Naslovnica Akida Poglavlje o onome što se prenosi o sihru: Sihr, vrste sihra, sihirbazi...

Poglavlje o onome što se prenosi o sihru: Sihr, vrste sihra, sihirbazi i propisi i fetve u vezi sa njima

180
Sihr

Kaže Uzvišeni: „… a znali su da onaj ko ga (sihr) je sebi kupio neće na ahiretu nikakvog udjela imati.“ (El-Bekare, 102)

I kaže: „Zar ne vidiš one kojima je dat jedan dio Knjige kako u džibta i taguta vjeruju.“ (En-Nisa, 51)

Kaže Omer, radijallahu anhu: „Džibt je sihr, a tagut je šejtan.“

Džabir je rekao: „Taguti su vračari kojima su šejtani dolazili. U svakom je plemenu bio po jedan.“

Od Ebu Hurejre, Allah bio njime zadovoljan, se prenosi da je Allahov Poslanik, Allahov spas i mir njemu, rekao: „Klonite se sedam upropaštavajućih, grijeha!“ Upitaše: „Koji su to, Allahov Poslaniče?“ Reče: „Širk Allahu, sihr, ubistvo osobe koju  je Allah zabranio ubiti, osim sa pravom, uzimanje kamate, jedenje imetka jetima, bježanje sa bojnog polja i lažno optuživanje za nemoral nevinih i čednih vjernica.“

Od Džunduba se prenosi kao merfu’ hadis: „Kazna određena za sihirbaza je ubijanje sabljom.“ Zabilježio, ga je Tirmizi i rekao: „Ispravno je da je ovaj hadis mevkuf.“

U Buharijinom „Sahihu“ se od Bedžale ibn Abede prenosi da je rekao: „Omer ibnul-Hattab je napisao (svojim namjesnicima): ‘Ubijte svakog sihirbaza i sihirbazicu’, pa smo pogubili troje sihirbaza.“

U vjerodostojnom predanju od Hafse se prenosi da je naredila da se ubije njena sluškinja koja joj je napravila sihr, i bila je ubijena. Isto tako postoji vjerodostojno predanje od Džunduba. Ahmed je rekao: „Prenosi se od trojice Vjerovjesnikovih, Allahov spas i mir njemu, ashaba.“ (Tj. ubistvo sihirbaza, op. prev.)

Komentar

Prva mes'ela: Definicija sihra

Jezički, sihr je nešto čiji je sebeb skriven. Zbog toga se zadnja trećina noći naziva seharom jer je skrivena, a isto tako i pluća se u jeziku nazivaju seharom jer su skrivena.

U terminološkom smislu, sihr možemo definisati kao rukje1 (cilja se na nedozvoljene rukje, op.M), talismane, tablete i pilule koji utiču na srce i tijelo, Allahovom dozvolom. Kažemo: „rukje i talismane“ zbog toga što je u hadisu koji bilježi Nesai došlo: „Ko napravi čvor, potom puhne u njega počinio je sihr.“ Kažemo: „koji utiču“ zbog toga što Uzvišeni kaže:

„I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti.“ (El-Bekare, 102)

Kao i riječi Uzvišenog:

„I njemu se pričini da se konopi njihovi i štapovi njihovi, zbog sihra njihova, kreću.“2 (Taha, 66)

Kažemo: „na srce“, tj. utiču na ljubav i mržnju, pa čovjek zavoli ono što je mrzio ili zamrzi ono što je volio. Kažemo „i tijelo“, tj. utiču na bolest tijela ili njegovu slabost, utiču na vid, sluh, snagu itd.

„Allahovom dozvolom.“ Dozvolu dijelimo na:

› Kosmičku, poput ove o kojoj, govorimo (tj. dozvola da sihr djeluje). Kaže Uzvišeni: „Ali oni nisu mogli nikome bez Allahove dozvole nauditi.“ (El-Bekare, 102)

› Šerijatsku dozvolu, a ona se veže za Allahovu ljubav3, poput riječi Uzvišenog: „Dozvoljava se onima koji su napadnuti da se bore, zato što im je zulum učinjen.“ (Hadždž, 39)

Sihirbaz je nazvan ovim imenom zbog toga što radi skrivene stvari i sebebe koji mogu imati uticaja.

Druga mes'ela: Vrste sihra

Sihr možemo podijeliti sa više aspekata. S obzirom na sredstva i metode koje se koriste, sihr dijelimo na:

Sihr talismana, čvorova, rukji i te'aviza

Talismani su nejasna pisanja, rukje su određene riječi koje (sihirbazi) mrmljaju, a te'aviz je traženje utočišta time što se spominju imena džina.

Sihr tableta i pilula

To je korištenje određenih tableta i pilula koje mogu prouzrokovati sihr kod čovjeka.

