Kaže Uzvišeni: Reci: ‘Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova, On nema ortaka… (El-En'am, 162)
I kaže: Zato se svome Gospodaru klanjaj i kurban kolji. (El-Kevser, 2)
Od Alije, Allah bio njime zadovoljan, se prenosi da je rekao: „Kazao nam je Allahov Poslanik, Allahov spas i mir njemu, četiri izreke: ‘Allah je prokleo onog ko zakolje radi nekog drugog mimo Allaha, Allah je prokleo onoga ko proklinje svoje roditelje, Allah je prokleo onoga ko pruži utočište prestupniku (muhdisu). Allah je prokleo onoga ko pomjera među.’“ Hadis bilježi Muslim (1987).
Od Tarika ibn Šihaba se prenosi da je Allahov Poslanik, Allahov spas i mir njemu, rekao: „Jedan čovjek je zbog mušice ušao u Džennet, a drugi je zbog mušice ušao u Vatru.“ Upitaše: „Kako to, Allahov Poslaniče!?“ Reče: „Dva su čovjeka naišla na neki narod koji je imao kip i pored kojeg nije mogao niko proći dok ne prinese žrtvu. Rekli su jednom od njih: ‘Prinesi žrtvu!’ Odgovori: ‘Nemam ništa da prinesem kao žrtvu.’ Rekoše: ‘Prinesi, pa makar mušicu!’ On prinese kao žrtvu mušicu i oni ga pustiše, pa je taj ušao u Vatru. Rekoše drugom: ‘Prinesi žrtvu!’ Reče: ‘Ja nikom drugom ne prinosim (žrtvu) mimo Uzvišenog Allaha!’. Oni ga ubiše i on je ušao u Džennet.“ Hadis bilježi Ahmed u Zuhdu (str. 15).
Komentar
Autor nije spomenuo propis ovog djela u naslovu ali to nije zbog toga što u mes'eli postoji razilaženje, ne, jer propis ove mes'ele je jasan.
Što se tiče klanja, njega dijelimo na:
› klanje adeta,
› klanje ibadeta.
Što se tiče klanja adeta, poput klanja radi ishrane, ovo je, kada se u obzir uzme osnova ovog postupka, adet, jer je dozvoljeno (mubah), a mubah nakon toga može potpasti pod jedan od pet šerijatskih propisa.1
Tako, na primjer, ako tim klanjem koje je u osnovi adet, čovjek bude ciljao da počasti gosta onda je to poželjno klanje (mustehab). Ako bude ciljao izdržavanje familije onda je to obaveza (vadžib), i tako dalje. Ovo nije ono što cilja autor, i ovaj vid klanja nazivamo klanjem adeta zato što njime čovjek u osnovi ne cilja približavanje Allahu, niti veličanje Njega, Uzvišenog. Što se tiče klanja ibadeta, poput klanja radi sadake (tj. udjeljivanja zaklanog mesa), pravilo koje definiše ovo klanje jeste da je to klanje s ciljem približavanja Allahu. Ono može biti poželjno, poput primjera kojeg smo naveli, klanje radi udjeljivanja sadake ili klanje kurbana na dan kurban-bajrama, po mišljenju većine učenjaka,2 itd, a može biti i obavezno, poput klanja kurbana u nekim obredima hadždža. Sve pomenuto se radi sa ciljem približavanja Uzvišenom Allahu. Što se, pak, tiče klanja kojim čovjek cilja približavanje i veličanje nekog drugog mimo Allaha, ono je veliki širk i to je ono što autor cilja ovim poglavljem.
Naše riječi: „klanje kojim čovjek cilja približavanje“ znače da se čovjek klanjem nada od onoga kome kolje da će mu pribaviti kakvu korist ili od njega odstraniti kakvu nevolju, poput onih koji kolju džinnima želeći se približiti njima ili sačuvati njihovog zla ili kako bi ga u nečem pomogli. Sve to potpada pod veliki širk. Primjer ovoga jeste i ono što rade pojedini ljudi koji, kada prave kuću, kolju na pragu kuće s ciljem da ga džinni ostave na miru ili kako bi se sačuvao njihovog zla. Isto tako, ako bi zaklao sultanu (vladaru, op.M) u cilju približavanja (tekarruba) njemu ili zakolje onda kada se on pojavi u cilju veličanja njega, međutim, ukoliko zakolje želeći da počasti i ugosti sultana onda je to dozvoljeno.3
U klanje koje je širk spada i klanje umrlima i turbetima, kao i klanje na dan kada se praktikuje mevlud Poslanika, Allahov spas i mir njemu, s ciljem veličanja Poslanika, Allahov spas i mir njemu, ili nekog evlije.
