Naslovnica Akida Odlike vjerovanja u gajb (nevidljivo) i njegovo razumijevanje

Odlike vjerovanja u gajb (nevidljivo) i njegovo razumijevanje

132

Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova, Koji se o vjernicima pohvalno izrazio, vječni boravak u Džennetu im obećao i ljubav i zadovoljstvo od Sebe im darovao. Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, Koji nema druga, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik. Neka je salavat Allahov i selam neizmjerni na njega, njegovu porodicu, ashabe i sve njihove sljedbenike u dobru.

O ljudi (poštovana i cijenjena braćo)!

Bojte se Uzvišenog Allaha i znajte da je iman (vjerovanje), svojstvo ili osobina koja odlikuje one koji će uspjeti i pobijediti u odnosu na one koji će izgubiti i stradati u rodu ljudskome.

Uzvišeni Allah kaže: „U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Tako mi vremena, čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.“ (El-Asr: 1-3)

Četiri su, dakle, osobine koje spašavaju od sigurne propasti: iman (vjerovanje), činjenje dobrih djela, preporučivanje istine i sabur radi nje i poradi nje (istine).

A iman, draga braćo, robovi Allahovi, ne postiže se pustim željama ili golom izjavom (tvrdnjom) i pripadnošću (muslimanima), nego je iman ono što se nastani u dubinama srca i potvrde ga, potom, djela. Iman je vjerovanje srcem, očitovanje jezikom i djelovanje organima (potvrđivanje praksom), povećava se pokornošću, a umanjuje nepokornošću (griješenjem). A jedna od najvećih i najznačajnijih odlika imana jeste vjerovanje u gajb (nevidljivo).

Uzvišeni Allah kaže:

„Ova Knjiga u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali; onima koji u nevidljivi svijet budu vjerovali.” (El-Bekara: 2-3)

icon page pinA gajb je u govoru Arapa sve ono što je odsutno od tebe, a u što ti vjeruješ i potvrđuješ oslanjajući se na istiniti haber, izviješće od Allaha i Njegovog Poslanika i u Sudnji dani vjeruješ u kader, Božije određenje, bilo dobro ili zlo. Zatim vjeruješ u ono o čemu je izvijestio Allah i Njegov Poslanik od prijašnjih (drevnih) i budućih događaja i zbivanja, kao što su vijesti o poslanicima i minulim narodima te događaji koji će se zbiti pred kraj svijeta, u vidu znakova Sudnjeg dana, kao što su: pojava Dedžala, silazak Isa'a, sina Merjemina, a.s., izlazak i pojava Jedžudža i Medžudža, izlazak sunca sa zapada te drugi predznaci Sudnjeg dana o kojima je izvijestio Vjerovjesnik, s.a.v.s., bilo da su se desili ili da će se desiti.

Također, vjeruješ u ono što će se desiti u berzehu (razdoblju između smrti i proživljenja poslije smrti), polaganje računa (hasab), vagu na kojoj će se mjeriti naša djela (mizan), Džennet i Džehennem (Vatru) i zbog toga radiš, zato se pripremaš i s uma ga ne smičeš i ne zaboravljaš, odnosno zapostavljaš.

Uzvišeni Allah kaže:

„One koji skreću s Allahova puta čeka teška patnja na onom svijetu zato što su zaboravljali na Dan u kome će se račun polagati.” (Sa’d: 26)

„O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio; i Allaha se bojte jer On dobro zna šta radite.“ (El-Hašr: 18)

Ko u sve to bude istinski i iskreno vjerovao neće dozvoliti da ga zaokupljenost dunjalukom od toga odvuče i odvrati pa da postane od onih za koje je Allah, dž.š., rekao:

„Ali vi više život na ovom svijetu volite, a onaj svijet je bolji i vječan je.“ (El-E'ala: 16-17)

Onima koji tako budu postupili, Allah prijeti teškom kaznom (prijetnjom), pa Allah, dž.š., kaže:

