Neko je šejhul-islama, Allah mu se smilovao, upitao: Da li je dozvoljeno da se u dovi pozivamo na Allahovog Vjerovjesnika, s.a.v.s., ili ne?
ODGOVOR: Hvala pripada Allahu.
Ako se ljudi pozivaju na vjerovanje u Vjerovjesnika, ljubav i pokornost prema njemu, donošenje salavata i selama na njega, njegovu dovu, njegov šefa'at i slično, što potpada pod postupke prema Vjerovjesniku koji su naređeni ljudima, onda je to u skladu sa islamskim propisima, shodno konsenzusu muslimana. Asbabi su se za života Vjerovjesnika pozivali na njega u svojim dovama, a nakon njegove smrti na njegovog amidžu Abbasa.
U vezi sa riječima: “Gospodaru moj, ja Te molim Tvojim Vjerovjesnikom,” kao i u vezi sa zaklinjanjem njime postoje dva mišljenja učenjaka: većina imama, među kojima su Malik, Šafija i Ebu Hanife stoje na stanovištu da nije dozvoljeno da se neko zaklinje nečim i nekim drugim osim Allaha, bilo da se zaklinje vjerovjesnicima, bilo melekima. Ta zakletva neće biti punovažna, shodno konsenzusu učenjaka.
To je i mišljenje imama Ahmeda, u jednoj od predaja koje se o tom pitanju od njega prenose. Tako on kaže da je zakletva punovažna ukoliko se neko zaklinje Muhammedom, s.a.v.s., ali ne i kada se zaklinje nekim drugim vjerovjesnikom. Zbog toga je imam Ahmed svome učeniku El-Merruziju napisao da se on u svojoj dovi obraća na Vjerovjesnika, s.a.v.s. Ali, drugi kažu da to podrazumijeva zaklinjanje (iksam) Allaha Poslanikom (poput toga da kaže: Allahu, zaklinjem te Poslanikom, op.M), a Allaha se ne može zaklinjati stvorenjem.
Ahmed je u jednoj od dvije predaje dozvolio zaklinjanje Vjerovjesnikom i stoga je dozvolio i pozivanje na njega u dovama (tevessul). U drugoj predaji koja se od njega prenosi stoji da nije dozvoljena zakletva Poslanikom, što je podudarno mišljenju većine učenjaka koji smatraju da nije dozvoljeno da se Allaha zaklinje pozivanjem na Muhammeda, a.s., niti na meleke, niti na ostale poslanike. Oni kažu da ne poznaju nikoga od ispravnih prethodnika niti imama koji je dozvoljavao zaklinjanje Allaha Vjerovjesnikom, niti da je uopće dozvoljavao zaklinjanje sa njima.
Stoga je Muhammed ibn Ahdusselam donio sljedeću fetvu: “Nije dozvoljeno zaklinjati se nijednim vjerovjesnikom, ni melekom, niti nekim drugim, osim Allahom.”
Spomenuto mu je da se od Vjerovjesnika, s.a.v.s., prenosi hadis koji govori o zaklinjanju njime, a on je na to rekao: “Da je taj hadis vjerodostojan, odnosio bi se samo na Vjerovjesnika, ali navedeni hadis ne ukazuje na zaklinjanje Vjerovjesnikom. Vjerovjesnik, s.a.v.s., je rekao:
Ko se zaklinje neka se zaklinje Allahom ili neka šuti!1
Također je rekao:
Ko se zakune nekim drugim mimo Allaha pridružio Mu je druga.2
Dova je ibadet, a ibadet se temelji na objavi i slijeđenju, a ne na strasti i novotariji, a Allah zna najbolje!
Iz knjige “Fetve – tevhid uluhijje“, autora šejhul-islama Ibnu Tejmijje
Bilješke:
1 Spominju ga El-Buhari i Ahmed.
2 Navodi ga Et-Tirmizi, Ahmed i El-Hakim.
