Čudno je kako neki poznaju hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem kaže: „Čuvajte se novih stvari u vjeri, jer je svaka novina u vjeri novotarija, a svaka novotarija vodi u zabludu, dok svaka zabluda vodi u Vatru.”1 I poznaju da je izraz svaka novotarija sveobuhvatan, čija je sveobuhvatnost iskazana najjačim jezičkim načinom izražavanja koji ukazuje na sveobuhvatnost, a to je izraz kullu-svaka. Onaj ko je koristio ovaj sveobuhvatni izraz je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i on zna na šta taj izraz ukazuje, jer on je bio najrječitije stvorenje i najbolji savjetnik, pa s toga nije mogao da izrekne ono čije značenje nije namjeravao. Dakle, kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Svaka novotarija vodi u zabludu”, znao je šta govori i znao je značenje ove izreke, jer ona je izrečena kao rezultat njegove savršenosti i potpunosti u savjetovanju ummeta.
Imajući u vidu da je u ovom govoru upotpunjeno troje: savršenstvo savjeta i želje, potpunost u pojašnjavanju i riječitost, te potpunost znanja i spoznaje, to ukazuje da se njime namjeravalo značenje koje je izrečeno. Zar je ispravno nakon ovog sveobuhvatnog govora dijeliti novotariju na tri ili pet vrsta? Nikako, takvo nešto nije ispravno.
Tvrdnja nekih učenjaka da postoji lijepa novotarija, može se odnositi na dvoje:
- da nije novotarija, ali se misli da je novotarija.
- da bude novotarija, i tada je ona loša, ali ne zna da je loša.
Svakome ko tvrdi da ima lijepa novotarija može se odgovoriti na ovaj način (tj. gornjim hadisom, op Menhedž). Dakle, na osnovu ovoga, sljedbenici novotarija nemaju opravdanja ni načina da nešto proglase lijepom novotarijom, sve dok je u našim rukama “oštri mač” Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: svaka novotarija je zabluda. Ovaj “oštri mač” napravljen je u periodu poslanstva. On nije napravljen u periodu kada su se desila razilaženja, nego u periodu vjerovjesništva kada i svako onaj ko u ovom ruci ima spomenuti “mač” može da odbije riječi onih koji tvrde da postoji lijepa novotarija, jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Svaka novotarija je zabluda.”
Kao da osjećam da je u vašim dušama nemir koji vas tjera na pitanje: Šta kažeš o Omeru b. Hattabu koji je postupio ispravno kada je naredio Ubeju b. Kabu i Temimu Dariju da ljudima predvode namaz u ramazanu. Kada su se ljudi okupili da za njima klanjaju, on je kazao: “Ovo je divna novina. Onaj (noćni namaz) koji oni prespavljuju bolji je od onog koji oni klanjaju.”2
Odgovor na ovo je sa dva aspekta:
Prvi aspekt:
Nikome od ljudi nije dozvoljeno da se suprotstavi govoru Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bilo čijim govorom, pa makar to bio i govor Ebu-Bekra kao najboljeg čovjeka ovog ummeta, nakon Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili govor Omera, koji je po vrijednosti odmah iza Ebu-Bekra, niti govor Osmana koji dolazi nakon Omera, niti govorom Alije kao slijedećim po vrijednosti, a pogotovo nečijim drugim govorom, jer Uzvišeni kaže: Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju njegovu, da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe. (En-Nur, 63.) Imam Ahmed je kazao: “Da li znate koje iskušenje? Iskušenje širka, jer u srce onoga ko odbije neki Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, govor, može ući pokvarenost koja ga može odvesti u propast.”
Ibn-Abbas, Allah sa njim bio zadovoljan, veli: “Samo što na vas kamenje ne pada sa neba. Ja vam navodim riječi Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem, a vi mi citirate riječi Ebu-Bekra i Omera.”