„ …Onda će onome koji je obijestan bio i život na ovome svijetu više volio Džehennem prebivalište postati sigurno.“ (En-Nazi'at, 37-39)

Dakle, onaj koji vjeruje u ahiret, ne daje prednost dunjaluku nad njim, nego prilazi dunjaluku kao žitnici ili oranici ahiretskoj (poligon djelovanja za ahiret) i sredstvu za prijevoz do njega, dok nevjernik, s druge strane, gubi i dunjaluk i ahiret. Uzvišeni kaže:

„Ima ljudi koji se Allahu klanjaju, ali bez pravog uvjerenja; ako ga prati sreća, on je smiren, a ako zapadne i u najmanje iskušenje, vraća se nevjerstvu, pa tako izgubi i ovaj i onaj svijet. To je, uistinu, očiti gubitak.“ (El-Hadždž: 11)

Abdurrahman ibn Zejd ibn Eslem komentarišući ovaj ajet, veli: “Munafik (licemjer) jeste onaj koji kada mu dunjaluk ide naruku, izvršava ibadet (vjerske obrede), a kada mu propadne dunjaluk i promijeni se (okrene se protiv njega i njegovog interesa), on se mijenja i prestaje izvršavati ibadete (vjerske dužnosti), osim onoliko koliko odgovara njegovim dunjalučkim interesima, a ako ga zadesi kakvo iskušenje ili zapadne u kakvu poteškoću ili oskudicu, napušta u potpunosti svoju vjeru i vraća se (okreće se) u nevjerstvo (kufr).”

Robovi Allahovi (draga braćo)! U sferu vjerovanja u gajb spada i vjernikovo slijeđenje Šerijata (zakona) i pokoravanje njemu, a on ga nije vidio. Tako je jednom prilikom skupina ashaba upitala Vjerovjesnika, s.a.v.s.: “Koji će ljudi imati veću nagradu od nas? Mi u Allaha vjerujemo i tebe slijedimo!?” On im je na to odgovorio: “A šta vam u tome smeta i ko vas u tome sprečava kad je Allahov Poslanik među vama i donosi vam objavu (vahj) s neba!? Ali, narod koji će doći poslije vas, kojem će Knjiga između dvije korice doći (u obliku mushafa, kao što to danas imamo i vidimo) i koji će u nju vjerovati i prema njenom sadržaju djelovati, oni će imati veću nagradu od vas dva puta.”1

Također se u sunnetu prenosi da će onaj ko se bude pridržavao svoje vjere u vremenu kada nastupe iskušenja i smutnje (fitneluci) imati nagradu pedeseterice ashaba (drugova Allahovog Poslanika).

Od Ebu-S'alebea el- Hušenija. r.a. prenosi se da je upitao Resulullaha, s.a.v.s., o ovom kur'anskom ajetu: „O vjernici, brinite se o sebi; ako ste na Pravom putu, neće vam nauditi onaj koji je zalutao!“ (El-Maida: 105), pa je Muhammed, s.a.v.s., odgovorio: “Ne, nego naređujte jedni drugima dobro, a odvraćajte jedni druge od zla sve dok ne vidiš da je škrtost zavladala, da se strasti i prohtjevi slijede, da se dunjaluku prednost (nad ahiretom) daje i da je svako svojim stavom i mišljenjem opčinjen; onda se brini o samome sebi, a ostavi svjetinu (obične mase), jer iza vas slijede dani u kojima će sabur (strpljivost) biti (teška) kao držanje žeravice na dlanu; ko tada bude dobro činio imat će nagradu pedeseterice ljudi koji rade što i vi radite.” “O Allahov Poslaniče ‘, upita neko: “Nagradu pedeseterice od nas ili od njih?”, a on odgovori: “Naprotiv, nagradu pedeseterice ljudi od vas!” (Prenosi Ebu-Davud, Tirmizija i Hakim i kaže da je sahih).