S obzirom na mjesto na koje djeluje, sihr dijelimo na:

› Sihr koji djeluje na srce, tj. na ljubav i mržnju. Ovo se još naziva sarf i ‘atf.

› Sihr koji djeluje na tijelo, time što ga polahko slabi dok, ga na kraju možda i uništi ili, ga učini bolesnim i poremeti zdravlje.

› Sihr koji djeluje na mozak, a to je sihr koji dovodi do predstavljanja stvari oprečno njihovoj suštini. Pod njega potpada i sihr bezumnosti i ludila.

› Sihr koji utiče na strast, time što je rasplamsava ili hladi.

› Sihr koji djeluje na oko, time što se čovjeku pričinjava nešto što nije stvarnost. Kaže Uzvišeni: „I njemu se pričini da se konopi njihovi i štapovi njihovi, zbog sihra njihova, kreću.“ (Taha, 66)

S obzirom na osobu koja je opsihrena, sihr dijelimo na:

› Stvarni sihr, poput sihra koji utiče na srce i mozak. Kaže Uzvišeni:

„Ali oni nisu mogli nikome bez Allahove dozvole nauditi.“ (El-Bekare, 102)

I kaže:

„I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti.“ (El-Bekare, 102)

› Sihr priviđanja i pričinjavanja, a to je sihr koji nije stvarni, već se njegovim djelovanjem čovjeku pričinjavaju stvari, poput sihra faraonovih sihirbaza, o kojem Uzvišeni kaže:

„I njemu se pričini da se konopi njihovi i štapovi njihovi, zbog sihra njihova, kreću.“ (Taha, 66)

Treća mes'ela: Propis sihra

Što se tiče propisa sihra njegov propis je veliki kufr. Na to ukazuju riječi Uzvišenog u prvom ajetu koji je autor naveo:

„… a znali su da onaj ko ga (sihr) je sebi kupio neće na ahiretu nikakvog udjela imati.“ (El-Bekare, 102)

Uzvišeni takođe kaže:

„…već su šejtani bili nevjernici jer su ljude sihru poučavali.“ (El-Bekare, 102)

Ako je onaj ko poučava sihru nevjernik, onda je ono čemu on poučava (tj. sihr) kufr. Isto tako Uzvišeni kaže:

„Njih dvojica nikoga nisu učili dok mu ne bi rekli: ‘Mi smo samo iskušenje, a ti nemoj biti nevjernik.“ (El-Bekare, 102)

Da je sihr djelo velikog kufra ukazuje i drugi ajet koji je autor naveo:

„Zar ne vidiš one kojima je dat jedan dio Knjige kako u džibt i taguta vjeruju.“ (En-Nisa, 51)

Ovo što smo spomenuli se odnosi na sihr rukji, te'aviza i talismana ili takozvani šejtanski sihr.

Što se pak tiče sihra tableta i pilula po pitanju njegovog propisa postoji razilaženje među učenjacima:

› Prvo mišljenje: da je i to kufr zbog općenitosti šerijatskih dokaza koje smo spomenuli maloprije. Ovdje još od dokaza dodajemo hadis Poslanika, Allahov spas i mir njemu: „Klonite se sedam upropaštavajućih grijeha“, pa je među njima spomenuo i sihr.

› Drugo mišljenje: da nije kufr koji izvodi iz vjere jer u njemu nema potpomaganja šejtanima. Ovo je stav hanbelija i šafija.

Ispravnije je prvo mišljenje, jer je i sihr faraonovih sihirbaza bio na sličan način, time što su iskoristili svojstvo koje posjeduje živa, pa su njome ispunili štapove tako da je izgledalo kao da se pomjeraju. Ovo su spomenuli Ibn Kesir, Kurtubi, Ševkani, i Siddik Han u svojim tefsirima, kao i Ibn Hazm u svom djelu El-Fisal. Svi pomenuti mufesiri su spomenuli da sihr faraonovih sihirbaza nije bio putem korištenja šejtana već na način da su upotrijebili živu i njeno svojstvo. Ibnul-Kajjim je, pak, zauzeo oprečan stav i rekao da je sihr sihirbaza bio šejtanski sihr (tj. sihr u kojem su korišteni šejtani).

Četvrta mes'ela: Propis sihirbaza

Prvo mišljenje: Da je sihirbaz nevjernik zbog pomenutih ajeta koje je autor naveo kao dokaz. Šejtanski sihr je takođe kufr, a njegov počinilac kafir.

› Drugo mišljenje: Šafije i hanbelije prave razliku, pa ako se radi o sihru talismana i rukji, onda je sihirbaz nevjernik, a ako se radi o sihru korištenja lijekova i pilula, onda nije nevjernik. Ispravnije mišljenje je da je sihirbaz šejtanskog sihra nevjernik, a što se pak tiče sihra koji se pravi putem korištenja lijekova i pilula, mađioničarstva i „čarolija“, po pitanju njega je potrebno detaljno pojašnjenje i to potpada pod manje poznate mes'ele gdje je neophodno uspostaviti dokaz i otkloniti šubhu.

