U dva “Sahiha” se prenosi od Imrana bin Husajna radijellahu anhu da je Vjerovjesnik alejhi selam rekao: Stid uvijek dolazi s hajrom, a u predaji kod Muslima stoji: U stidu je sav hajr (dobro).
– El-Maverdi kaže: “Znaj da se stid kod čovjeka može naći u tri oblika:
1. Stid od Allaha Uzvišenog, koji biva izvršavanjem Njegovih naredbi i ostavljanjem onog što je zabranjeno.
2. Stid od ljudi koji biva izbjegavanjem ezijeta i neispoljavanjem ružnog.
3. Stid od sebe samog koji biva s čednošću i čuvanjem samoće i tajnosti.
– Kada se stid insana upotpuni na sva tri načina, tada su se u njemu upotpunili uslovi koji vode u stanje hajra, a istovremeno nestali razlozi šera (zla). Isto tako postaje poznat po fadlu – plemenitosti i spominjan po dobru.”
Prenosi se od Muaza radijellahu anhu da mu je Vjerovjesnik alejhi selam rekao: “Stidi se Allaha kao što se stidiš uglednog čovjeka iz tvoje porodice.”
– Ovo je taj razlog koji obavezuje strah od Allaha u tajnosti. Ko zaista spozna da ga Allah vidi gdje god on bio i da On zna njegovu unutrašnjost i vanjštinu, tajnost i javnost i to osjeća kada je u samoći, to će neminovo rezultirati ostavljanjem grijeha u tajnosti.
– Ko bude obožavao Allaha osjećajući Njegovu blizinu, ili osjećajući da On Uzvišeni bdije nad njim, taj čovjek je dobio ljepotu islama. On neminovno mora ostaviti sve ono što ga se ne tiče, a da se zanima s onim što ga se tiče u islamu. Uistinu, od ove dvije stvari proizilazi stid od Allaha i ostavljanje svega onoga čega se stidi.
– Poslanik alejhi selam savjetovao je Muazu da se stidi Allaha kao što se stidi dobrog i uglednog čovjeka iz svoje familije.
Imam Ahmed i Et-Tirmizi prenose merfu – predaju od Ibn Mesuda radijellahu anhu u kojoj stoji: “Stid od Allaha Uzvišenog je da čuvaš glavu i ono što ona posjeduje, da čuvaš stomak i ono što je u njemu, da se sjećaš smrti i iskušenja – ko to bude radio taj se, doista, istinski stidi Allaha.”
Neki su rekli: stidi se Allaha shodno tome koliko je On Uzvišeni blizu tebi; boj se Allaha onoliko koliku On Uzvišeni ima moć nad tobom.
Neki znalci su rekli: kada progovoriš sjeti se da te Allah čuje; kada šutiš sjeti se da te Allah vidi!
U veličanstvenom Kur’anu je došao išaret koji ukazuje na ovo značenje na mnogim mjestima: “Mi stvaramo čovjeka i znamo šta mu duša njegova šapće, jer Mi smo njemu bliži od vratne žile kucavice. Kad se dvojica sastanu i sjednu jedan sa desne, a drugi s lijeve strane, on ne izusti ni jednu riječ, a da pored njega nije prisutan onaj koji bdije.”
El-Džunejd je upitan čime se potpomaže da bi se oborio pogled pa je odgovorio: “Treba da znaš da je Allahov pogled brži ka tebi nego li tvoj pogled ka onome što gledaš!”
Ebu El-Dželd je rekao: “Uzvišeni Allah je objavio nekom od svojih vjerovjesnika: “Reci svom narodu: šta je vama, skrivate grijehe od Mojih stvorenja, a pokazujete ih Meni; ako vi smatrate da Ja vas ne vidim, pa onda vi Meni činite širk, a ako vi smatrate da vas Ja vidim, pa zašto se onda više bojite stvorenja od Mene?”
Oblici osjećaja stida od Allaha
– Zar se ne stidiš Allaha zbog toga što te On vidi dok ti griješiš prema Njemu?
– Zar se ne stidiš Allaha zbog toga što On vidi tvoje srce kako je ono zauzeto s nečim mimo Njega, a ti stojiš pred Njim u namazu?
– Zar se ne stidiš Allaha zbog toga što izgovaraš neku riječ a da za nju u svom srcu nemaš sljedeću misao: da li me Allah posmatra?
– Zar se ne stidiš Allaha zbog toga da On u tvom srcu vidi mržnju i prijekor koje nosiš prema svojoj braći muslimanima?
– Zar se ne stidiš Allaha zbog toga da On u tvom srcu vidi glumu i pretvaranje radi stvorenja?
– Zar se ne stidiš Allaha zbog toga da On u tvom srcu vidi veličanje i uvažavanje stvorenja koje je veće nego li veličanje i uvažavanje Stvoritelja?
