Hvala Allahu zaštitniku bogobojaznih, Koji se odaziva dovi molitelja i prima teobu pokajnika. Nije nesretan onaj ko Njemu dovi, niti je u zabludi onaj koga On uputi, niti ponižen onaj koga On u okrilje svoje uzme. Molimo Ga od Njegove neizmjerne dobrote, jer je On Dobročinitelj Milostivi.
Svjedočim da nema drugog boga sem Allaha Koji nema druga, Koji je svojim robovima vjernicima podario iman i jekiin, i propisao im sezone hajra i bereketa kako bi se u njima naticali u pokornostima i kako bi se opskrbili vječnim, trajnim djelima. Svjedočim da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i poslanik, pečat svih vjerovjesnika i predvodnik svih poslanika. Neka je salavat i selam na njega, njegovu porodicu i sve vjernike koji ih u dobru slijede do Sudnjega dana.
A potom, draga braćo, bojte se Allaha i budite mu pokorni. Njemu se predajte i djela radite iskreno u Njegovo ime jer ćete Ga sresti:
فَمَنْ كَانَ يَرْجُو لِقَاءَ رَبِّهِ فَلْيَعْمَلْ عَمَلًا صَالِحًا وَلَا يُشْرِكْ بِعِبَادَةِ رَبِّهِ أَحَدًا
„Pa ko se nada susretu s Gospodarom svojim, neka čini dobra djela i neka u ibadetu Gospodaru svome nikoga ne pridružuje.“ (Kehf, 110)
Čovjek se, od svoga rađanja pa do svog povratka svome Gospodaru, trudi na ovom dunjaluku. I nema života na ovom dunjaluku osim uz trud i poteškoću. Potom trud čovjeka bude ili samo radi njegovog dunjaluka, kao što je slučaj sa nevjernicima i njima sličnim koji ne vode računa o onome što dolazi nakon smrti.
وَقَالُوا إِنْ هِيَ إِلَّا حَيَاتُنَا الدُّنْيَا وَمَا نَحْنُ بِمَبْعُوثِينَ
„I govore: ‘Nema života osim na ovom dunjaluku i mi oživljeni biti nećemo’.“ (En'am, 29)
وَقَالُوا مَا هِيَ إِلَّا حَيَاتُنَا الدُّنْيَا نَمُوتُ وَنَحْيَا وَمَا يُهْلِكُنَا إِلَّا الدَّهْرُ
„I oni vele: ‘Postoji samo život naš zemaljski, živimo i umiremo, jedino nas vrijeme uništi’.” (Džasije, 24)
Ili pak njegov trud bude radi ahireta, uz slijeđenje ispravnog puta, kao što je slučaj vjernika u pokornosti Allahu. Kaže Uzvišeni:
إِنَّ الَّذِينَ آمَنُوا وَعَمِلُوا الصَّالِحَاتِ إِنَّا لَا نُضِيعُ أَجْرَ مَنْ أَحْسَنَ عَمَلًا
„One koji budu vjerovali i dobra djela činili – a Mi doista ne uništavamo nagradu onome koji je dobra djela činio.“ (Kehf, 30)
A možda se čovjek trudi za ahiret ali pogriješi put poput nevjernika koji slijedi izvitoperenu ili izmišljenu vjeru. O takvima Uzvišeni kaže:
قُلْ هَلْ نُنَبِّئُكُم بِالْأَخْسَرِينَ أَعْمَالًا الَّذِينَ ضَلَّ سَعْيُهُمْ فِي الْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَهُمْ يَحْسَبُونَ أَنَّهُمْ يُحْسِنُونَ صُنْعً
„Reci: ‘Hoćete li da vas obavijestimo o onima koji će u svojim djelima najviše gubitka imati, čiji će trud u životu na ovom svijetu uzaludan biti, a koji će misliti da je dobro ono što rade’?” (Kehf, 103 – 104)
I kaže također:
فَرِيقًا هَدَى وَفَرِيقًا حَقَّ عَلَيْهِمُ الضَّلَالَةُ إِنَّهُمُ اتَّخَذُوا الشَّيَاطِينَ أَوْلِيَاءَ مِنْ دُونِ اللَّهِ وَيَحْسَبُونَ أَنَّهُمْ مُهْتَدُونَ
„On jedne na Pravi put upućuje, a drugi, s pravom, zabludu zaslužuju, jer oni, umjesto Allaha, doista šejtane za zaštitnike uzimaju i misle da su upućeni.“ (E'araf, 30)
Govoreći o trudu čovjeka na ovom dunjaluku Uzvišeni kaže:
يَا أَيُّهَا الْإِنْسَانُ إِنَّكَ كَادِحٌ إِلَى رَبِّكَ كَدْحًا فَمُلَاقِيهِ
„O čovječe, ti se trudiš idući svome Gospodaru, pa ćeš svoj trud naći.“ (Inšikak, 6)