Kakav je propis izučavanja šejtanskog sihra?

To je kufr, a dokaz tome su riječi Uzvišenog:

„Njih dvojica nikoga nisu učili dok mu ne bi rekli: ‘Mi smo samo iskušenje, a ti nemoj biti nevjernik.’“ (El-Bekare, 102)

Kao i riječi Uzvišenog:

„A Sulejman nije bio nevjernik već su šejtani bili nevjernici jer su ljude sihru poučavali.“ (El-Bekare, 102)

Stoga je učenje ovog sihra ili poučavanje drugog njemu kufr, kao i njegovo praktikovanje.

Kakav je propis sihra mađioničarstva i „čarolija koja nisu šejtanovo djelo?

I njegovo učenje, poučavanje drugog kao i njegova upotreba je kufr, ali potpada pod manje poznate mes'ele, tako kažemo: njegovo učenje, poučavanje i upotreba je kufr, ali što se tiče onoga koga izučava ili radi on se neće smatrati nevjernikom sve dok se protiv njega ne uspostavi dokaz i otkloni nedoumica.

Peta mes'ela: Stav ehlu-sunneta po pitanju sihra

Ehlus-sunne vel džema'a potvrđuju postojanje sihra zajedno sa njegova dva oblika:

› stvarni sihr,

› sihr priviđanja i pričinjavanja.

I priznaju uticaj sihra, od toga da on razdvaja muža od žene, kako je Uzvišeni spomenuo u Svojoj knjizi, i da čovjeku nanosi štetu, dok za sihr priviđanja i pričinjavanja potvrđuju njegovo postojanje, ali kažu da on u suštini ne mijenja stvari, tako štap koji sebebom ovog sihra izgleda kao zmija je zmija u onome što izgleda čovjeku koji ga gleda, ali je u stvarnosti samo štap.

Što se tiče mu'tezila, oni negiraju stvarni sihr i potvrđuju samo sihr priviđanja i pričinjavanja, zbog riječi Uzvišenog:

„I njemu se pričini da se konopi njihovi i štapovi njihovi, zbog sihra njihova, kreću.“ (Taha, 66)

Mi im odgovaramo da ovaj ajet govori o jednoj vrsti sihra, a ne negira postojanje stvarnog sihra.

Šesta mes'ela: Kako sihirbazi, koji su ljudi, rade ova djela koja čovjek nije u stanju učiniti? Čije je djelo sihr? Da li je on djelo sihirbaza ili šejtana?

Kažemo: Početak djela sihra biva od strane sihirbaza, a nakon toga šejtan je taj koji sprovodi sihr, tako ono što se čovjeku pričinjava je u stvari djelo šejtana; šejtan je taj koji ulazi u čovjeka i, na primjer, ohladi njegovu strast, ili mu njegovu ženu predstavlja ružnom itd. Džin isto tako ulazi u čovjeka. Ne postavljaj pitanje kako ulazi, jer i voda ulazi u grane, iako je ne vidimo. Isto tako i džin.

Sedma mes'ela: Propis odlaska sihirbazu

Odlazak sihirbazu ima različita stanja i oblike. Svako stanje ima svoj propis.

› Prvo stanje: Da ode sihirbazu vjerujući da zna gajb, ili da ga pita o gajb stvarima. To je veliki kufr, jer Uzvišeni kaže:

„Reci: Niko osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna gajb (ono što je čulima nedokučivo).“ (En-Neml, 65)

Sakupljači četiri Sunena prenose hadis Allahovog Poslanika, Allahov spas i mir njemu, koji kaže: „Ko ode vračaru, ili gataru, i povjeruje u ono što mu kaže, takav je zanevjerovao u ono što je objavljeno Muhammedu.“ Propis vračara, gatara i sihirbaza je isti.

› Drugo stanje: da ode sihirbazu i izvrši ono što on traži od njega, od klanja u nečije drugo ime mimo Allaha ili traženja pomoći od džina. Ovo je, takođe, veliki kufr. Kaže Uzvišeni:

„Mesdžidi su Allaha radi, i ne molite, pored Allaha nikoga.“ (El-Džinn, 18) I kaže:

„A onaj koji se, pored Allaha moli drugom bogu, bez ikakva dokaza o njemu, pred Gospodarom svojim će račun polagati, a nevjernici neće uspjeti.“ (El-Mu'minun, 117)

› Treće stanje: Da ode sihirbazu bez vjerovanja da sihirbaz zna gajb, niti da mu se pokori u onome što je širk, već mu ode kako bi mu razriješio sihr koji je napravljen. Dakle, odlazi mu pod sljedećim uvjetima:

› Ne vjeruje mu u ono što ga obavijesti od gajba.
› Ne kolje u nečije drugo ime, niti traži pomoć od nekog drugog mimo Allaha.
› Vjeruje u neispravnost sihra i sihirbaza i odriče ih se, ali mu dolazi iz nužde kako bi razriješio sihr.

