Znaj, Allah ti se smilovao i ka pokornosti Njemu uputio, da u najveće greške danas spada ostavljanje govora o tagutu1 zakonodavstva, o tagutima zakonodavcima mimo Allaha, ostavljanje govora o njihovim zakonodavnim tijelima (parlamentima), o njihovim sudnicama i advokatskim komorama, onda kada vladari i njihove vojske ovo Allahovo pravo posvete drugom te na taj način upadnu u veliki širk i nifak (licemjerstvo), i povrh toga ljude prisiljavaju na to obmanjujući ih uz pomoć pokvarene uleme i medija, mobilizirajući vojsku radi toga, obezbjeđujući zaštitu tagutu i dajući mu prevlast i imunitet. A tagut ne prihvata nasihat (savjet) niti želi da čuje drugi glas mimo glasa njegova zindikluka2 i tugjana3, poput prokletog faraona, Hamana koji je bio uz njega i njihove vojske iza njih. Kaže Uzvišeni govoreći o njima:
وَقَالَ فِرْعَوْنُ ذَرُونِي أَقْتُلْ مُوسَى وَلْيَدْعُ رَبَّهُ إِنِّي أَخَافُ أَنْ يُبَدِّلَ دِينَكُمْ أَوْ أَنْ يُظْهِرَ فِي الْأَرْضِ الْفَسَادَ
“Pustite vi meni”, reče faraon, “da ubijem Musaa, a on neka moli pomoć od Gospodara svoga, jer bojim se da vam on vjeru vašu ne izmijeni ili da u zemlji nered ne izazove.“ (Gafir, 26)
قَالَ فِرْعَوْنُ مَا أُرِيكُمْ إِلَّا مَا أَرَى وَمَا أَهْدِيكُمْ إِلَّا سَبِيلَ الرَّشَادِ
„A faraon reče: “Savjetujem vam samo ono što mislim, a samo ću vas na Pravi put uputiti.” (Gafir, 29)
إِنَّ فِرْعَوْنَ وَهَامَانَ وَجُنُودَهُمَا كَانُوا خَاطِئِينَ
„Zaista su faraon i Haman i vojske njihove bili griješnici.“ (Kasas, 8)
وَلَقَدْ أَرْسَلْنَا مُوسَى بِآيَاتِنَا وَسُلْطَانٍ مُبِينٍ (96) إِلَى فِرْعَوْنَ وَمَلَئِهِ فَاتَّبَعُوا أَمْرَ فِرْعَوْنَ وَمَا أَمْرُ فِرْعَوْنَ بِرَشِيدٍ (97) يَقْدُمُ قَوْمَهُ يَوْمَ الْقِيَامَةِ فَأَوْرَدَهُمُ النَّارَ وَبِئْسَ الْوِرْدُ الْمَوْرُودُ (98) وَأُتْبِعُوا فِي هَذِهِ لَعْنَةً وَيَوْمَ الْقِيَامَةِ بِئْسَ الرِّفْدُ الْمَرْفُودُ
„I Musaa smo poslali sa znakovima Našim i dokazom jasnim, faraonu i glavešinama njegovim, ali su oni slijedili faraonovu praksu, a faraonova praksa bila je zabluda. Na Kijametskom danu on će svoj narod predvoditi i u Vatru ga uvesti, a užasno je mjesto u koje će doveden biti! Na ovom svijetu ih je pratilo prokletstvo a pratit će ih i na Kijametskom danu; strašan će biti dar kojim će darivani biti.“ (Hud, 96 – 99)
Ovo „faraonsko“ stanje se u potpunosti odslikava danas, pa i više od toga, ali pored toga učenjaci, daije i hatibi, ne govore o ovoj meseli, osim onih kojima se Allah smilovao, niti ljudima pojašnjavaju Allahovo pravo u tome (zakonodavstvu i sudu), pa makar i bez spominjanja imena. Ljudima se treba pojasniti da je zakonodavstvo i sud Allahovo pravo i da je njegovo zapostavljanje veliki kufr i otpadništvo od islama. Kao što im se isto tako treba pojasniti da će izostavljanjem ovog Allahovog prava platiti cijenu ili svojom krvlju (tj. da će doći do ubistva i prolijevanja krvi), ili svojim imetkom (tj. njegovim gubljenjem) ili svojom čašću. Ili svojom sigurnošću i ekonomijom, ili fesadom (pokvarenošću) zajednice, ili rušenjem kuća i protjerivanjem iz domova onda kada dođe Allahova odredba te nastupe musibeti i belaji. Ummet koji ne pusta suzu radi Allahove vjere plakat će krvlju zbog svog dunjaluka. To je Allahov sunnet, Allahova odredba koja se nikom ne dodvorava.