A potom o različitosti tog truda kaže;
إِنَّ سَعْيَكُمْ لَشَتَّى
„Vaš trud je, zaista, različit.“ (Lejl, 4)
I kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Svi ljudi osvanu trgujući svojom dušom, te je neki oslobode, a neki je upropaste.“
Nema tog roba a da se ne trudi, a potom će sa svojim trudom sresti svoga Gospodara, pa će mu njegov trud ili koristiti i ukabuljen biti ako je bio u Allahovom zadovoljstvu, ili će mu, pak, naškoditi ako je bio u srdžbi njegova Gospodara. Kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ”Nema ni jedne duše a da joj nije određeno mjesto u Džennetu ili Vatri, i da li je sretna ili nesretna!” Neki čovjek reče: ”Zar se nećemo osloniti na ono što nam je zapisano i ostaviti djelo!?” Rekao je: ”Onaj ko je od sretnih činit će djela sretnih, a ko je nesretan činit će djela nesretnih. Radite, jer svakom od vas je olakšano ono za šta je stvoren, sretnima će biti olakšana djela sretnih, a nesretnima djela nesretnih!” Zatim je proučio ajete:
فَأَمَّا مَنْ أَعْطَى وَاتَّقَى * وَصَدَّقَ بِالْحُسْنَى * فَسَنُيَسِّرُهُ لِلْيُسْرَى * وَأَمَّا مَنْ بَخِلَ وَاسْتَغْنَى * وَكَذَّبَ بِالْحُسْنَى * فَسَنُيَسِّرُهُ لِلْعُسْرَى
”Onome koji udjeljuje i ne griješi i ono najljepše smatra istinitim – njemu ćemo Džennet olakšati; a onome koji tvrdiči i osjeća se neovisnim i ono najljepše smatra lažnim – njemu ćemo Džehennem olakšati.”
Dunjaluk je kuća truda i napora, a nije kuća rahatluka i uživanja. Ko na njemu želi urahatiti svoje tijelo, neće urahatiti svoje srce. A onaj ko želi urahatiti svoje srce, neće urahatiti svoje tijelo. Neki čovjek reče Aliji ibn Ebi Talibu: „O vladaru pravovjernih, opiši nam ovaj dunjaluk“, pa mu on reče: „Šta da ti kažem o kući u kojoj ukoliko čovjek bude zdrav siguran je, ako se razboli – kaje se, ako osiromaši – tuguje, a ako se obogati – u fitnu zapadne. Za njen halal čeka hisab (polaganje računa), a za njen haram – Vatra.“
Hasen el Basri, rahimehullah, kaže: „Miskin je sin Ademov, zadovoljan je kućom čiji je halal hisab, a haram azab (kazna). Ako uzme od njenog halala biće obračunat, a ako uzme od harama biće kažnjen. Sin Ademov vidi svoj mal (imetak) malim, ali ne vidi svoje djelo malim. Raduje se zbog musibeta (teškoće) u vjeri, a očajava zbog musibeta u dunjaluku,“
Upitan je imam Ahmed, rahimehullah: „Kada će čovjek osjetiti slast rahatluka?“, pa je odgovorio: „Kod prvog koraka kojim kroči u Džennet.“
Kako se dunjalučka korist ne može ostvariti osim trudom i poteškoćom, isto tako i ahiretske blagodati se ne mogu ostvariti bez truda i napora. Niko se ne upušta u podnošenju trenutne poteškoće osim zbog plodova koje će ubrati kasnije. Ali duša voli ono što je trenutno, dok oni razumni gledaju na završetak i ciljeve. Sve koristi, hajrati i uživanja se ne mogu ostvariti bez poteškoće, i do njih se ne može stići osim preko mosta muke i napora. Svi razumni su složni da se blagostanje ne može ostvariti blagostanjem, da onaj ko da prednost rahatluku, rahatluk će ga mimoići, i shodno poteškoćama i naporu biva radost i uživanje. Stoga, nema sreće onome ko nema brige, nema lezeta (zadovoljstva) onome ko nema sabura, nema blagostanja onome ko nema nedaće, i nema rahatluka onome ko nema umora. Šta više, ako se rob malo zamori dugo će odmarati, ako podnese poteškoće sabura jednog časa to će ga dovesti do vječnog života.