Ovdje je došlo do razilaženja. Postoji mišljenje da je pomenuti postupak, pod pomenutim uvjetima dozvoljen, ali je to veoma slabo mišljenje. Ispravno je da pomenuti postupak nije dozvoljen, i da predstavlja haram i upropaštavajući grijeh, ipak ne kažemo da je kufr koji čovjeka izvodi iz vjere.

› Četvrto stanje: da dođe sihirbazu iz igre i zabave, ne vjerujući u ono što mu sihirbaz kaže i bez činjenja ikakvog širka; vjeruje u neispravnost sihra i sihirbaza, ali je došao iz razonode i zabave. Takav postupak je haram i veliki grijeh, na što ukazuje hadis Hafse kod imama Muslima u kojem stoji da je Allahov Poslanik, Allahov spas i mir njemu, rekao: „Ko dođe vračaru pa ga pita o nečemu neće mu se prihvatiti namaz četrdeset dana,“ kao i muttefekun ’alejhi hadis: „Klonite se sedam upropaštavajućih grijeha,“ od kojih je i sihr. Isti propis važi i za prisustvovanje mađioničarskim predstavama.

Osma mesela: Koja je veza između džina i sihirbaza?

To je veza uzajamne usluge i robovanja. Sihirbaz je taj koji traži pomoć, koji se podčinjava i pokorava, a zauzvrat džin vrši sihirbazu usluge. Tako je to ugovor između dvije strane, prva strana čini ibadet, a druga sprovodi i izvršava.

Deveta mes'ela: Da li je Allahov Poslanik, Allahov spas i mir njemu, bio opsihren?

Odgovor je: da. Na to ukazuje hadis Aiše kod imama Buharije. Ko ga je opsihrio? Opsihrio ga je jevrej po imenu Lebid el-E'asam.

Kako je opsihren, a on je Allahov Poslanik?

Allahov Poslanik, Allahov spas i mir njemu, je čovjek kojeg pogađaju bolesti koje pogađaju sve ljude, od kojih je i sihr. Međutim, sihr nije utjecao na objavu, niti na njeno dostavljanje, već je jednim dijelom utjecao na bračni život Allahova Poslanika, Allahov spas i mir njemu, pa mu se pričinjavalo da nešto radi, a to nije uradio. Ovo stanje Poslanika, Allahov spas i mir njemu, nije znao niko drugi do njemu najbliža osoba: Aiša, Allah bio njome zadovoljan, koja je i obavijestila o ovome.

Kako se otklonio sihr?

Kada je Allahov Poslanik, Allahov spas i mir njemu, osjetio simptome puno je upućivao dove Allahu, kako spominje Aiša u hadisu kod imama Buharija. To je prva stvar koju opsihreni treba učiniti, da traži utočište kod Allaha. Potom je Uzvišeni Allah otkrio Poslaniku, Allahov spas i mir njemu, i sihr i sihirbaza koji ga je opsihrio, putem dva meleka čiji je razgovor čuo Allahov Poslanik, Allahov spas i mir njemu. Allahov Poslanik, Allahov spas i mir njemu, je potom poslao čovjeka da izvadi sihr i uništi ga.

Deseta mes'ela: Kakav je propis da se čovjek pouči sihru kako bi ga se sačuvao?

To nije dozvoljeno, a ukoliko u toku poučavanja uradi nešto što je širk ili kufr, postaje nevjernik.

Jedanaesta mes'ela: Kakav je propis izučavanja hemije?

Naziv „hemija“ je ranije imao drugo značenje od onoga kojeg ima danas. Ranije se ovaj pojam koristio za određene stvari koje su predstavljale laž i obmanu koja je sličila sihru, stoga su učenjaci govorili o tome i zabranjivali izučavanje takve hemije. Što se današnje hemije tiče, ona se bavi izučavanjem sastojaka određenih supstanci, i razlikuje se od onoga što je bilo u prošlosti. Međutim, propis hemije, biologije, geografije, kao i drugih dunjalučkih znanosti, je sljedeći:

› ukoliko u njima ima nečeg što je oprečno Šerijatu4,onda je to zabranjeno. Onaj ko je time zadovoljan ili vjeruje u to, takav će se upozoriti, pa ukoliko ne prihvati, postat će nevjernik, jer time poriče Kur'an.

› ukoliko u njima ima nečeg što je haram, a nije kufr, onda je izučavanje toga haram. Što se tiče nametanja muslimanima izučavanja jezika nemuslimana, to nije dozvoljeno, jer povlači za sobom štetu. Tome se treba posvetiti određena skupina dobrih i pobožnih ljudi, ne svi.