A kada upitaš takvog hatiba, zbog čega ne pojašnjava ummetu Allahovo pravo da se ljudima sudi jedino Njegovim sudom, te da je to od najvećeg ubudijeta (robovanja) Allahu, šta više to je osnova svih ubudijeta, i da je suđenje drugim zakonom mimo Njegova veliki kufr koji izvodi iz islama, on odgovara: „Ja ne govorim o sijasetu (politici, predvodništvu).“ Subhanallah, kakvog li čuda!! Zar ovi hatibi ne znaju da je čitava vjera sijaset (predvodništvo), da nema vjere bez sijaseta, da sijaset bez dina ne koristi i da je sijaset djelo vjerovjesnika i poslanika koje je Allah poslao da dunjaluk predvode vjerom.
Došlo je u dva Sahiha od Ebu Hurejre, radijellahu anhu, da je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. „Benu Israil su predvodili vjerovjesnici. Kad god bi umro vjerovjesnik, naslijedio bi ga drugi. Nakon mene nema poslanika, ali će biti puno halifa.“ Rekoše: „Šta nam tada naređuješ.“ „Ispunite datu prisegu jednom za drugim, i ispunite njihovo pravo, a Allah će njih pitati za ono što im je povjerio.“
Svako učenje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, svaka zabrana i naredba, svaka njegova riječ i djelo nije išta drugo do predvođenje (sijaset) života ljudi Allahovom vjerom. Kaže Uzvišeni:
مَا فَرَّطْنَا فِي الْكِتَابِ مِنْ شَيْءٍ
„Mi u Knjizi nismo ništa izostavili.“ (En'am, 38)
I kaže:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا ادْخُلُوا فِي السِّلْمِ كَافَّةً وَلَا تَتَّبِعُوا خُطُوَاتِ الشَّيْطَانِ إِنَّهُ لَكُمْ عَدُوٌّ مُبِينٌ (208) فَإِنْ زَلَلْتُمْ مِنْ بَعْدِ مَا جَاءَتْكُمُ الْبَيِّنَاتُ فَاعْلَمُوا أَنَّ اللَّهَ عَزِيزٌ حَكِيمٌ
„O vi koji vjerujete, uđite u islam u potpunosti i ne idite stopama šejtanovim; on vam je, doista, neprijatelj otvoreni! A ako posrnete, nakon što su vam došli jasni dokazi, onda znajte da je Allah, zaista, silan i mudar. (Bekare, 208 – 209)
Neka se takvi hatibi, učenjaci i daije boje Allaha, i neka se smiluju ummetu pojašnjavajući im Allahovo pravo u potpunosti, a ne da odabiru ono o čemu će govoriti shodno svom ukusu i prohtjevima. Da ne podvajaju Kur'an kao što su to radili nevjernici vjerujući u jedan dio a odbacujući drugi. Kategorička obaveza i dužnost svih učenjaka, daija, i hatiba jeste da najprije počnu sa Allahovim pravom, da ummetu pojasne šta je tagut u potpunosti, i da posebno ljudima pojasne taguta ovoga vremena, da pojasne njegovu suštinu i njegovu veliku spletku Allahovoj vjeri i njegovo suprotstavljanje i borbu protiv šerijata Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kao i njegovu borbu protiv onih koji pozivaju šerijatu, trpajući takve u zatvore i ubijajući iste. Obaveza im je da ljudima pojasne šta je njihova obaveza prema ovim tagutima, da nema prisege tagutu, niti slušanja i pokornosti dok se ne pokaje Allahu i ljude predvodi Allahovom Knjigom i sa toga ne skreće. Da ne ohalaljuje i oharamljuje mimo šerijata i milleta Ibrahima. Nama je naređeno da obožavamo Allaha Jedinog Koji nema druga, a ne vladare. Prisega i pokornost vladaru je samo rezultat i posljedica njihovog slijeđenja šerijata i pokornosti Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Ako tako ne postupe nisu vjernici, niti pak vjernici imaju neko pravo prema njima.
Na pomenuti način biće spas ummeta, u suprotnom teško se ummetu u kojem se otvoreno bori protiv šerijata Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i vjere Gospodara, a ummet je između sakita (onoga koji ne govori istinu), katima (koji prešutkuje istinu), zahida i mulebbisa (onoga koji obmanjuje), onoga koji daje prednost dunjaluku nad ahiretom i koji traži selamet (spas i sigurnost) svoga dunjaluka pa makar i gubljenjem vjere.
Autor: Šejh Sadik Ebu Abdullah.
Izvor: Telegram kanal sejha
Bilješke:
1 Tagut je sve ono što se obožava mimo Allaha, a ono zadovoljno time. Detaljnije pogledaj ovdje.
2 Zindikluk – razvrat, griješenje
3] Tugjan – prelaženje granica u griješenju i nepokornosti Allahu