Drugi aspekt:
Mi smo uvjereni i u to nemamo nimalo sumnje da je Omer, Allah sa njim bio zadovoljan, jedan od ljudi koji je najviše uvažavao govor Allaha i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i bio je poznat po tome, a nije prelazio granice koje je Allah postavio. Čak je bio i opisan tim svojstvom. Dokaz tome je i kazivanje (ako se uzme da je ispravno) koje mnogima nije nepoznato, o ženi koja mu se suprotstavila u vezi ograničavanja vjenčanog dara. Ona mu je citirala Allahove riječi: Kako biste mogli i oduzeti to kada ste jedno s drugim živjeli i kada su one od vas čvrstu obavezu uzele. (En-Nisa, 21.). Nakon toga Omer je odustao od ograničavanja vjenčanog dara. Međutim, oko vjerodostojnosti ovog kazivanja postoji spor. Ali, ovdje je cilj da pojasnimo kako je Omer poštivao Allahove granice i nije ih prelazio i zato ne priliči Omeru da se suprotstavi riječima Poslanika, sallallahu alehi ve sellem, i da novotariju nazove divnom, i da ova novotarija bude ubrojana u one koje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo, kada je kazao: “Svaka novotarija je zabluda.” Ovo djelo koje je Omer nazvao novotarijom kada je kazao: “Divna li je ovo novotarija”, svakako se ne ubraja u novotarije na koje je mislio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je kazao: “Svaka novotarija je zabluda.” Svojim riječima: “Divna li je ovo novotarija”, Omer ukazuje na skupljanje ljudi iza jednog imama, nakon što su bili razasuti, a samo klanjanje noćnog namaza uz ramazan ima uporište u praksi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
U dva Sahiha potvrđena je predaja od Aiše, Allah sa njom bio zadovoljan, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao ljudima tri noći, dok se četvrtu noć nije pojavio. Nakon toga je kazao: “Bojao sam se da vam ovaj namaz ne postane obavezan, a vi ga niste u mogućnosti obavljati.”3 Noćni namaz u džematu, uz ramazan, je sunnet i praksa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a Omer je upotrijebio izraz novotarija, iz razloga što, kada ga je Poslanik, ostavio, ljudi su nastavili da klanjaju. Neki su klanjali samostalno, neki sa jednim ili dvojicom ljudi, neki su ga obavaljali u džamiji kao veća skupina. Omer, kada je to vidio, smatrao je da ih treba okupiti oko jednog imama, tako da je ovo okupljanje u odnosu na odvojenost koja je ranije postojala, bilo novina, a Omer nije uveo ništa što nije postojalo u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ta praksa postojala je u periodu Vjerovjesnika, ali je ostavljenja, pa ju je Omer samo obnovio. Na osnovu ovog, sljedbenici novotarija nikako ne mogu da u riječima Omera, nađu oporište za novotarije koje smatraju lijepim.
Neko može reći:
Postoje novine koje su muslimani prihvatili i koje praktikuju, ali nisu bile poznate u doba Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, poput škola, pisanja knjiga i sl. Ove uvedene stvari muslimani smatraju lijepim i praktikuju ih, te ih smatraju veoma korisnim. Kako onda spojiti između toga i riječi vođe muslimana i njihovog vjerovjesnika, poslanika Gospodara svih svjetova, sallallahu alejhi ve sellem: “Svaka novotarija je zabluda.”
Odgovor na ovo pitanje je sljedeći:
U suštini to se ne smatra novotarijom, nego predstavlja sredstvo ka propisanom, a sredstva se razlikuju shodno prostoru i vremenu. Poznato je da sredstva imaju status cilja, tj. sredstvo koje vodi ka propisanom je i samo propisano, a sredstvo koje vodi ka nečemu što nije propisano, ni ono nije propisano. Ustvari, sredstva koja vode ka haramu su haram. Ako nešto što je samo po sebi dobro vodi ka zlu, onda i ono postaje zlo. Poslušajte riječi Uzvišenog: Ne grdite one kojima se oni, pored Allaha, klanjaju, da ne bi i oni nepravedno i ne misleći šta govore Allaha grdili. (El-En'am, 108.) Grđenje mušričkih božanstvena nije nepravda, nego je propisano, ali onda kada za tim postoji potreba, dok je grđenje Allaha nepravda i zločin i ni u kojem slučaju nije dozvoljeno. Pa ako je grđenje mušričkih božanstava koje je pohvalno, uzrok da se grdi Allah, onda ono postaje zabranjeno. Ovo je dokaz da sredstvo ima status cilja. Škole i pisanje knjiga, iako su novotarija koja nije postojala u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na način kako danas postoje, nije cilj samo po sebi, nego je sredstvo koje vodi do cilja, a sredstvo ima status cilja. Zbog toga, kada bi neko sagradio školu u kojoj je izučava zabranjena nauka, ta gradnja bila bi zabranjena, a ako bi sagradio školu u kojoj se uči šerijatski ispravno znanje, gradnja bi u tom slučaju bila validna.