› ukoliko u njima nema nečeg što je haram ili oprečno Šerijatu, u takvoj situaciji dozvoljeno je da skupina muslimana izučava te znanosti, međutim, da se te znanosti nametnu svim učenicima i u svim stepenima to je džahilski, sekularistički, metod koji je oprečan Šerijatu. Ovaj propis je općenit i važi za sve dunjalučke znanosti, a nametanje njegovog izučavanja svim učenicima koji, na primjer, pohađaju srednju školu je sekularistički metod. Islamski metod, kada su u pitanju dunjalučke znanosti, jeste da se one ne nameću svim učenicima, već da učenjaci i učitelji odaberu jednu skupinu određenog broja – shodno potrebi muslimana – koja će izučavati te dunjalučke znanosti, i to nakon što se isti najprije pouče šerijatskim znanostima. Isto tako kada je u pitanju žena, ne treba se poučavati stvarima za kojima neće imati nikakvu potrebu. Sekularistički metod nameće i ženama da izučavaju stvari za kojima nemaju nikakvu potrebu, želeći na taj način da iskvare ženu. Što se tiče islamske metode u poučavanju i obrazovanju, ona se ogleda u tome da se u početnom periodu odgodine temjiza5 pa sve do punoljetstva dijete poučava šerijatskim znanostima: tevhidu, fikhu, tefsiru, hadisu, Kur'anu, jeziku, računanju i drugim dunjalučkim znanostima koje učeniku pomažu u shvatanju vjerskih znanosti. U ovom periodu 70% gradiva treba pripasti šerijatskim, a 30% dunjalučkim znanostima. Ovo obuhvata i djevojčice i dječake, s tim što će nastava biti odvojena.6 Djevojčice se dodatno trebaju podučavati šivenju, kuhanju i ostalim stvarima za kojima žena ima potrebe. Nakon punoljetnosti završava se poučavanje djevojčica u školama i vraćaju se kući, osim određen broj njih koje će biti odabrane kako bi podučavale žene. Što se tiče muškaraca, od njih će se odabrati oni dobri i sposobni koji će izučavati praktične znanosti za kojima muslimani imaju potrebe, poput medicine, inženjerstva, industrije, pravljenja oružja i tome slično, pod uvjetom da se otklone eventualne stvari koje su oprečne Šerijatu u  tim znanostima. Jedan dio učenika će biti odabran i pripremljen za podučavanje muslimanske djece, jedan dio će se pripremati za džihad na Allahovom putu, a ostali raditi na slobodnim poslovima poput trgovine i tome slično. Važno je naglasiti da kod islamskog obrazovanja nadzor pripada učenjacima, a ne sekularistima i pokvarenjacima. Cilj prethodno navedenog jeste da kažemo da se dunjalučki predmeti ne nameću svim učenicima, već da se odabire posebna grupa učenika koja će ih izučavati nakon izučavanja šerijatskih znanosti. Što se tiče današnjeg sistema obrazovanja i podučavanja, on se zasniva na zapadnjačkom načinu u kojem nema hajra. Iz njega učenici izlaze sa vrlo malo dina, ako ga uopće i imaju, izlaze učenici koji veličaju Zapad i sekulariste, koji su pripremljeni samo za dunjaluk i koji ne pridaju pažnju šerijatskim znanostima.

Komentar šerijatskih tekstova navedenih u poglavlju

1 Riječi Uzvišenog: „..iako su znali da onaj ko to (sihr) sebi u zamjenu za vjerovanje kupi, na ahiretu neće nikakvog udjela imati.“ (El-Bekare, 102)

..iako su znali…“ Tj. jevreji. Ajet ukazuje da su jevreji znali da je sihr zabranjen, kao što ukazuje i na tvrdoglavost i oholost jevreja.

„…da onaj koga (sihr) sebi kupi…“ Ovaj dio ajeta ukazuje da su bili zadovoljni sihrom i sihirbazima.

„…na ahiretu neće nikakvog udjela imati. Ajet negira bilo koji dio udjela, što ukazuje na nevjerstvo onoga ko se bavi sihrom, ili ga želi i zadovoljan je njime. Vjernik, makar i bio griješnik, ima udjela na ahiretu. Tako ovaj ajet ukazuje na nevjerstvo onoga ko je zadovoljan sihrom ili se njime bavi, jer njegovom počiniocu negira bilo kakav udio na ahiretu.

2 Riječi Uzvišenog: „Zar ne vidiš one kojima je dat jedan dio Knjige kako vjeruju u džibt i taguta.“ (En-Nisa, 51)

Zar ne vidiš one kojima je dat jedan dio Knjige…“ Ajet, takođe, govori o jevrejima.

„…kako vjeruju…“ Tj. vjeruju i smireni su uz njih. Jer iman nije samo vjerovanje, već vjerovanje koje prati smirenost.

