Ovaj veličanstveni hadis1 (Doista se djela cijene prema namjerama) predstavlja jedno od najvećih islamskih pravila, koje živi sa insanom u svim njegovim porama života.
Onda kada je primanje djela bio cilj svih odlučnih, i kada je ihlas jedan od ruknova primanja djela, tada je vođenje brige o nijjetu postala najvažnija stvar, i strah od smanjenja ili potpunog gubljenja istog postala najveća obaveza. Stoga, nema ništa važnije, dragocjenije i ljepše od ihlasa i njegovih plodova, a niti za vjernika strašnije od propadanja njegovih djela bilo to u potpunosti ili djelimično!
Rob je najpreči da se uvijek prisjeća ovog hadisa prilikom svih svojih djela, i da vodi borbu sa svojom dušom kako bi ona bila samo radi Allaha Uzvišenog, tražeći Njegovo zadovoljstvo i čuvajući se Njegove srdžbe, i da sebe navikava na to da se ne osvrće za stvorenjima i njihovim željama, ne iščekujući od njih niti korist niti pohvalu, pa i ako bi se nešto od toga ostvarilo bez prethodne namjere, to mu neće naškoditi, štaviše možda to bude samo ubrzana radosna vijest za vjernika.
Berićetom ihlasa Uzvišeni Allah je od Jusufa, alejhis-selam, otklonio loše djelo i sačuvao ga razvrata.
Berićetom ihlasa Uzvišeni Allah je oprostio bludnici koja je samo radi Njega Uzvišenog napojila žednog psa.2
S druge strane, samo pogledaj i razmisli kako su tako važna i dobra djela pokvarena i poništena zbog lošeg nijjeta, a to kada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan o čovjeku koji se bori radi hrabrosti, nacionalizma, ili kako bi se vidjelo njegovo mjesto na bojnom polju, ko je od njih na Allahovom putu?! Te je Poslanik rekao: „Ko se bude borio kako bi riječ Uzvišenog bila gornja, taj je na Allahovom putu.“3
U našim životima nema tog djela, ma koliki stepen ono imalo, a da se ne veže za ovo veličanstveno pravilo: „Doista se djela cijene prema namjerama“, a od toga je i dobročinstvo prema stvorenjima, bilo imetkom, riječima ili djelima, sve je to veliko dobro, i kada se pripoji sa lijepim nijjetom onda i nagrada za to biva ogromna, kao što to veli Uzvišeni:
„Nema dobra u mnogim njihovim potajnim govorima, osim u govoru onog ko traži da se sadaka udjeljuje, ili dobro čini, ili uspostavlja mir među ljudima. Onome ko to čini iz želje za Allahovim zadovoljstvom, Mi ćemo veliku nagradu dati.“4
Buhari bilježi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao:
„Ko uzme dobra svijeta, namjeravajući da ih plati, Allah će ga pomoći da to plati, a ko uzme, namjeravajući da ih uništi, Allah će uništiti njega.“5
Pogledaj kako je iskreni nijjet i dobru namjeru učinio jakim razlogom za povećanje rizka i Allahove pomoći u vraćanju duga, dok je loš nijjet učinio razlogom za propast i beznađe!
Isto tako, onaj ko svojom zaradom, dunjalučkim djelima, navikama, želi potpomaganje kako bi što bolje izvršio Allahovo pravo, te obaveze i pohvalna djela, uz to dobrim nijjetom proprati svoje jedenje, pijenje, spavanje, odmaranje i djelovanje, svi njegovi postupci će se preobratiti iz adeta u ibadete, i Allah Uzvišeni će mu podariti berićet u njegovim djelima, te će mu otvoriti vrata hajra i rizka za koja se i najmanje nadao. Dok, onaj koga mimoiđe ovaj iskren nijjet i dobra namjera, bilo to iz njegovog neznanja ili nemarnosti, njega će mimoići veliko dobro.
Molimo Uzvišenog Allaha da nam podari ihlas i govoru i djelu, i u onome što činimo i ostavljamo.
Autor: Šejh dr. Omer El-Mukbil
Izvor: Medžalisut-tezkir (10 str.)
Priprema: Menhedž
Ostali tekstovi iz edicije Kružoci zikra
Bilješke:
