Naslovnica Edeb - Odgoj Edeb muslimana sa Allahom II

Edeb muslimana sa Allahom II

482
Allah ime

Tekst: Edeb muslimana sa Allahom I dio pročitajte ovdje.


8 Da vjeruje da su tevhid i ibadet nešto što je daleko najveće, najpotpunije, najvrednije i najpotrebnije za dobrobit čovječanstva. To je nešto zbog čega je Allah stvorio stvorenja i zarad čijeg očuvanja je propisao džihad, a onom ko to sprovodi i ostvari, odredio i dunjalučku i ahiretsku nagradu, a kaznu onom ko to napusti. Na osnovu ovoga se zna razlika između sretnika i nesretnika.

Čovjek treba da uloži svoj trud kako bi to spoznao, sproveo i ostvario, kako bi znao granice i tumačenja, kako bi znao propise i stepen. Kako bi znao rezultate i dokaze, šta ga jača i upotpunjuje, a šta ga narušava, jer to je temelj svemu i osnovni postulati su zasnovani na njemu, a šta je tek sa sporednima?1

Tevhid i ibadet je razlog zbog kojega je Allah stvorio džine i ljude, i sva ostala stvorenja. Allah je dao propise da bi se to održalo. Postojanjem tevhida i ibadeta postoji i dobrobit, a kada ih nema, onda vlada nered i smutnja. Svi kur'anski ajeti su ili naredba da se sprovode, ili odvraćanje od onoga što im je suprotno. Iznošenje dokaza ili pojašnjenje naknade i na dunjaluku i na Ahiretu onim koji te dvije stvari imaju i prakticiraju, a nerijetko se ovim dvjema stvarima pojašnjava razlika između njih i mnogobožaca. Kažu za ovaj tevhid da je tevhid robovanja, shodno obavezi pokoravanja u svim njegovim značenjima, samo Allahu. To se pokazuje u čovjeku kroz njegovo znanje o svom Gospodaru, njegovu predanost u svim njegovim dobrim djelima samo Allahu, a to potvrđuje napuštanjem i malog i velikog širka.2

9 Da se Allahu vraća svojom stalnom teubom, da bude ustrajan, iskren, da ima stalnu svijest o Njemu, da bude bogobojazan, sa čvrstim ubjeđenjem, oslanjanjem na Njega, postojanošću, razmišljanjem o Allahovim ajetima i blagodatima i veličanstvenosti Njegova stvaranja.

 

Allahu nista nije skriveno

10 Kada traži, ne traži ni od koga drugog osim od Njega, a na to ukazuje i dokaz. Poslanik, alejhissalatu vesselam, kaže: „A kada tražiš, traži od Allaha. On udovoljava ako Ga zamoliš, On daje ako zatražiš, On će ti oprostiti ako tražiš oprosta od Njega, On će ti pomoći ako pomoć zatražiš.“

Razmisli o ovom veličanstvenom kur'anskom ajetu, kada Allah kaže: Onaj koji se nevoljniku, kad Mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja i koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja. Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako nikako pouku vi da primite! (En-Neml, 62)

Ako Allah otklanja nevolju od tebe, zašto Ga napuštaš? Zašto Ga zaboravljaš i ostavljaš? Ne pitaj ljude da ti udovolje, traži od Onog Čija se vrata ne zatvaraju. Allah se srdi ako od Njega ne tražiš, a čovjeka naljutiš ako od njega tražiš.

11 Da vjeruje da je viđenje Allaha na Kijametskom danu moguće i da to prihvati shodno i razumu i predaji. Tako je i sa ostalim svojstvima, da vjeruje u njih i potvrdi ih Allahu, a da ne traži tumačenje. Uzvišeni Allah nije ničemu sličan po svom Zatu (Biću), ali ni svojstvima niti postupcima. Njegovo Biće nije ni nalik ostalim bićima, a Njegova svojstva nisu ni nalik ostalim svojstvima. Musliman potvrđuje sva Njegova svojstva koja su spomenuta u Kur'anu i Sunnetu i vjeruje u njih prihvatajući ih onako kako su kazana, a ne u prenesenom značenju.3

12 Djelovat će po Allahovoj Knjizi i suditi po onom što je Allah objavio Svom Poslaniku, alejhissalatu vesselam. Uzvišeni Allah je rekao: O vjernici, ne odlučujte se ni za što dok za to ne upitate Allaha i Poslanika Njegova, i bojte se Allaha! Allah, zaista, sve čuje i sve zna. (El-Hudžurat, 1)

Znači, vi koji vjerujete u Allaha i Njegovog Poslanika, alejhissalatu vesselam, ne činite ništa od vjerskih stvari, osim po dozvoli Allaha i Njegovog Poslanika, alejhissalatu vesselam, tj. neka to bude u skladu sa Šerijatom i nemojte uvoditi novotarije. Nemojte suditi ni o čemu što su Allah i Poslanik, alejhissalatu vesselam, već odredili. Vodite računa o Allahu i onom što vam je naredio, a izbjegavajte ono što vam je zabranio. Allah čuje svaku riječ i zna svaki postupak i poznata mu je svaka skrivena stvar.4

Uzvišeni je rekao: Knjigu ti objavljujemo zato da ljude, voljom njihova Gospodara, izvedeš iz tmina na svjetlo, na Put Silnoga i Hvaljenoga. (Ibrahim, 1)

Dok je suđenje po nečemu drugom osim što je Allah objavio, hrđav odnos spram Allaha. Vjerovjesnik, alejhissalatu vesselam, je rekao: “Petero za petero…” – pa između ostalog kaže – “I neće suditi po nečemu drugom osim što je Allah odredio, a da se među njima neće proširiti siromaštvo.”5

Uzvišeni je rekao: A oni koji ne sude prema onome što je Allah objavio, oni su pravi nevjernici. (El-Maide, 44)

A Vjerovjesnik, alejhissalatu vesselam, je rekao: “Kazna koja se sprovede na Zemlji bolja je za ljude nego da im četrdeset jutara kiša pada.”6

13 Da njegovo vjerovanje u Allahova svojstva i imena bude kao što je bilo kod selefa. Vrijeme ashaba, tabi'ina, selefa i dobrih vođa, prošlo je u potpunom predavanju onom s čime su došli Kitab i Sunnet, kada se govori o Allahovim imenima i svojstvima. Nisu se sporili ni po jednom pitanju koje je vezano za Imena, Svojstva ili Djelovanje, nego su svi prihvatali i potvrđivali ono što kažu Kitab i Sunnet. Imali su jedinstven stav i nisu to nazivali ni tumačenjem niti su mijenjali izraz. Niko od njih nije rekao da je obavezno da se to protumači drugačije nego što jeste i da se kaže u prenesenom značenju, nego su to prihvatali zdušno i prema tome se odnosili s krajnjim poštovanjem.7

ostavljanje grijeha radi Allaha

14 Stalna svijest o Allahu i u samoći. Ibn Dževzi je rekao: “Samoća ima uticaja koji se odražava, kasnije, u društvu. Koliko je samo vjernika u Allaha koji u samoći iskazuju potpuno poštovanje, pa ostavljaju nešto što žele iz straha od Njegove kazne i nadajući se Njegovoj nagradi ili iz strahopoštovanja prema Njemu. Takvi su, takvim svojim postupkom, nalik mirisnom štapiću koji se stavi na žar pa oko sebe širi lijep miris koji drugi udišu, a ne znaju odakle dolazi. Shodno naporu koji ulažu u opiranju svojim prohtjevima, jača njihova ljubav. Ili shodno koliko jače odbija to što želi od sebe, toliko se jače širi njegov miris i dobrota. Ljudi su različiti po ovom pitanju kao što su različiti i mirisni štapići. Tako vidiš da ljudi hvale nekog čovjeka, a ne znaju zbog čega. Ne mogu ga ni opisati jer ne poznaju njegovu bit ni suštinu. Nasuprot njemu je onaj ko ne uvažava stvorenja niti vodi računa o tome kakav je sa Allahom nasamo. Shodno svom griješenju, od njega se širi zadah tih grijeha i srca ga preziru. Što manje griješi, ljudi manje o njemu pričaju.8

Ebu Derda je rekao: “Čovjek se osami i griješi Allahu, pa Allah ubaci prezir prema njemu u srca vjernika i oni ga preziru, a on i ne zna zašto.”

15 Spoznaja Allaha, i ona se dijeli na dvoje:

– Spoznaja potvrđivanjem, a to je zajedničko svim ljudima, čestitom i griješnom, pokornom i neposlušnom

– Spoznaja koja uzrokuje stid i ustručavanje od Allaha, ljubav i vezanost srca za Njega, čežnju za susretom s Njim, strahopoštovanje, stalno vraćanje Njemu, traženje pribježišta kod Njega od ljudi. Ovo je posebna spoznaja o kojoj ljudi govore. Ljudi se u ovoj spoznaji razlikuju i to ne može izbrojiti ni ograničiti niko osim Njega Jedinog, Ko je njihovim srcima otkrio ono što je drugima sakrivenim učinio. Svako o ovoj spoznaji govori shodno svom stepenu. Onaj koji je Allaha najbolje spoznao, Poslanik, alejhissalatu vesselam, kaže: “Ne mogu da Te nahvalim kao što Ti sam Sebe hvališ.”9 Kazuje da će mu Allah na Kijametskom danu pokazati načine zahvale i pohvale koji mu nisu poznati sada.10

Ova spoznaja ima dva veličanstvena metoda.

Prvi je razmišljanje o svim kur'anskim ajetima i posebno razumijevanje Allaha i Njegova Poslanika, alejhissalatu vesselam.

A drugi je razmišljanje o Njegovim pojavnim ajetima i znakovima, razmišljanje o svrsi toga, Njegovoj svemoći, obziru, blagodarnosti, pravdi, pravednosti spram stvorenja. Sve to se može naći u poimanju Njegovih lijepih imena i njihova savršenstva, Njegovoj izuzetnosti po njima i njihove vezanosti za stvaranje i upravljanje. Onaj ko dobro razumije ovo, on dobro razumije i Njegovo određenje, dobro razumije Njegova svojstva i imena i dobro shvata šerijatske zakone i zakone kosmosa: To je Allahov dar, koji On daje kome hoće – a Allah je neizmjerno dobar i zna sve. (El-Maide, 54)11


Iz knjige “Enciklopedija islamskog ponašanja”
Autor: Ejmen Ahmed Muzejjen
Priprema i naslov: Menhedž


1 El-hakkul-vadihul-mubinu fi tevhidil-enbijai vel-murseline, 57.
2 El-kava'idul-hisan, Sa'di, 192.
3 Tevhidussifati bejne i'itikadisselefi ve te-vilatif-halefi, 34, Mahmud Abdurrezzak.
4 Ettefsirul-mujesser, 602.
5 Taberani od Ibn Abbasa, pogledaj: Sahihul-džami’, 3235.
6 Ibn Madže, Nesai, a Albani kaže da je dobar, Sahihul-džami, 3125.
7 Pogledaj: Ibn Tejmije ve kadijjetutte-vil, dr. Muhammed Sejjid Džulejnid, 91.
8 Sajdul-hatir, Ibn Dževzi.
9 Muslim, 486.
10 Buhari, 7510; Muslim, 193.
11 Prethodni izvor.