Četvrta osnova: Tevhid se poništava činjenjem makar jednog djela koje ga ruši
Znaj da se tevhid poništava, svejedno uradio čovjek jedno djelo koje ga ruši ili više njih, poput širka, poricanje poslanstva, ismijavanje vjere, poricanje proživljenja i tome slično.
Ko počini širk – njegov tevhid je poništen. Ko poriče poslanstvo, ili nešto od njega, njegov tevhid je poništen. Ko poriče proživljenje, njegov tevhid je poništen. Ko psuje Allaha, Poslanika ili vjeru, njegov tevhid je takođe poništen i tako redom.
Isto kao što se čistoća (abdest) kvari jednom stvari, poput obavljanja male ili velike nužde, ili puštanjem vjetra, isto tako i post se kvari jednim djelom koje ga poništava, poput jela, pića, ili odnosa sa ženom. Za sve pomenuto dovoljno je samo jedno djelo koje ga ruši da bi pomenute stvari (tevhid, abdest, post itd.) bile poništene.
Na to ukazuje idžma (konsenzus) muslimana – bez obzira na njihove različite skupine kao što su: ehli sunet, ešarije, haridžije, mu'tezile, zejdije i drugi – da onaj ko počini nešto što poništava islam, time postaje otpadnik (murted), i nije nužno da se nađe više od jedne stvari koja poništava tevhid da bi se presudilo da je takav nevjernik.
Kada shvatiš ovu osnovu postaće ti jasno neznanje onoga ko kaže: “Širk kod Arapa u predislamskom dobu nije bio samo zbog toga što su uzimali posrednike između njih i Allaha, već zato što su oni i poricali poslanstvo i proživljenje.”1
Ova tvrdnja je jako pogrešna i neispravna, jer bi po njoj ispalo da se nekome ne može presuditi da je otpao od vjere sve dok ne spoji sve oblike nevjerstva koje su činili nevjernici, tj. da mora i činiti širk i poricati poslanstvo i proživljenje. A to je, po saglasnosti učenjaka, neispravno.
Pa je tako, na primjer, među onima kojima je poslat Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bilo onih koji su vjerovali u proživljenje, poput Umejje ibn Ebi Salta i židova, ali su ipak bili nevjernici zbog činjenja drugih djela kufra.
Neki su bili nevjernici zbog uzimanja posrednika između njih i Allaha – i to je većina nevjernika kojima su poslani poslanici.
Dakle: Ako neko iskreno obožava Allaha, ali poriče proživljenje – on je nevjernik. Ako priznaje proživljenje, ali poriče poslanstvo – on je nevjernik. Ako priznaje poslanstvo i proživljenje, ali čini širk – opet je nevjernik. Ovo je, hvala Allahu, jasno i očigledno.
Iz knjige “Šerijatske osnove u pogledu tevhida i širka, sunneta i bidata, historije i ashaba, daweta i menhedža, i kafira i džihada” od šejha Nasira el Fehda
Ostale dijelove iz istog djela čitaj ovdje.
Bilješka:
1 Pomenutu zabludu je spomenuo Maliki u odgovoru šejhul islamu Muhammedu ibn Abdul Vehhabu koji je konstatovao da su mušrici od Kurejšija vjerovali da je Allah Stvoritelj, Opskrbitelj, Onaj Koji daje život i smrt, ali im to nije koristilo jer su oni činili širk u ibadetu i uzimali posrednike između njih i Allaha. Na to je ovaj ahmak (Maliki) odgovorio rekavši: “Nevjernici od Kurejšija su takođe poricali proživljenje i poricali Poslanika!” Shodno njegovoj analogiji, musliman neće postati nevjernik sve dok se kod njega ne objedini sav kufr nevjernika od Kurejšija od obožavanja kipova, poricanja proživljenja i poslanstva! Iz njegova govora proizilazi da bi mušrici od Kurejšija, kada bi priznali poslanstvo i proživljenje, postali muslimani pa makar i ne ostavili obožavanje kipova i uzimanje njih za posrednike.