✦ Mes'ela: Da li klanje dijelimo na mali i veliki širk?
Ne, kada je klanje u pitanju onda ne postoji mali širk. Neki šejhovi spominju da je klanje kada se pojavi sultan mali širk i kažu da je šejh Sulejman ibn Abdullah to spomenuo, međutim, to nije vjerodostojno jer pomenuti postupak spada u klanje radi nekog drugog mimo Allaha, kako navodi autor djela Tejsirul-Azizil-Hamid i prenosi u vezi toga konsenzus učenjaka Buhare. Ukoliko čovjek zakolje, ali ne spomene Allahovo ime, već kaže: „U ime naroda“, ili: „U ime kralja“, ili: „U ime Isa’a“, onda je to veliki širk, jer je umjesto Allahovog imena spomenuo da kolje u ime drugog. Isto tako, ako bi spomenuo Allahovo ime i uz Njegovo ime nekog drugog, to bi opet bio veliki širk. Ako neko namjerno izostavi spominjanje bismile prilikom klanja, stav većine učenjaka je da je zabranjeno jesti ono što je on zaklao, a ukoliko, pak, ostavi spominjanje Allahovog imena iz zaborava, onda je većina učenjaka stava da je dozvoljeno jesti ono što je on zaklao.
Komentar šerijatskih tekstova navedenih u poglavlju
1 Riječi Uzvišenog: Reci: ‘Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova, On nema ortaka'… (El-En'am, 162-163)
✦ Reci… Govor je upućen Poslaniku, Allahov spas i mir njemu, ali i svakom mukellefu (šerijatskom obvezniku).
✦ … klanjanje moje… Tj. Šerijatom propisani i poznati namaz.
✦ … i obredi moji… Tj. moje klanje, kako se prenosi od Seida ibn Džubejra i Mudžahida.
✦ … i život moj… Tj. djela koja činim u mom životu.
✦ … i smrt moja… Tj. ono na čemu umirem od imana.
✦ … doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova, On nema ortaka… Ajet, između ostalog, ukazuje i na obaveznost ihlasa (iskrenosti) prilikom klanja, te da treba biti radi Allaha.
2 Riječi Uzvišenog: Zato se svome Gospodaru klanjaj i (kurban) kolji. (El-Kevser, 2)
Ovaj ajet ukazuje da je klanje ibadet, jer ibadet je sveobuhvatno ime za svaku riječ i djelo koje Allah voli i kojim je zadovoljan. Ovdje Gospodar naređuje klanje, što ukazuje da ga voli, te je stoga ono ibadet. Ukoliko se klanje posveti Allahu, onda je to legitiman ibadet, a ukoliko se posveti nekom drugom mimo Allaha, onda je to veliki širk.
3 Hadis Alije, Allah bio njime zadovoljan
Od Alije, Allah bio njime zadovoljan, se prenosi da je rekao: „Kazao nam je Allahov Poslanik, Allahov spas i mir njemu, četiri izreke: ‘Allah je prokleo onog ko zakolje radi nekog drugog mimo Allaha, Allah je prokleo onoga ko proklinje svoje roditelje, Allah je prokleo onoga ko pruži utočište prestupniku (muhdisu). Allah je prokleo onoga ko pomjera među.’“ Hadis bilježi Muslim.
✦ Kazao nam je Allahov Poslanik, Allahov spas i mir njemu, četiri izreke… Tj. četiri rečenice,
✦ Allah je prokleo… Prokletstvo (la'net) u jeziku znači udaljavanje i protjerivanje. Prokletstvo od Allaha znači protjerivanje i udaljavanje od Allahove milosti, dok prokletstvo od stvorenja predstavlja dovu Allahu da onaj protiv kojeg se dovi bude udaljen i protjeran od Allahove milosti.
