Neka je hvala Allahu Koji je Svoje robove uputio na pravi put i ukazao na Njegov ispravan šerijat. On je doista Zaštitnik, Hvaljeni. Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, Jednog, Jedinog, Koji nema druga niti ortaka. Neka je salavat i selam na Njegovog Poslanika, njegovu porodicu, ashabe i sve one koji ih u dobru slijede do Sudnjega dana. A potom:
Odlike ovih dana u kojima se nalazimo su mnogobrojne, Ovih deset dana je Uzvišeni odlikovao nad drugima a opet neki od ovih odabranih dana su odlikovaniji nad drugima, kao što je slučaj sa danom Arefata i kurbanskim bajramom. Danas govorimo o odlikama dana Arefata koji je pred nama, kako bi spoznali njegovu vrijednost i proveli ga u ibadetu i pokornosti Uzvišenom Allahu.
Kada se spomene dan Arefata oči vjernika zasuze kada vidi hadžije kako u ovom danu svi u bijelim ihramima skrušeno upućuju dove Uzvišenom Allahu.
Uzvišeni Allah se u Svojoj plemenitoj Knjizi zaklinje ovim danom, pa kaže:
والسماء ذات البروج واليوم الموعود وشاهد ومشهود
„Tako mi neba sa zvijezdama velikim i Dana već obećanog, i svjedoka i posvjedočenog-„ (Burudž, 1 – 3)
Od Ebu Hurejre, radijellahu anhu, se prenosi da je rekao: „Svjedok je dan džume, dan posvjedočeni je dan Arefata, a dan obećani jeste Sudnji dan.“
Dan Arefata jeste dan u kojem je upotpunjena vjera i blagodat vjernicima. U hadisu Omera ibnul Hattaba je došlo da je neki jevrej rekao Omeru: „Vladaru pravovjernih, u vašoj Knjizi ima ajet koji vi učite. Da je objavljen nama Jevrejima, mi bismo dan u kome je objavljen uzeli kao praznik.” “Koji je to ajet?” – upita Omer, a on reče: “To je ajet:
يَوْمَ أَكْمَلْتُ لَكُمْ دِينَكُمْ وَأَتْمَمْتُ عَلَيْكُمْ نِعْمَتِي وَرَضِيتُ لَكُمُ الإِسْلاَمَ دِينًا
„Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio, i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.”
Omer na to kaza: “Mi, zaista, znamo i dan i mjesto u kome je objavljen Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem. To je bio petak, dok je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, stajao na Arefatu.” Hadis bilježi Buhari i Muslim.
Dan Arefata je takođe praznik muslimanima jer kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Dan Arefata, dan Kurban bajrama, i dani tešrika (drugi, treći i četrvrti dan bajrama) su praznici nas sljedbenika islama, i dani jela i pića.“ Hadis bilježi Tirmizi i kaže da je hasen – sahih.
Dan Arefata je rukn hadža bez koga hadž vjerniku neće biti ispravan. Od Abdurrahmana ibn Jamera se prenosi da je rekao: „Bio sam sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, dok je stajao na Arefatu, te su mu došli neki ljudi iz Nedžda i upitali: ‘Kako da obavimo hadž’, pa im on reče: ‘Hadž je Arefat’.“ Hadis bilježi Ahmed.
To je dan u kojem se Uzvišeni ponosi onima koji stoje na Arefatu od hadžija. U hadisu Ebu Hurejre, radijellahu anhu, se prenosi da je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Allah se ponosi onima koji borave na Arefatu pred stanovnicima nebesa, i kaže im: ‘Pogledajte ove Moje robove, došli su raščupani i uprašeni iz raznih predjela, vas uzimam za svjedoke da sam im oprostio grijehe, iako bili obilni kao kapljice kiše.'” Ibn Huzejme i Ibn Hibban su hadis ocijenili vjerodostojnim.
To je dan oslobađanja od džehennemske vatre. Aiša, radijellahu anha, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nikada veći broj ljudi ne bude oslobođen vatre džehennemske kao na dan Arefata. Uzvišeni Allah se ponosi hadžijama pred Svojim melekima, govoreći: ‘Šta žele ovi ljudi.'” (Muslim)
Spoljašnjost hadisa ukazuje da je dan Arefata dan u kojem Uzvišeni Allah najviše oslobađa od džehennemske vatre, kao što spoljašnjost hadisa isto tako ukazuje da se ovo ne odnosi samo na hadžije koji stoje na Arefatu, već da obuhvata i njih i ostale vjernike, iako su hadžije najpreči da budu oslobođeni Vatre.
Hafiz Ibn Redžeb kaže: „Dan Arefata jeste dan oslobađanja od džehennemske vatre. Uzvišeni Allah u njemu oslobađa i one koji stoje na Arefatu a i one koji su kod svojih kuća u muslimaskim zemljama. Stoga je dan koji dolazi nakon njega bajram – praznik svim muslimanima u svim mjestima, od onih koji su prisutni na hadžu a i koji nisu, jer svi zajedno saučestvuju u oslobađanju i oprostu na dan Arefata.“
Dan Arefata je isto tako i dan dove, dan kada se jezici vlaže izgovaranjem riječi tevhida. U hadisu Talhe ibn Ubejdullaha je došlo da je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Najbolja dova jeste dova na Dan Arefata. A najbolje što smo ja i vjerovjesnici prije mene izgovorili jesu riječi: ‘La ilahe illellahu vahdehu la šerike leh, lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ala kulli šej’in kadir!’ (Nema drugog boga osim Allaha, On je jedan i nema druga. Njemu pripada sva vlast i zahvala, i On je nad svim moćan!).” Bilježi ga Tirmizi a šejh Albani ga je ocijenio dobrim.