A od Ebu-Hurejre, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko se čvrsto bude držao moga sunneta kada nastupi ‘fesad’ (nered i pokvarenost) u mome ummetu imat će nagradu šehida.” (Prenosi Taberanija i Ebu-Nu'ajm)

Robovi Allahovi (draga braćo)! Vjerovanje u gajb obuhvata također i onoga koji se pokorava Allahu i iskreno i u Njegovo ime djela čini, bez obzira da li se nalazi među ljudima ili bio sam. Uzvišeni kaže:

„Onima koji se Gospodara svoga boje i kad ih niko ne vidi oprost i nagrada velika!“ (El-Mulk: 12)

l kaže:

„…koji se Milostivog bojao, iako Ga nije vidio, i koji je srce odano donio.“ (Kaf: 13)

Suprotno je tome ponašanje munafika (dvoličnjaka): on pokazuje pokornost i vjerovanje kada je među ljudima, a kada ostane sam, onda poriče Gospodara svoga. Uzvišeni kaže:

„Kada susretnu one koji vjeruju, govore: ‘Vjerujemo’, a čim ostanu nasamo sa šejtanima svojim, govore: ‘Mi smo s vama, mi se samo rugamo.'“ (El-Bekara: 14)

Vjerovanjem u gajb odlikuje se razuman (i pametan) insan (čovjek) nad životinjskim insanom (čovjekom), koji vjeruje samo u ono što vidi i što može osjetiti, a taj “životinjski iman” (vjerovanje) ne odlikuje i ne razdvaja čovjeka od hajvana (životinje) niti će imalo koristiti njegovom vlasniku.

Uzvišeni kaže:

„'Mi vjerujemo u Allaha, u Njega jedinog, a odričemo se onih koje smo Mu ravnim smatrali!’ Ali im vjerovanje njihovo, kada bi kaznu Našu doživjeli ne bi bilo nimalo od koristi, prema Allahovom zakonu koji je vrijedio za sve robove Njegove koji su bili i nestali i tada bi nevjernici stradali.“ (El-Mu'minun: 84-85)

A kada se Fir'aun (Faraon) počeo gušiti (u potopu), povikao je:

„Ja vjerujem da nema boga osim Onoga u Kojeg vjeruju sinovi Israilovi i ja se pokoravam.“ (Junus: 90)

Međutim, Uzvišeni Allah mu je odgovorio:

„Zar sada, a prije si neposlušan bio i razdor sijao?!“ (Junus: 91)

Ovo je sud Allahov u odnosu na svakoga ko se pokaje u momentu kada kaznu ugleda. Tevba ili pokajanje se tada ne prihvata, i stoga se u hadisu prenosi: „Uzvišeni Allah prima tevbu pokajanje roba sve dok ‘gargara’ ne nastupi, tj. jest duša do grkljana ne dospije.” To znači da kada “gargara” nastupi, odnosno duša do grla dospije i (umirući) meleka (smrti) ugleda, onda se pokajanje ne prihvata i ne uvažava, pa bojte se Allaha, o robovi Allahovi.

E'uzubillahi mineš-šejtanir-radžim (utječem se Allahu od prokletog šejtana):

„O ljudi, Allahova je prijetnja, zaista, istinita, pa neka vas nikako život na ovom svijetu ne zaslijepi i neka vas šejtan u Allaha ne pokoleba. Šejtan je, uistinu, vaš neprijatelj pa ga takvim i smatrajte! On poziva pristaše svoje da budu stanovnici u Vatri.“ (Fatir: 5-6)

Neka nam Allah Svevišnji podari blagoslov Kur'ana veličanstvenog… (dova)

 

Iz knjige “Džumanske hutbe”, grupe autora

Bilješka:

 

  1. Ovo “dva puta” može se dvojako protumačiti: da će imati duplu nagradu ili da je to Poslanik dva puta ponovio, a Allah najbolje zna. (Prev.)