Prinošenje žrtve nekome drugom mimo Allaha
Jezičko značenje: klanje.
Terminološko značenje: klanje i puštanje krvi veličajući i približavajući se Uzvišenom Allahu na određeni način.
Vrste klanja
1. propisano klanje,
2. dozvoljeno klanje,
3. klanje koje je od širka.
Propisano klanje:
1. kurban;
2. klanje za koje se zavjetovalo Allahu, subhanehu ve te’ala;
3. kurban koji se kolje pri hadžskim obredima;
4. klanje kojim se otkupljuje za hadžske i umranske prijestupe;
5. akika koja se kolje za novorođenče;
6. klanje koje je milostinja kojom se približava Allahu, subhanehu ve te’ala;
7. klanje koje se čini kako bi se ugostio drag gost.
Dozvoljeno klanje:
1. klanje čije se meso prodaje,
2. klanje za jelo.
Klanje koje je od širka:
1. klanje i prinošenje žrtve kipovima;
2. prinošenje žrtve džinnima;
3. prinošenje žrtve kaburima i turbetima;
4. klanje pri useljenju u novu kuću s namjerom da se kuća time zaštiti od džinna;
5. klanje pri ulasku mladenaca u kuću i njihov prelazak preko puštene krvi;
6. klanje radi Allaha pri čemu se spominje nečije drugo ime, a ne Allahovo, subhanehu ve te’ala.
Ukratko:
1. Klanje i prinošenje žrtve je ibadet Allahu koji nije dozvoljeno uputiti nikome drugom mimo Allaha, subhanehu ve te’ala. Dokaz za to su riječi Uzvišenog:
“Reci: ‘Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova.’” (Prijevod značenja El-En’am, 162.)
2. Klanje i prinošenje žrtve nekome drugom mimo Allaha je veliki širk i počinitelj dotičnog djela je proklet. Dokaz za to su riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Neka je Allahovo prokletstvo na onoga koji zakolje i prinese žrtvu nekome drugom mimo Allaha!” (Ahmed i Ebu Davud)
Iz djela: Olakšano poimanje tevhida
Autor: Abdullah b. Ahmed el-Havil
Priprema i obrada / naslovi: Menhedž