„…u džibta i taguta…“ Tj. u sihr i sihirbaza.

3 Od Omera, Allah bio njime zadovoljan, se prenosi da je rekao: Džibt je sihr, a tagut je šejtan.

Predaja koja se prenosi od ashaba kao njegove riječi se naziva mevkuf predajom. Ovo pojašnjenje ili tefsir Omera, Allah bio njime zadovoljan, se naziva tefsirom neke stvari navođenjem nekih njenih jedinki.7

4 Džabir je rekao: Taguti su vračari kojima su šejtani dolazili. U svakom je plemenu bio po jedan.

O vračarima će doći zasebno poglavlje. Vračar je onaj ko obavještava o gajb stvarima ili o onome što čovjek krije u sebi. I Džabir, Allah bio njime zadovoljan, je kao primjer taguta naveo jednu njegovu jedinku, vračara.

5 Hadis Ebu Hurejre

Od Ebu Hurejre, Allah bio njime zadovoljan, se prenosi da je Allahov Poslanik, Allahov spas i mir njemu, rekao: „Klonite se sedam upropaštavajućih grijeha!“ Upitaše: „Koji su to, Allahov Poslaniče?“ Reče: „Širk Allahu, sihr, ubistvo osobe koju je Allah zabranio ubiti, osim sa pravom, uzimanje kamate, jedenje imetka jetima, bježanje sa bojnog polja i lažno optuživanje za nemoral nevinih i čednih vjernica.“

Klonite se…“ Tj. udaljite se od njih. Glagol klonite se dolazi od riječi džanib što znači strana, tako je značenje ovog hadisa: udaljite se od ovih stvari tako što ćete vi biti na jednoj, a one na drugoj strani.

„…sedam upropaštavajućih grijeha…“ Ovim riječima se ne cilja ograničavanje upropaštavajućih grijeha na sedam jer je njih više, već se ovaj broj navodi u svrhu poučavanja. Zato je od sunneta da se prilikom pojašnjavanja i poučavanja znanje približi ljudima podjelama i pojašnjenjima. Što se tiče propasti, ona može biti potpuna i djelimična. Potpuna propast biva kada čovjek počini djelo kufra, što u pomenutom hadisu obuhvata prvu i drugu stvar tj. širk i sihr. Sa potpunom propasti se poništava čitav čovjekov iman i kada se nad njime obistini, ne ostaje pri njemu ništa od imana. Djelimična propast se ogleda u činjenju velikih grijeha, a to su preostalih pet grijeha koji se spominju u hadisu. Oni ne poništavaju osnovu imana, ali ruše obavezni iman.

Koji su to, Allahov Poslaniče?, upitali su. „Širk Allahu…“ Širk je pripisivanje ortaka Allahu. Da li ove riječi Poslanika, Allahov spas i mir njemu, odnose na veliki ili mali širk? I jedno i drugo, s tim što mali širk ne poništava osnovu imana već obavezni iman (imanul vadžib).

„…sihr…“ Harf elif i lam na početku riječi sihr ukazuju na sveobuhvatnost, tako da obuhvata sve vrste sihra.

„…ubistvo osobe koju je Allah zabranio ubiti…“ Što se tiče osoba koje je zabranjeno ubiti njih je četiri:

› vjernik
› zimmija (štićenik u islamskoj državi koji plaća džizju)
› muste’min (onaj kome je data sigurnost od strane muslimanskog vladara ili nekog od muslimana)
› mu’ahed (to je nevjernik, skupina njih ili država sa kojom muslimani imaju ugovor o primirju)

Što se tiče nevjernika koji je harbi (onaj koji ratuje protiv muslimana), otpadnika, i nevjernika koji je prekršio ugovor, oni ne potpadaju pod osobe koje je Allah zabranio ubiti.

„…osim sa pravom…“ Tj. osim da počini neki uzrok koji obavezuje da budu ubijeni, što može biti: › Blud od strane osobe u bračnoj vezi ili kojoj je prethodila bračna veza
› Odmazda, tj. ubistvo onoga ko je ubio vjernika kojeg je zabranjeno ubiti
› Otpadništvo (riddet)
› Osoba koja prekrši ugovor kojeg je sklopio sa muslimanima i tome slično.

„…uzimanje kamate…“ Uzimanje kamate, takođe, predstavlja veliki grijeh. Allahov Poslanik, Allahov spas i mir njemu, je prokleo onoga ko uzima kamatu, onoga ko je daje, onoga ko je zapisuje i svjedoke.

„…jedenje imetka jetima…“ Ovo je peti veliki grijeh koji upropaštava njegovog počinioca. Jetim je dijete kojem je preselio njegov otac, a nije punoljetno. Dijete koje je izgubilo majku se ne naziva jetimom.

