Težina strpljivosti zavisi od jačine motiva (želje) i dostupnosti grijeha. Ako se te dvije stvari poklope, strpljivost postaje teško izdrživa za čovjeka. S druge strane, ako ovih stvari nema, onda je lahko biti strpljiv. Kada postoji jedna od njih, onda je strpljivost lahka s jednog aspekta, a teška s drugog. U situaciji kada nema motiva da se ubija, krade, pije opojno piće ili čini neko drugo zlodjelo, i kada mu je to teško dostupno, onda je najlakše biti strpljiv. A kada su motivi za neko djelo jaki i kada je ono dostupno, onda je veoma teško biti strpljiv. Zato posebnu vrijednost kod Allaha ima sustezanje vladara od nepravde, mladića od nemorala, bogataša od prepuštanja slastima i užicima.
U Musnedu i drugim hadiskim zbirkama zabilježen je hadis:
Tvome je Gospodaru drag mladić koji nema mladalačke ludosti.
(Ahmed, 4/151 i Kurtubi, 5/71)
Zato će i sedmerica koji su spomenuti u hadisu1 biti smješteni u hlad Njegovog Arša zahvaljujući svojoj velikoj i teškoj strpljivosti.
lstrajnost vladara u pravdi, podjeli, rasuđivanju, kažnjavanju i nagrađivanju; istrajnost mladića u obožavanju Uzvišenog Allaha i suprotstavljanju svojim prohtjevima; strpljivost čovjeka u redovnom posjećivanju džamije; strpljivost onoga ko dijeli milostinju i skriva je čak od svoje druge polovine; strpljivost pozvanoga na grijeh uprkos ljepote i ugleda žene; strpljivost onih koji se vole zbog Allaha kada su zajedno i kada su razdvojeni, kao strpljivost onoga ko plače iz bogobojaznosti i to krije od ljudi – predstavljaju najteži oblik strpljivosti.
S druge strane, kazna za bludnog starca, vladara koji laže i oholog siromaha jeste najveća, zato što se u tim situacijama lahko sustezati od tih harama. Nestrpljivost u ovim situacijama ukazuje da oni to čine iz obijesti i oholosti. Stoga je najteže izbjeći grijehe jezika i spolnog organa. To zahtijeva najviše strpljenja. Grijesi jezika su zabava za čovjeka, poput prenošenja tuđih riječi, ogovaranja, laži, raspravljanja, otvorenog ili skrivenog hvalisanja, kuđenja onog koga mrzimo i hvaljenja onoga koga volimo i tome slično. Snaga motiva koncentriše se i jezik raspliće, a sabur slabi. Zato je Božiji Poslanik, alejhisselam, rekao Muazu:
„Čuvaj svoj jezik!” “Zar ćemo odgovarati za ono što govorimo?” “A šta će drugo ljude oborenih lica u Vatru poslati nego ono što su jezicima zaradili?”
(Tirmizi, 2619 i Ibn Madža, 3973)
Naročito je teško biti strpljiv kada čovjek navikne na grijehe jezika. Zato možemo naći čovjeka koji noću klanja i danju posti i ne želi da se ni za trenutak nasloni na svileni jastuk – kako ogovara ljude, prenosi tuđe riječi, zabavlja se kaljanjem tuđe časti, ili se čak osmjeli da loše govori o dobrim ljudima, učenjacima i vjernicima i da govori o Allahu bez znanja.
Često susrećemo da ljudi koji paze da ne počine ni najmanji haram – ne okuse kap alkohola i ne uprljaju se tačkicom nečistote – ne prežu pred zabranjenim spolnim odnosom! Tako se priča da se čovjek osamio sa ženom i kada je htio da počini blud s njom, reče joj: “O ti, pokrij lice, jer je gledanje u lice strankinje zabranjeno!”
Neki je čovjek pitao Abdullaha ibn Omera o krvi mušice, pa mu on reče: “Pogledajte ih! Pitaju me o krvi mušice, a ubili su unuka Božijeg Poslanika, alejhisselam!”
Meni se desio sličan događaj. Bio sam u ihramu kada mi dođoše beduini koji su bili poznati po ubijanju i pljačkanju da me pitaju smije li muhrim ubiti krpelja. Rekoh im: “Kakvi su to ljudi koji ne prežu od ubistva nevinih duša, a pitaju me da li je dozvoljeno ubiti krpelja u ihramu!”
Sve ovo potvrđuje da žestina sabura zavisi od žestine motiva grijeha. Prenosi se da je Ali ibn EbuTalib rekao: “Tri su vrste strpljivosti:
- strpljivost u nevolji,
- istrajnost u i
- sustezanje od grijeha.
Ko bude strpljiv u nevolji i lijepo je prihvati težeći Allahovom zadovoljstvu, Allah će mu dati tristo stepena. Ko bude istrajan u ibadetima i izvršavao ih onako kako voli Allah, On će mu dati šesto stepena. A ko se bude sustegnuo od grijeha iz straha od Allaha, On će mu upisati devetsto stepena.”
Mejmun ibn Mihran2 veli: “Dvije su vrste sabura: strpljivost u nedaćama i sustezanje od grijeha.”
Fudajl je za riječ sabr u ajetu:
“Mir neka je vama, zato što ste trpjeli (saburali)” (Er-Ra'd, 24) ,
rekao: ‘Oni su bili ustrajni u izvršavanju naređenog i u sustezanju od zabranjenog.”
Izgleda da je on strpljivost u nedaćama uključio u ono što je naređeno, a Allah najbolje zna.
Iz knjige “Knjiga uputa za strpljive i zahvalne”
Autor knjige: Ibnul-Kajjime el-Dževzijje, rahimehullah
Priprema i naslov teksta: Menhedž
Bilješke:
1 Buhari, 660; Tirmizi, 2391; Nesai, 8/222 i Ahmed, 2/439.
2 Ebu Ejjub, Mejmun ibn Mihran er-Rekki, pravnik i sudija (umro 117. god. po Hidžri)