✦ … onog ko zakolje radi nekog drugog mimo Allaha… Tj. zakolje u cilju približavanja i veličanja nekog drugog mimo Allaha. Onaj ko to uradi je proklet i udaljen od Allahove milosti.
Prokletstvo dijelimo na:
› Veliko prokletstvo, poput ovog klanja koje se spominje u hadisu4
› Malo prokletstvo, poput drugog primjera koji se spominje u hadisu.
Veliko prokletstvo predstavlja protjerivanje od Allahove milosti u potpunosti dok je malo prokletstvo protjerivanje od potpunosti Allahove milosti.5
✦ …Allah je prokleo onoga ko proklinje svoje roditelje…
Proklinjanje roditelja biva na dva načina:
› da čovjek direktno proklinje svoje roditelje,
› da ih indirektno proklinje time što biva sebeb da oni budu proklinjani na taj način što proklinje roditelje drugog čovjeka pa on potom proklinje njegove roditelje.
✦ …Allah je prokleo onoga ko pruži utočište (muhdisu) prestupniku… Tj. pruži mu zaštitu. Muhdis (prestupnik) je onaj ko je napravio prestup u vjeri, poput onoga ko bježi od šerijatske kazne koja se nad njim treba sprovesti. Tako je „muhdis“ svako nad kojim se treba sprovesti neko šerijatsko pravo ili on ima neku obavezu prema ljudima, pa mu potom neko pruži utočište i zaštitu. Onaj ko mu pruži zaštitu je proklet, što ukazuje da je takav postupak veliki grijeh.
✦ …Allah je prokleo onoga ko pomjera među. Tj. znakove koji razdjeljuju zemljišta ljudi. Mijenjanje međe predstavlja veliki grijeh. Razlog zbog kojeg je autor naveo ovaj hadis u ovom poglavlju je to što on ukazuje da je onaj ko zakolje nekom drugom mimo Allaha proklet velikim prokletsvom koje izvodi iz vjere.
4 Hadis Tarika ibn Šihaba
Od Tarika ibn Šihaba se prenosi da je Allahov Poslanik, Allahov spas i mir njemu, rekao: „Jedan čovjek je zbog mušice ušao u Džennet, a drugi je zbog mušice ušao u Vatru.“ Upitaše: „Kako to, Allahov Poslaniče!?“ Reče: „Dva su čovjeka naišla na neki narod koji je imao kip pored kojeg nije mogao niko proći dok ne prinese žrtvu. Rekli su jednom od njih: ‘Prinesi žrtvu!’ Odgovori: ‘Nemam ništa da prinesem kao žrtvu.’ Rekoše: ‘Prinesi, pa makar mušicu!’ On prinese kao žrtvu mušicu i oni ga pustiše, pa je taj ušao u Vatru. Rekoše drugom: ‘Prinesi žrtvu!’ Reče: ‘Ja nikom drugom ne prinosim (žrtvu) mimo Uzvišenog Allaha!’. Oni ga ubiše i on je ušao u Džennet.“ Hadis bilježi Ahmed u Zuhdu (str. 15).
Ovaj hadis bilježi imam Ahmed u svom djelu Zuhd, a neki učenjaci su stava da je hadis slab, jer kažu da se svi učenjaci slažu da Tarik ibn Šihab nije čuo od Poslanika, Allahov mir i spas njemu, i učenjaci se razilaze oko toga da li je ashab ili ne. Neki učenjaci, pak, kažu da je hadis vjerodostojan jer ga bilježi Ibn Ebi Šejbe putem E’ameša, a on od Muharika, a on od Tarika ibn Šihaba. Imami Buhari i Tirmizi prenose Muharikove hadise, a Ibn Hibban ga je svrstao u povjerljive i pouzdane ravije. Što se tiče Tarika ibn Šihaba, Ibn Hadžer potvrđuje da je on ashab i da je vidio Poslanika, Allahov mir i spas njemu . Ako je potvrđen njegov suhbet (tj. da je ashab), onda ne ostaje problematika da li je čuo od Poslanika ili ne, jer su ashabi pravedni i pouzdani.
✦ Jedan čovjek je zbog mušice ušao u Džennet, a drugi je zbog mušice ušao u Vatru. Tj. razlog njihovog ulaska u Džennet i Vatru je bila mušica.