Ako neko kaže:
Kako odgovoriti na hadis u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Ko u islamu uspostavi (senne) neku lijepu praksu (sunnet), imaće nagradu za to kao i nagradu svih onih koji tu praksu budu sprovodili, do Sudnjeg dana.”4 Glagol “senne” znači propisati, uspostaviti.
Odgovor na ovo pitanje je sljedeći:
Onaj ko je kazao: Ko u islamu uspostavi (senne) neku lijepu praksu (sunnet), kazao je i: “Svaka novotarija je zabluda.” Nije moguće da od onoga koji istinu govori dođu riječi kojima se negiraju druge njegove riječi i nije moguće da su hadisi kontradiktorni jedan drugome. Onaj ko smatra da u Allahovom ili Poslanikovom govoru ima kontradiktornosti, neka ponovo razmisli o tome, jer takvo mišljenje proizišlo je samo iz nepotpunog razumijevanja. Dakle, ni u kojem slučaju nije moguće da u Allahovim ili Poslanikovim riječima bude neki vid kontradiktornosti.
Ako je tako kao što je kazano, onda se nepostojanje kontradiktornosti između hadisa: “Svaka novotarija je zabluda.” i: “Ko u islamu uspostavi (senne) neku lijepu praksu (sunnet)…”, pojašnjava na sljedeći način: “Ko u islamu uspostavi (senne) neku lijepu praksu (sunnet)…” novotarija nije dio islama i ne postoji lijepa novotarija, a postoji razlika između uspostavljanja sunneta i inoviranja.
Postoji odgovor u kojem nema ništa problematično.
Značenje: Ko uspostavi (senne) je: Ko oživi sunnet koji je postojao, pa se vremenom zapostavio… Na osnovu kazanog, uspostava sunneta i njegovo uvođenje koje se spominje u hadisu je relativno (tj. naziva se propisivanjem zbog toga što je uspostavljano nakon što je zapostavljeno), kao što je novotarija relativna u pogledu onoga ko oživi sunnet nakon što je zapostavljen. (tj. naziva se novotarijom jer je uvedeno nakon što je zapostavljeno.)
Postoji i još jedan odgovor na kojem ukazuje povod izricanja hadisa. Naime, prenosi se kazivanje da je grupa ljudi stigla do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i bili su u veoma teškom stanju, pa je Poslanik pozvao da im se sabere ono što je potrebno. Utom je jedan ensarija donio kesu srebrenog novca, koju je jedva teglio i stavio je ispred Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tako da se na njegovom licu prepoznavala radost. Tada je on kazao: “Ko u islamu uspostavi (senne) neku lijepu praksu (sunnet), imaće nagradu za to kao i nagradu svih onih koji tu praksu budu sprovodili, do Sudnjeg dana.” Dakle, uspostavi i podstakne na njegovo činjenje, a ne da ga uspostavi u smislu da propiše nešto novo. Tako da je značenje hadisa: Ko u islamu uspostavi (senne) neku lijepu praksu (sunnet): Ko uradi neko djelo podstičući druge, a ne propisujući ga, jer je propisivanje zabranjeno, s obzirom da u hadisu stoji: “Svaka novotarija je zabluda.”
