od onoga od koga traži, i da to bude na plemenitim mjestima. Znaj da je hadisa na ovu temu daleko više od toga da se mogu pobrojati, i to je stvar oko koje nema razilaženje.“ Preuzeto i skraćeno iz knjige „El-Ezkar“ (6453 str.).

Rekao je šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahimehullah:
„Propisno je da vjernik traži od drugog vjernika da on dovi za njega… i zbog toga je traženje dove dozvoljeno, kao što se od njega traži pomoć u onome što on može učiniti, i djelima koja može uraditi.“ Medžmu'ul-fetava (1/326-329).

Rekao je imam Ibn Redžeb el-Hanbeli, rahimehullah:
„Oni koji su slabiji u ibadetu i takvaluku trebaju tražiti da za njih dove oni koji su bolji u tome, kako bi se time postiglo sudjelovanje…“ Letaiful-me'arif (237 str.).

Rekao je imam Es-Savi el-Maliki, rahimehullah:
„Poželjno je onom ko posjeti bolesnika zatražiti od istog da dovi za njega.“ Hašijetus-savi (4/763).

Rekao je šejh Ibn Baz, rahimehullah:
„Tražiti da za tebe dovi tvoj brat ili sestra u islamu, nema nikakve smetnje.“ Fetava nurun alad-derb (2/143).

Ali, i pored dozvoljenosti ove stvari, ono što je bolje i preče za muslimana jeste da sam dovi Allahu Uzvišenom, a ne da to traži od ljudi. To je iz dva razloga:

1 – Općenitost šerijatskih dokaza koji odvraćaju od toga da se bilo šta traži od stvorenja, i koji pozivaju da se zadovolji samo upućivanjem dove Allahu Uzvišenom, jer traženje ma koliko bilo malo u tome je opet jedan vid poniznosti, a musliman nije ponizan osim Allahu i samo pred Njim.

2 – Postoji bojazan da traženje od ljudi da upućuju dove može postati razlogom da se kod ljudi pojavi uzimanje posrednika između stvorenja i Stvoritelja, a temelj na kojem opstaje tevhid jeste odbacivanje svih posrednika i zagovarača, te vezivanje samo za Gospodara i Stvoritelja tih sebeba.“, ovo spominje šejhul-islam u „Medžmu'ul-fetava“ (1/181-193).

Također, Stalna komisija za fetve je u jednoj od fetvi spomenula sljedeće:
„Tražiti od drugoga da dovi za tebe ili da ti uči rukju je dozvoljena stvar, ali ostavljanje toga i biti neovisan od ljudi, te to činiti lično sam, daleko je bolje i preče.“ Fetaval-ledžnetid-daimeh (24/261).

Pored toga, treba napomenuti da ova stvar ne treba postati običaj jednom muslimanu, tako što će pri svakom susretu tražiti od drugog da dovi za njega, pa makar taj od koga traži bio najveći fasik (grješnik). Ili da mu to postane uzrečica koju koristi pri svakom susretu, a da u stvarnosti on to uopće i ne cilja niti stvarno želi svojim srcem.

Ibn Ebi Hajsemeh prenosi da je Ibrahim en-Neha'i, rahimehullah, opisujući tabi'ine kazao:
‘Oni bi zajedno sjedili i govorili o znanju i hajru, a zatim bi se razišli. I niko za nikoga ne bi tražio oprost, a niti bi neko nekome rekao: „Dovi za mene!’“ Kitabul-‘ilm (36 str.).

Rekao je šejh Bekr Ebu Zejd, rahimehullah:
Kada je u pitanju traženje dove od drugog, ljudi su se malo opustili oko toga i to polje proširili, a pogotovo prilikom odlaska i pozdrava, pa tako postao je običaj da kažu: „Dovi za nas!“, ili „Trebamo tvoje dove!“, pa makar onaj kome se obraćaju bio očiti grešnik i bestidnik! Od nekih selefa se prenosi da je takav postupak mekruh (pokuđen). Rekao je imam Ibn Redžeb: ‘Mnogi od selefa su prezirali da se od njih traži upućivanje dove, pa bi onom ko od njih to zatraži kazali: Šta sam ja?!’
Ovakav postupak se prenosi i od Omera b. el-Hattaba i Huzejfe b. el-Jemana, radijellahu anhuma, od Malika b. Dinara; a Ibrahim en-Neha'i je prezirao da neko od njega traži upućivanje dove. Također, prenosi se da je neki čovjek tražio od imama Ahmeda da dovi za njega, pa je imam Ahmed rekao: “Ako bi mi dovili za njega, ko bi onda dovio za nas?!” Iz knjige šejha Bekra M'udžemul-menahil-lafzijjeh (87 str.).


Izvor i original fetve: https://islamqa.info/
Prevod i obrada: Emir Krčo