„…bježanje sa bojnog polja…“ Iz ovoga se izuzima onaj ko se povuče s namjerom da se ponovo bori ili da drugoj četi pristupi.8

„…i lažno optuživanje za nemoral nevinih i čednih vjernica.“ Riječ kazf znači optužiti ili potvoriti nekog za zinaluk ili homoseksualizam. Riječ muhsane ukazuje na slobodnu ženu, iz čega se izuzima robinja. Međutim, onaj ko potvori robinju zaslužuje kaznu ta'zira9. Riječ mu'minat ukazuje na vjernice, iz čega se izuzimaju nevjernice, s tim što onaj ko potvori zimmijku može biti kažnjen kaznom ta'zira.

6 Hadis Džunduba

Od Džunduba se prenosi kao merfu’ hadis: „Kazna određena za sihirbaza je ubijanje sabljom.“ Zabilježioga je Tirmizi i rekao: „Ispravno je da je ovaj hadis mevkuf.“10

Pod Džundubom se ovdje cilja na Džunduba ibn Ka’ba, a ne na Džunduba el-Bedželija, kako spominje hafiz Ibn Hadžer. Merfu’ hadis je hadis koji se pripisuje Allahovom Poslaniku, Allahov spas i mir njemu, tj. ove riječi su njegov govor.

Kazna određena za sihirbaza je ubijanje sabljom. Da li je ova kazna sihirbaza kazna za otpadništvo ili za grijeh koji iziskuje kažnjavanje precizirano Šerijatom. Ukoliko je njegov sihr putem šejtana, onda se ubija kaznom za otpadništvo po koncenzusu svih učenjaka. Ukoliko, pak, njegov sihr nije putem šejtana, onda postoji razilaženje, a ispravnije mišljenje jeste da se i on ubija kaznom za otpadništvo. Razlika između ove dvije kazne je u tome što ukoliko bude ubijen kaznom za otpadništvo neće mu se klanjati dženaza niti će se ukopati u muslimansko groblje, dok ukoliko bude kažnjen kaznom za grijeh koji iziskuje šerijatsku kaznu, onda će mu se klanjati dženaza i bit će ukopan u groblje muslimana.

Mes'ela: Da li je obaveza ubiti sihirbaza?

Neki učenjaci su stava da ga vladar može pogubiti, ali da mu to nije obaveza navodeći kao dokaz da Poslanik, Allahov spas i mir njemu, nije ubio Lebida, kao i da se ne spominje o sihirbazima faraona da su bili ubijeni. Međutim, ispravnije mišljenje je da je obaveza ubiti ga. Što se tiče sihirbaza faraona, kažemo da šerijat vjerovjesnika koji je bio prije nas nije i naš šerijat kada se u našem šerijatu prenosi ono što je oprečno njemu. Zatim, sihirbazi faraona su se pokajali, što se, takođe, treba uzeti u obzir. Što se, pak, tiče Lebida, Allahov Poslanik, Allahov spas i mir njemu, je o njemu rekao: „Ja ne želim da ljudima prouzrokujem zlo.“ Hadis bilježi Buhari. Stoga kažemo da je ovo bilo prije nego je objavljen propis sihirbaza, ili da je to bilo pravo Allahovog Poslanika, Allahov spas i mir njemu, kojeg je on oprostio.

Mes'ela: Da li se od sihirbaza traži pokajanje?

Spoljašnje značenje hadisa Džunduba, kao i postupak Omera, Allah bio njime zadovoljan, ukazuju da se od sihirbaza ne traži pokajanje, već se ubija. Na ovo ukazuje i hadis Allahova poslanika, Allahov spas i mir njemu,: „Ko promijeni svoju vjeru ubijte ga.“ (Buhari)

Takođe, od razloga zbog kojih se od sihirbaza ne traži pokajanje već se ubija jeste i to što je zlo sihirbaza veliko i što možda prikrije svoj sihr i lažno se pokaje kako ne bi bio ubijen. Gore navedeno važi za situaciju kad njegov slučaj dopre do vladara ili kadije.11

7 Hadis Bedžale

U Buharijinom „Sahihu“ se od Bedžale ibn Abede prenosi da je rekao: „Omer ibnul-Hattab je napisao (svojim namjesnicima): ‘Ubijte svakog sihirbaza i sihirbazicu’, pa smo pogubili troje sihirbaza.“

Spoljašnjost ovog hadisa ukazuje da se sihirbaz ubija i da se od njega ne traži pokajanje, kako smo ranije spomenuli. Isto tako ukazuje da se sihirbaz ubija kaznom za otpadništvo.

