Naslovnica Kur'an „I ne zaboravite da jedni prema drugima dobri budete“

„I ne zaboravite da jedni prema drugima dobri budete“

184
dobrocinstvo

Ovaj ajet1 prikazuje jedno od pravila čovjekovog ophođenja prema ostalima.

Ovaj ajet je došao u kontekstu ajeta koji govore o talaku (razvodu braka) u suri El-Bekara, a ukratko znači:
Da Uzvišeni Allah naređuje onima koje je spojila jedna od najjačih međuljudskih veza – a to je bračna veza – da zbog utjecaja razvoda i razdvajanja ne zaboravljaju ono što je ranije među njima bilo od međusobnog poštivanja i voljenja, te lijepog ponašanja i ophođenja.

Ovaj ajet je spomenut nakon podsticaja na opraštanje: „… osim ako se odreknu (tj. oproste) ili se odrekne (tj. oprosti) onaj koji odlučuje o sklapanju braka“, sve to radi povećanja podsticaja na oproštanje, i davanje prednosti u dunjalučkim pitanjima.

Doista, u većini bračnih veza neminovno bude svijetlih strana, i lijepih trenutaka između supružnika, pa ako je Allahovom odredbom određeno da taj brak mora ipak biti prekinut talakom, onda to nikako ne znači da se trebaju zaboraviti oni momenti dobrote i povjerenja koji su bili između supružnika; jer ako su se tijela razišla, pa, zaista, ostaje i nastavlja živjeti moralna strana koju ne mogu potisnuti ovakve vanredne situacije.

Kada ljudi spoznaju i priznaju međusobne dobrote, onda onom koji pogriješi bude lakše da prizna svoju grešku, a onom kojem pripada njegovo pravo da oprosti i pređe preko njega, suprotno tome kada ljudi neće da popuste i pređu preko ličnih prava.

A da se ovo pravilo u djelo sprovede između supružnika, i između svih onih koje spajaju neke od šerijatskih veza, život bi bio daleko ljepši i ugodniji.

Neki bračni parovi su dali izvanredne primjere kada su povjerenje, održavanje obećanja i lijepo ophođenje u pitanju, svejedno bilo to za one koji su rastavljeni putem razvoda ili datog obećanja; a od tih takvih je i jedan savremenjak koji je razveo svoju suprugu – s kojom ima djecu. On je tu razvedenu ženu zajedno sa njihovom djecom nastanio na gornjem spratu svoje kuće, dok je on odlučio da stanuje na prizemlju. On je nastavio da plaća njihove račune i dadžbine, kao što je – iz svoje dobrote, jer mu to nije šerijatska obaveza – nastavio da opskrbljuje svoju bivšu suprugu, do te mjere da njegove komšije i ostali stanovnici tog mjesta uopće i ne znaju da je on ustvari razveo svoju ženu!
Ovo je jedan od rijetkih i živih primjera, ali ga ja namjerno spominjem kako bi stavio do znanja da još uvijek ima hajra kod ljudi.

Od praktičnih primjera za sprovođenje ovog pravila u našem svakodnevnom životu jeste i:

  • Poslovna veza: svejedno bio taj posao državni, ili privatni, ili trgovinski, moguće da nas nekada s nekim poveže neka od prethodnih veza; i nakon izvjesnog vremena zbog određenih uvjeta dođe do osamostaljenja i napuštanja tog posla, ili premještanja posla sa tog na drugo mjesto, pa to ne treba biti razlogom za zaboravljanje svega onoga što je između njih bilo od poštivanja i dobročinstva.
  • Od toga je i studentska veza: treba održavati poštovanje i dobročinstvo prema učiteljima koji su ga podučavali, i da se uvijek sjeća njihovog velikog udjela i dobrog traga kada je njegova ličnost u pitanju.
  • Od toga je i komšijska veza: treba održavati poštovanje i dobročinstvo prema svojim komšijama s kojima ga je vezivala dugogodišnja komšijska veza, a nekada se dogodi da se neko od naših komšija preseli u drugi kvart, pa čak i grad.

Molimo Uzvišenog Allaha da nas uputi na najljepši moral i dobra djela, na koje ne upućuje niko sem Njega Uzvišenog, i da nas sačuva od lošeg ponašanja, od kojeg ne može sačuvati niko drugi sem Njega Uzvišenog.

Napisao: Šejh i dr. Omer El-Mukbil
Izvor: Medžalisut-tezkir, 39. str.


1 El-Bekara, 237.