– Zar se ne stidiš Allaha da činiš nešto u tajnosti a čega bi se stidio da to radiš u javno?
– Zar se ne stidiš Allaha da tvoja vanjština bude suprotna od onoga što nosiš u sebi?
– Zar se ne stidiš Allaha onda kada te On doziva u zadnjoj trećini noći: Da li ima onog koji traži nešto pa da mu udovoljim, da li ima onog koji traži oprost pa da mu oprostim – dok ti spavaš u krevetu?
Kako stičemo stid od Allaha
– Putem spoznaje Allaha, spoznaje Njegove veličine i blizine Njegovim robovima, Njegovog bdijenja nad njima, Njegovog znanja o onome što oči gledaju i prsa skrivaju. Ovo su najuzvišeniji sifati (svojstva) imana.
– Nekad se stid od Allaha realizuje u čovjeku tako što čovjek spoznaje Njegove raznovrsne blagodati i vidi svoju manjkavost u zahvaljivanju na istima.
Imam Ahmed je često citirao stihove:
Kada se budeš jednog dana osamio ne reci:
osamio sam se, već kaži: iznad mene je onaj Koji bdije.
I nikako ne smatraj da te je Allah zanemario makar jedan tren,
A ni to da skriveno se od Njega ne krije.
– Imam ibn Es-Semak ispjevao stihove:
O notorni griješniče zar se ne stidiš
Allah je u samoći drugi s tobom.
Obmanut si ostavljenjem Gospodara tvoga
I Njegovim pokrivanjem tvojih loših djela.
Vrste stida od Allaha
Ibnul-Kajim ih nabraja:
Prva vrsta: stid griješenja
To je stid onoga ko počini grijeh kao stid Adema alejhi selam onda kada je pobjegao u Dženet, a Uzvišeni Allah mu rekao: “Zar bježiš od Mene, o Ademe?” Adem odgovori: “Ne o Gospodaru, već se stidim Tebe.”
Druga vrsta: stid manjkavosti
To je stid onoga ko ne obožava Allaha istinski kao meleci koji veličaju Allaha i noću i danju i ne prestaju, pa kada nastupi Kijametski dan, reći će: “Slavljen neka si Ti! Nismo Te istinski obožavali!”
Treća vrsta: stid veličanstvenosti
To je stid koji rezultira uvažavanjem i veličanjem Uzvišenog Allaha, onoga koji posjeduje apsolutnu vlast. To je i stid spoznaje, pa shodno tome kolika je spoznaja roba o njegovom Gospodaru toliko biva i njegov stid od Njega, kao stid Vjerovjesnika alejhi selam kada doziva uzvišenog Allaha pa kaže: “Ne mogu Te hvaliti onako kako Tebi dolikuje – Ti si onako kao što si Ti Sebe pohvalio.” (Ahmed)
Četvrta vrsta: stid poniznosti i osjećaja nemoći
To je kada se rob stidi svog Gospodara kada traži od Njega svoje potrebe tako što ponizuje sebe i iskazuje nemoć svoje duše. U jednom israilijatu stoji da je Musa alejhi selam rekao: “O Gospodaru, doista mi se nekada javi neka dunjalučka potreba pa se postidim da to zatražim od Tebe” – a Uzvišeni Allah mu odgovara: “Traži od Mene makar to bila i so za tijesto ili sijeno za ovcu.” Ovaj vid stida može imati dva uzroka: jedan od njih je da onaj koji dovi smatra sebe bezvrijednim, a svoje grijehe i greške ogromnim. Drugi je da smatra i osjeća veličinu Onoga kome dovi (tj. Allahu).
Peta vrsta: stid voljenja
To je stid onoga koji voli Voljenog – Allaha.
Šesta vrsta: stid robovanja
To je stid roba koji sluša i pokorava se svom Gospodaru i ne odbacuje Njegove naredbe. To je stid koji je sastavljen od ljubavi i straha pa njegovo robovanje Njemu neophodno obavezuje stid od Njega.
Sedma vrsta: stid čovjeka samog sebe
To je stid plemenitih, ponosnih, velikih duša. Oni se stide da budu zadovoljni sa manjkavošću i prihvatanjem poniženosti i dolaze do stepena da se stide samih sebe.
Osma vrsta: stid osjećaja nezahvalnosti na Allahovim blagodatima prema tebi
Ova vrsta stida biva tako što ti osjećaš da te Allahove blagodati obilato zasipaju i okružuju – tako ti ne znaš kako da Mu zahvaljuješ, pa se zbog toga stidiš Njega Uzvišenog.
Iz knjige Dersovi odgoja iz hadisa vjerovjesnika
Autor: Halid el-Husejnan
Priprema i naslov: Menhedž
Ostali dersovi iz serijala ovdje