[…]
Onima koji su iskušani novotarijama, koji imaju lijepe namjere i žele dobro, kažem: Ukoliko želite dobro, tako mi Allaha, ne znamo da postoji bolji put pd puta prvih generacija, Allah sa njima bio zadovoljan.
Braćo, držite se Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, prakse, što više možete i slijedite put prvih generacija, budite kao oni i pogldajte da li će vam to imalo štetiti?
Utičem se Allahu da pričam ono o čemu znanja nemam. Naći ćeš mnogo onih koji slijede novotarije kako su nemarni prema djelima čija je validnost i legitimnost potvrđena. Kada završe sa novotarijama, onda su prema sunnetima nemarni i lijeni. Sve su ovo negativne posljedice koje novotarije ostavljaju na srce. Šteta novotarija na srce i na vjeru je ogromna. Niko nije nešto u vjeru uveo, a da to nije uticalo na zapostavljanje sunneta u istoj ili većoj mjeri, ka što naglašavaju neki učenjaci prvih generacija.
Kada čovjek bude svjestan da je sljedbenik, a ne zakonodavac, ostvariće strahopoštovanje, predanost, poniznost prema Allahu i samo će Njega obožavati. Također, usavršiće svoje slijeđenje vođe svih muttekija, prvaka vjerovjesnika i poslanika Gospodara svjetova, Muhameda, sallallahu alejhi ve sellem.
Upućujem savjet svim muslimanima, mojoj braći, koji smatraju da je neka novotarija lijepa, bez obzira da li to bilo vezano za Allahovo Biće, Njegova imena ili atribute, ili pak vezana za Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, njegovo uvažavanje i pretjerano veličanje, da se boje Allaha i da te novotarije napuste, da svoje postupke utemelje na slijeđenju, a ne inoviranju u vjeri, na iskrenosti, a ne na pridruživanju, na sunnetu, a ne na novotarijama, na zadovoljstvu Allaha, a ne zadovoljstvu šejtana, i neka nakon toga očekuju smirenost srca, ugodan i spokojan život, mir i veliko svjetlo.
Molim Allaha da nas učini od onih koji su upućeni i koji drugima uputu prenose, koji stanje popravljaju, da naša srca osvjetli vjerovanjem i znanjem, da znanje koje imamo ne učini našom nesrećom i da nam podari da slijedimo put Njegovih robova vjernika, te da nas učini od Svojih dobrih i bogobojaznih robova, i pripadnicima jedine skupine koja će uspjeti. Neka je salavat i selam na našeg vjerovjesnika Muhameda, njegovu porodicu, i sve ashabe.
Autor: Muhammed b. Salih El-‘Usejmin
Iz djela Savršenstvo šerijata i opasnost inoviranja u vjeri
Priprema i naslov: Menhedž
Bilješke:
1. Hadis bilježi Ahmed, br. 17274, i 17275., Ebu Davud u Knjizi o sunnetu, poglavlje: Pridržavanje sunneta, br. 4607., Tirmizi, poglavlja o znanju, poglavlje o pridržavanju sunneta i ostavljanju novotarija, br. 2676, Knjiga o sunnetu, poglavlje o slijeđenju prakse pravednih halifa, Ibn Madže, br. 42. Tirmizi veli: “Hadis je hasen sahih, a ispravnim ga je ocijenio i Hakim, 1/95., a sa njim se slaže i Zehebi. Kod njih nema dio hadisa u kojem stoji: “Svaka zabluda vodi u Vatru.”
2. Hadis bilježi Buhari, Knjiga o teravih namazu, poglavlje o vrijednosti noćnog namaza, br. 2010.
3. Predaju bilježi Buhari u Knjizi o teravih namazu, poglavlje o vrijednosti noćnog namaza uz ramazan, br. 2012., i Muslim, Knjiga o putnicima, poglavlje podsticaj na noćni namaz (teravih) uz ramazan, br. 761.
4. Hadis bilježi Muslim u knjizi o podsticanju na sadaku, pa makar koliko i pola hurme ili lijepom riječju, te da je ona zaštita od Vatre, br. 1017.