✦ Upitaše: „Kako to, Allahov Poslaniče!?“ Reče: „Dva su čovjeka naišla na neki narod koji je imao kip…“ Sanem je kip u obliku čovjeka koji se obožava mimo Allaha, dok je vesen ono što se obožava mimo Allaha u bilo kom drugom obliku, poput drveta, kamena itd. Ova dva termina, sanem i vesen, su poput islama i imana, kada dođu zajedno značenje im je različito, a kada dođu zasebno, onda im je značenje isto.
✦ … pored kojeg nije mogao niko proći dok ne prinese žrtvu… „Prinošenje žrtve“ je najvažnija riječ u hadisu, radi nje je autor naveo hadis u ovom poglavlju. Ukoliko čovjek svojim srcem vjeruje da je dozvoljeno prinošenje žrtve drugom mimo Allaha, onda je počinio širk, svejedno prinio žrtvu nakon toga ili ne. Ako nakon toga uradi, onda je spojio između dva zla.
✦ Rekli su jednom od njih: ‘Prinesi žrtvu!’ Odgovori: ‘Nemam ništa da prinesem kao žrtvu.’ Rekoše: ‘Prinesi, pa makar mušicu!’ On prinese kao žrtvu mušicu i oni ga pustiše…“ Tj. prinio je dobrovoljno, bez da bude prisiljen.
✦ … pa je taj ušao u Vatru… Tj. kada je umro ušao je u Vatru.
Zašto kažemo da nije bio prisiljen? Zato što nas je Allah obavijestio da je ušao u Vatru, a Allah nije nepravedan prema Svojim robovima. Da je bio prisiljen to bi bilo opravdanje za neulazak u Vatru.
✧ Mes'ela: Ako bi neko rekao da je pomenuti čovjek ipak bio prisiljen, zašto je onda ušao u Vatru?
Odgovor bi glasio da je to ili zbog toga što u šerijatu prijašnjih naroda nije bilo dozvoljeno učiniti kufr u prisili, ili da kažemo da je spoljašnji oblik ovog stanja izgledao kao prisila, ali da je on ipak to dobrovoljno uradio bez ikakvog sustezanja.
✧ Mes'ela: U oblike klanja radi nekog drugog mimo Allaha (što je veliki širk, op.M) spada i:
› Kada sihirbaz naredi čovjeku da zakolje bez spominjanja Allahovog imena ili mu naredi da zakolje džinnima, ili da zakolje ovna određenih svojstava
› Kada ubica zakolje velijju (staratelju) ubijenog pred njim kako bi staratelj bio zadovoljan i oprostio ubistvo
› Klanje sulha (nagodbe) kada zakolje ispred onoga s kim se želi nagoditi kako bi pristao na nagodbu
› Klanje radi otklanjanja uroka
› Klanje kako bi nova kuća bila sačuvana.
✧ Mes’ela:
Šejh Muhammed ibn Abdul Vehhab je (ovim, op.M) odgovorio svom bratu Sulejmanu koji je bio stava da je klanje (prinošenje žrtve) drugom mimo Allahu mali širk, i pojasnio da je to veliki širk.
Autor: šejh Ali el-Hudajr (biografija šejha ovdje)
Iz djela “Mu'tesar – komentar na Kitabut-tevhid”
Priprema: Menhedž
Klikni ovdje za ostale dijelove serijala
Bilješke:
1 Vudžub – obaveznost, istihbab – poželjnost, tahrim – zabranjenost, kerahijet – pokuđenost i ibaha – dozvoljenost. (op.prev.)
2 Tj. stav većine islamskih učenjaka jeste da je klanje kurbana na dan kurban-bajrama potvrđeni sunnet a ne vadžib. (op. prev.)
3 Učenjaci razlikuju ove dvije vrste klanja tako što kažu za slučaj da zakolju stoku pri dolasku tog velikodostojnika i onda ostave meso da je to veličanje koje je širk, kakav je bio običaj nekih arapskih plemena, za razliku od slučaja kada bi zaklali stoku, a onda ispekli meso i ponudili njemu ili dijelili među prisutnim. (op.rec.).
4 Tj. veliko prokletstvo se odnosi na počinioca velikog kufra i širka (op.prev.)
5 Tj. nije u potpunosti udaljen od Allahove milosti, već djelimično. (op.prev.)