8 Hadis Hafse

U vjerodostojnom predanju od Hafse, Allah bio njome zadovoljan, se prenosi da je naredila da se ubije njena sluškinja koja joj je napravila sihr, i bila je ubijena. Isto tako postoji vjerodostojno predanje od Džunduba. Autor kaže da je ova predaja vjerodostojna, međutim, činjenica je da je slaba, jer je lanac prenosilaca prekinut. Predaju bilježi imam Malik. Ukoliko se sihirbaz pokaje prije nego bude uhvaćen i doveden pred kadiju, onda će se njegovo pokajanje prihvatiti prema riječima Uzvišenog:

„Osim onih koji se pokaju prije nego li ih se domognete. I znajte da je Allah Onaj Koji oprašta grijehe i Koji je milostiv.“ (El-Maide, 34)

Mes'ela: Harut i Marut

Kaže Uzvišeni:

„Oni su ljude poučavali sihru i onom što je objavljeno dvojici meleka Harutu i Marutu.“ (El-Bekare, 102)

Ispravan stav po pitanju Haruta i Maruta je da su to dva meleka koje je Allah spustio na Zemlju kako bi iskušao Svoje robove, te su oni izvršili ono čime ih je Gospodar obavezao kao iskušenje robovima. Uzvišeni Allah iskušava Svoje robove kako hoće i onim čime On hoće. A ono što se navodi u djelu Bedai'u-z–Zuhur od Semerkandija, da su to dva meleka koji su nakon toga bili izobličeni,[12] sve to je batil i neistina.

Mes'ela: Znaci putem kojih prepoznajemo sihirbaza

Sihirbaz ponekad traži od bolesne osobe nešto od njegove odjeće ili kose, pita o imenu majke bolesnog i tome slično.

Mes'ela: Ko će preuzeti sprovođenje kazne nad sihirbazom?

To je vladar, učenjaci i oni koji posjeduju izvršnu vlast. Ukoliko vladar ne izvrši ili nije u stanju zbog svoje slabosti, onda će učenjaci i oni koji posjeduju moć sprovesti kaznu. Ljudi su obavezni prijaviti sihirbaze i vračare.

✧ Mes'ela: Ukoliko sihirbaz ubije nedužnu osobu svojim sihrom, onda će se u njegovom slučaju objediniti dvije stvari koje iziskuju ubistvo, a to su kisas (odmazda) i otpadništvo.

Autor: šejh Ali el-Hudajr (biografija šejha ovdje)
Iz djela “Mu'tesar – komentar na Kitabut-tevhid”, Dvadeset četvrto poglavlje
Priprema i naslov: Menhedž
Klikni ovdje za ostale dijelove serijala

Bilješke:

1 Cilja se na rukje koje nisu dozvoljene. (op.prev.)

2 Ovaj ajet ukazuje da sihr može uticati na čovjekov vid, dok prethodni ukazuje da utiče na srce time što muž zamrzi ženu sebebom sihra pa se rastavi od nje ili suprotno. (op.prev.)

3 Tj. u šerijatu Allah dozvoljava samo ono što voli za razliku od kosmičke odredbe, gdje Allah dozvoljava, radi mudrosti, da se desi i ono što ne voli. Op.rec.

4 Poput vjerovanja da je čovjek nastao od majmuna i tome slično. (op.prev)

5 To je godina od koje dijete postaje razborito i shvata stvari, a počinje otprilike od sedme godine pa naviše. (op.prev.)

6 Tj. bez miješanja između djevojčica i dječaka. (op.prev.)

7 Tj. Omer, radijallahu ‘anhu, ovim tefsirom samo pojašnjava jedan oblik džibta i taguta a nema za cilj da džibt ograniči samo na sihr ili da taguta ograniči na šejtana, jer je taguta puno, a šejtan je njihov kolovođa. (op.prev.)

8 Na ovo ukazuju riječi Uzvišenog u suri El-Enfal: „O vjernici, kada se s nevjernicima sukobite, a njih nastupa mnogo, leđa im ne okrećite. Onaj ko im tada leđa okrene – osim onoga ko se povuče s namjerom da se ponovo bori ili da drugoj četi pristupi – nabasao je na Allahovu srdžbu; prebivalište njegovo bit će Džehennem, a užasno je to krajnje odredište.“ (El-Enfal, 15–16). (op.prev.)

9 Kazna ta'zira je kazna koja nije precizirana šerijatskim tekstom, već je kadija taj koji idžtihadi na koji način će kazniti dotičnu osobu. (op.prev.)

10 Tj. ispravnije mišljenje jeste da su ove riječi riječi ashaba, a ne riječi Allahova Poslanika, sallallahu ’alejhi ve sellem. (op.prev.)

11 Tj. kada njegov slučaj dopre do vladara ili kadije, onda će se ubiti i od njega se neće tražiti pokajanje, niti će mu biti oproštena kazna ukoliko tada kaže da se kaje, ali ukoliko se pokaje prije nego njegov slučaj dopre do vladara i kadije, onda neće biti ubijen. (op.prev.)

12 Tj. da ih je Allah kaznio time što je izobličio njihov izgled. (op.prev.)