Kada se vjernik prisjeti onoga što je Allah pripremio za svoje robove od počasti nakon smrti, olahko mu padne svaka poteškoća u Allahovom zadovoljstvu, i hrli ka ibadetu makar u njemu bila poteškoća. Rebi ibn Husejm se puno bojao Allaha, puno mu činio ibadet, pa mu jedne prilike majka reče: „O sine moj, kada bi malo odmorio svoju dušu“, a on joj reče: „Majko moja, ja upravo njen odmor želim.“
Oni koji klanjaju noćni namaz ulažu truda i napora u njegovom obavljanju, boreći se protiv sna ostavljaju svoje tople postelje kako bi stali pred svojim Stvoriteljem. Oni koji poste ulažu truda jer osjećaju glad i žeđ radi Allahovog zadovoljstva. Oni koji obavljaju hadž također podnose muke i napore i troše svoje imetke kako bi stigli do Allahove kuće. Sve to je trud radi Allahovog zadovoljstva, tražeći Njegovu nagradu i bojeći se od Njegove kazne. Za sve te poteškoće čekaju velike nagrade, i zato vjernik ne treba vidjeti velikim trud i napor u pokornosti Allahu jer će za to dobiti nagradu koja ga čeka na Sudnjem danu. A svi ljudi se trude ili u hajru ili u šeru.
فَمَنْ يَعْمَلْ مِثْقَالَ ذَرَّةٍ خَيْرًا يَرَهُ * وَمَنْ يَعْمَلْ مِثْقَالَ ذَرَّةٍ شَرًّا يَرَهُ
„Onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjet će ga, a i onaj ko bude uradio koliko trun zla – vidjet će ga.“ (Zelzele, 7 – 8)
Rekoh ove riječi tražeći od Allaha oprosta za sebe i vas.
Druga hutba:
Neka je neizmjerna hvala Allahu, onako kako to voli naš Gospodar i kako je zadovoljan. Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha Jedinog Koji nema druga, i svjedočim da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i poslanik. A potom:
Od tevfika (uspjeha) kojeg Allah daje svome robu jeste i to da trud čovjeka bude u Allahovom zadovoljstvu. A od potpunosti tog tevfika jeste da se čovjeku poveća njegov trud u odabranim vremenima i sezonama, poput dana džume, mjeseca ramazana, deset dana zul hidžeta, i tome sličnim vremenima, zbog nagrade učinjenih dijela u njima.
O vrijednosti činjenja dobrih dijela u deset dana zul hidžeta nam govori hadis Abdullaha ibn Abbasa, kojeg bilježi imam Buhari, a u kojem stoji da je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: Nema dana u kojima je učinjeno dobro djelo Allahu draže od djela učinjenog u deset dana zul hidždžeta. Upitaše: “Zar ni džihad na Allahovom putu?” Ni džihad na Allahovom putu osim da čovjek izađe sa svojim životom i svojim imetkom pa izgubi i jedno i drugo – reče on, sallAllahu alejhi we sellem.
Od najbolji ibadeta koje čovjek može činiti u ovim danima jeste puno donošenje zikra i tekbira, zbog hadisa Ibn Omera, radijellahu anhuma, da je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Ne postoje veličanstveniji dani kod Allaha niti dani u kojima su dobra djela draža Allahu od ovih deset (misli se na deset dana zul hidždžeta). Mnogo u njima Allaha spominjite et-tehlilom (izgovarajući La illahe illAllah), et-tekbirom (veličanje Allaha izgovarajući riječi Allahu ekber), et-tahmidom (zahvaljujući Allahu riječima elhamdulillahi)’’ Hadis bilježi Buharija.
Seid ibn Džubejr je govorio: „Nemojte gasiti vaše svjetiljke u ovih deset noći, i budite vaše sluge za sehur kako bi postili dan Arefata.“
Stoga, neka vjernik vodi računa o ibadetu u ovim mubarek danima, neka vodi računa o namazu u džematu, klanjanju pritvrđenih sunneta, duha namazu, noćnom namazu i vitru. Isto tako kada je u pitanju nahranjivanje gladnih, dobročinstvo prema roditeljima, spajanje rodbinskih veza i udjeljivanje sadake.
Nastoj da svakog dana u ovih deset dana zul hidžeta udijeliš sadaku, makar to bilo i nešto malo, ne bi li potpao pod dovu meleka o kojoj nas je obavijestio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: “Nema tog dana u kojem ljudi osvanu a da se ne spuste dva meleka, te jedan od njih dovi: ‘Allahu, nadoknadi imetak onome koji udjeljuje! ‘, dok drugi melek dovi: ‘Allahu, uništi imetak onoga ko škrtari.'” (Buhari i Muslim)
Onaj ko posjeduje imetak neka ne škrtari u pogledu klanja kurbana jer je to jedan od najvećih ibadeta u ovoj mubarek sezoni. Ko zanijeti da kolje neka se od prvog dana zul hidžeta sustegne od otklanjanja dlaka i kose sa tijela kao i kraćenja noktiju. To zbog toga što je u hadisu Ummu Seleme došlo da je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Kad ugledate mlađak mjeseca zul-hidždžeta, neka onaj ko želi zaklati kurban ne otklanja dlake sa svog tijela i neka ne reže nokte dok ne zakolje svoj kurban.” Hadis bilježi Muslim.
Neka je salavat i selam na Muhammeda.
Ibrahim ibn Muhammed el Hakil, džumanska hutba
Prevod: Menhedž