Spoljašnjost hadsa ukazuje da se ova vrijednost dove ne odnosi samo na one koji stoje na Arefatu, iako su oni najpreči da im se dova usliša, zbog toga što su u ihramima i što se nalaze na najboljim mjestima. Isto tako i učenje riječi tevhida koje se prenosi u hadisu nije samo za one koji su na Arefatu, već je muslimani u svim mjestima trebaju što više izgovarati u ovom velikom danu.
Izgovaranje riječi tevhida u ovom danu predstavlja potvrdu istinitog obećanja kojeg je Uzvišeni uzeo od ljudi prije nego li ih je stvorio na Zemlji, a o čemu govori hadis Abdullaha ibn Abbasa, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Uzvišeni Allah je uzeo misak (ugovor, obećanje) od sinova Ademovih na Arefatu, te je iz iz kičme Adema izvadio svo njegovo potomstvo a potom im rekao:
أَلَسْتُ بِرَبِّكُمْ قَالُوا بَلَى شَهِدْنَا أَنْ تَقُولُوا يَوْمَ الْقِيَامَةِ إِنَّا كُنَّا عَنْ هَذَا غَافِلِينَ أَوْ تَقُولُوا إِنَّمَا أَشْرَكَ آبَاؤُنَا مِنْ قَبْلُ وَكُنَّا ذُرِّيَّةً مِنْ بَعْدِهِمْ أَفَتُهْلِكُنَا بِمَا فَعَلَ الْمُبْطِلُونَ
„Zar Ja nisam Gospodar vaš?”, oni su odgovarali: “Jesi, mi svjedočimo”, i zato da na Kijametskom
danu ne reknete: “Mi o ovome nismo ništa znali.” Ili da ne reknete: “Naši su preci prije nas druge Allahu ravnim smatrali, a mi smo pokoljenje poslije njih. Zar ćeš nas kazniti za ono što su lažljivci činili?” (E'araf, 172 – 173)
Zbog toga je odgovarajuće da vjernički jezici u ovom velikom danu što više izgovaraju riječi tevhida, kao što isto tako trebaju što više zikriti i doviti gdje god bili. Stoga zasucite rukave o Allahovi robovi, zikrite i dovite, ne bi li vas zadesio zapah Allahove milosti iako niste na Arefatu. Allahova milost i dobrota obuhvata i one koji su na hadžu a i druge, pa nemojte svojim dušama uskratiti dobro ovog velikog dana.
Dan Arefata je takođe dan poniženosti šejtana, zbog milosti koju šejtan vidi a koja se spušta na Allahove robove u ovom danu. Talha ibn Ubejdullah prenosi da je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Nije šejtan viđen, manji, poniženiji i veće gnijevi od Dana Arefata, a to zbog toga što vidi Allahovu milost koja se spušta i Allahov oprost velikih grijeha. Osim što je viđen na dan Bedra.“ Bilježi ga Malik kao mursel predaju.
Ako je hadžijama na Arefatu ukazana blagodat boravka na tom mubarek mjestu, muslimani koji se nalaze kod svojih kuća imaju blagodat posta ovoga dana, jer kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Post na Dan Arefata briše grijehe prethodne i naredne godine.“ Hadis bilježi Muslim.
Rekoh ovaj govor tražeći oprosta od Allaha sebi i vama.
Druga hutba:
Neka je hvala Uzvišenom Allahu kako voli naš Gospodar i kako je zadovoljan, i neka je salavat i selam na Muhammeda, njegovu porodicu, ashabe i sve vjernike koji ih u dobru slijede do Sudnjega dana. A potom:
Draga braćo, Kurban bajram je najveći i najbolji muslimanski praznik, jer se nalazi u najboljim danima. U njemu je najveći broj obilježja od kojih je klanje kurbana koje predstavlja njegovo najveće obilježje. Klanje kurbana je sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Od Enesa, radijellahu se prenosi da je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zaklao dva rogata ovna, pa sam ga vidio kako stavlja svoju nogu na njihov vrat, izgovara bismilu i donosi tekbir. Pa ih je zaklao svojom rukom. „ Hadis bilježe Buharija i Muslim.
Trebamo voditi računa da kurban nema mahanu, jer je to naša žrtva kojom se približavamo Allahu. Vodimo računa da koljemo najbolji i najkrupniji kurban. Od Ebu Umame, radijellahu anhu, se prenosi da je rekao: „Mi smo gojili kurbane u Medini, i muslimani su tako radili.“
Nije propisano posebno klati kurban za umrle, osim ako je to bio vasijet umrlog.
Ibrahim ibn Muhammed el Hakil, džumanska hutba
Prevod: Menhedž
