Ebu Hurejra, radijallahu anhu, veli da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Tri su (osnovna) uzroka spasa, kao što su tri (osnovna) uzroka propasti. Kad je riječ o uzrocima spasa, to su: …umjerenost trošenja u siromaštvu i u bogatstvu…”
Ekonomičnost je štedljivost i umjerenost u trošenju u stanju bogatstva i siromaštva. Uvijek se drži umjerenosti i sredine, jer je islam propisao ekonomičnost i umjerenost.
O ovome Allah, dž.š., u kontekstu nabrajanja karakteristika Svojih dobrih robova, kaže da su to i: “…oni koji, kad udjeljuju, ne rasipaju i ne škrtare, već se u tome drže sredine.” (El-Furkan, 6)
Zato se pravi vjernik susteže od prekomjerne neumjerenosti, a drži se sredine, umjerenosti i ekonomičnosti u svim aspektima svoga života.
Koliko je samo bogatih ljudi koji su posjedovali veliku količinu imetka rasipanjem ostalo bez igdje išta. A koliko je samo siromaha koji su bar nešto nafake posjedovali, i to malo što su imali u cijelosti rasuli i podijelili, i tako postali teret drugima.
Zato, islam dolazi u svemu s umjerenosti i sredinom bez krajnosti.1
Iz knjige “Vasijjeti Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem”, ostali vasijeti ovdje
Autor: muhaddis Abdul-Kadir el-Arnaut
Obrada i naslov: Menhedž
Bilješka:
1 U islamu je čovjek upozoren da se u svome trošenju kloni dvije krajnosti: prekomjernog trošenja i škrtarenja. Prekomjerno trošenje uništava, upropaštava čovjeka, imetak i društvo, a škrtarenje odražava zatvaranje kapitala, tako da ga ni vlasnik ni društvo ne koriste. (op. prev.)
