Pitanje: Kakav je propis onoga ko radi u crkvi, jer su neki učenjaci dozvolili rad u crkvi, sve dok taj radi ne bude obuhvatao i proizvodnju krstova ili freski? Allah vam podario hajra.
Odgovor:
Sva hvala pripada Allahu Uzvišenom, i neka su salavat i selam na Allahova Poslanika, njegovu porodicu i sve ashabe, a zatim:
Nema sumnje da je zabranjeno raditi u crkvi, zbog toga što je ona mjesto gdje se čini širk Allahu, i gdje se veliča krst… i rad muslimana u njoj se smatra od potpomaganja sa njenim vlasnicima u najvećem grijehu i nepravdi, pa kako je moguće da musliman učestvuje u izgradnji crkve, njenom učvršćivanju, čuvanju, čišćenju i još mnogo drugih usluga koje se na kraju, opet, vraćaju tim sljedbenicima neistine od zalutalih obožavaoca krsta?!
O njima su dovoljne riječi koje je izgovorio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem:
“Allah je prokleo Jevreje i kršćane što su grobove svojih vjerovjesnika uzeli kao bogomolju.”1
Veliki broj učenjaka je kazao da je zabranjeno pomagati ih u izgradnji njihovih crkvi, a od njih je i imam Šafija, rahimehullah, koji je u svojoj knjizi “El-Umm” (poglavlje o džizji) kazao:
“Kada bi zimmija oporučio trećinu ili neku količinu od svog imetka za izgradnju crkve kršćanima, ili kao nadoknada za služenje crkvi, ili da se njime održava crkva, ili radi rasvete crkve, ili da se njime kupi zemljište koje će biti sadaka za crkvu, ili bilo šta drugo što je slično spomenutom, njegov vasijet (oporuka) bi bio batil i odbačen.” I rekao je:
“Ne volim da musliman radi kao građevinar, ili tesar, ili kao bilo šta drugo u njihovim crkvama gdje oni čine njihove ibadete.”2
Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahimehullah, je kazao:
“Stav imama Ahmeda po pitanju toga da čovjek bude unajmljen kako bi udarao crkveno svono ili slično tome, jeste – kako prenosi El-Amidi – da nije dozvoljeno po jednom rivajetu, zato što korist, radi koje je sklopljen ugovor, je zabranjena; a isto tako i unajmljivanje radi izgradnje crkve, ili bogomolje je poput unajmljivanja radi pisanja (ili prepisivanja) njihovih izmijenjenih knjiga.”3
Ono što učenjaci ciljaju ovom zabranom jeste da ih musliman ne pomaže u njihovom batilu, kaže imam Ibn Tejmijje:
“Što se tiče iznajmljivanja uvakufljenog zemljišta crkvi, ili da musliman kupuje ono što se prodaje u ime crkve, imam Ahmed je sve to zabranio, jer musliman ne smije njih pomagati u onome na čemu su oni (od neispravne vjere).”
Dakle, razlog zabrane iznajmljivanja uvakufljenog zemljišta crkvi, i kupovanje ono što se prodaje u ime crkve jeste pomaganje njih u njihovom batilu, a to nikako nije dozvoljeno. A onaj ko od muslimana bude radio u službi crkve, njemu je daleko strožija zabrana, i on je izloženiji ukoru. Pored toga što će neminovno gledati velike grijehe, od kojih su veličanje krsta od strane kršćana, činjenja širka Allahu, razgolićenost žena idr., dok njemu nije dozvoljeno prešućivanje javnih grijeha, jer mu je obaveza da naređuje dobro i odvraća od zla, u suprotnom zapast će u suprotstavljanju naredbi Allaha i Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, čak, moguće da bude iskušan neistinama kršćana i njihovim šubhama, ili kršćanskim ženama i njihovom iskvarenošću. Sve ovo predstavlja tminu nad tminama, tj. grijeh nad grijesima, i zbog toga u njihovu strogu zabranu ne sumnja onaj ko poznaje šerijatske ciljeve.
Što se tiče onih ljudi koji zabranu rada ograničavaju samo na proizvodnju krstova i slikanje freski, to nije ispravno, zbog toga što su učenjaci zabranili svaki vid rada koji koristi njihovom batilu pomaže ih u tome, kao što je o tome prethodio govor imama Šafije i drugih. I kakva je razlika između proizvodnje krsta i čuvanje crkve, čišćenju i održavanju iste, ili njene izgradnje?!
Zatim, zabrana proizvodnja krsta i slično njemu jeste od onoga što predstavlja ljudske slike, i to je zabranjeno u bilo kakvoj situaciji, svejedno bila ta proizvodnja unutar ili van crkve, i svejedno bilo to od onoga što se pravi za crkvinu upotrebu, ili za lične potrebe pojedinaca. A Allah najbolje zna.
Izvor: https://fatwa.islamweb.net/
Bilješke:
1 Buhari (1330), Muslim (529).
2 El-Umm (4/213), drugo izdanje, izdavačka kuća: Darul-m'arife.
3 Iktidaus-siratil-mustekim (2/41).
