Kada se odgovarajući čovjek nađe na odgovarajućoj funkciji, to oslikava određenu odgovornost samog naroda i ispravno uređenje njihove države.
Oni sigurno teže ka napretku, a takav odabira ukazuje na valjanost ljudi koji tu žive. Kada se izgubi ovaj emanet, tj. povjerenje, poremete se parametri vrijednosti, pokvare se pozicije ljudi, na odgovorna mjesta dođu oni koji im nisu dorasli i koji ga nisu dosljedni, i naprosto nastane anarhija.
O ovome nas je obavijestio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da će se desiti.
Osnovni razlog gubljenja ovog emaneta je pokvarenost ljudskih duša – njihovih namjera i težnji.
Huzejfe, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Zaista je povjerenje usađeno u prirodi ljudskoga srca, potom je objavljen Kur'an, pa se učio Kur'an i učio se Sunnet“. Nakon što je to rekao, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nastavi govoriti o gubljenju povjerenja: „Čovjek će zaspati a emanet (povjerenje) će nestati iz njegova srca, tako da će ostati samo njegov trag.1 Potom će zaspati pa će nestati emaneta iz njegova srca toliko da ostane samo njegov trag koliko prišt, kao kad žeravica klizne niz nogu pa smežgura kožu gdje je dotakne.2 Vidiš napuhan prišt, a u njemu nema ništa.“ Tu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uze kamenčić i pokaza kako klizne niz nogu, te nastavi hadis: “I tako će ljudi kupovati i prodavati, a da gotovo niko neće ispunjavati što mu je povjereno, toliko da će se pričati: ima u tom i tom plemenu povjerljiv čovjek. I govorit će se o čovjeku: Kako je čvrst! i kako je simpatičan!, i kako je pametan!, a da u srcu neće imati ni koliko je trun imana.“ Huzejfe, radijallahu anhu, na kraju dodaje: „Proživio sam vrijeme i nisam se brinuo od koga nešto kupujem ili prodajem, ako je bio musliman, rukovodili bi se svojom vjerom, a ako je bio kršćanin ili jevrej, vratili bi se njihovim odgovornim. A danas, ne bi kupovao ili prodavao niskim od vas, osim s tim i tim.“3
Dakle, kada se kod većine ljudi pokvare namjere i unutrašnje težnje i kada se povjeri odgovornost onome ko je nije dosljedan, znači da se izgubio emanet i da se približio Sudnji dan.
Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se također prenosi: “Dok je jednom Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bio među ashabima i kazivao im o nečemu, dođe jedan beduin i upita ga: “Kada će Sudnji dan?” Poslanik nije prestajao sa kazivanjem, a neki rekoše: “Čuo je pitanje, ali mu nije drago!” Drugi rekoše: “Ne, uopće nije čuo pitanje!” Ali kada završi, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita: “Gdje je onaj što je pitao o Sudnjem danu?” Čovjek se javi: “Ovdje sam Allahov Poslaniče!” “Kada nestane povjerenja, nadaj se Sudnjem danu,“ odgovori mu Poslanik, a čovjek opet upita: “Kako će ga nestati, o Allahov Poslaniče?” “Kada se odgovornost povjeri onome ko je nije dosljedan, očekuj Sudnji dan!“4
Ovaj se predznak Sudnjeg dana može očito vidjeti u našoj stvarnosti. Tako mi danas vidimo na raznim funkcijama i odgovornim mjestima u vlasti, u općinama i državnim ustanovama, na univerzitetima, u institucijama od kojih ovisi neka opća društvena korist, dakle vidimo na ovim funkcijama one koji nisu najodogovorniji i najbolji, ali su one udijeljene po principu međusobnih koristi, nepotizma, poznanstva i slično.
I zaista, šta reći osim: Kada se odgovornost povjeri onome ko je nije dosljedan, očekuj Sudnji dan!
Iz knjige Kraj svijeta
Autor: Muhammed el Arifi
1. Tj. ostat će nešto malo emaneta u srcu.
2. Tj. napuhat će se i nabubriti koža. Ovo znači da će čovjek biti opomenut da će nestati povjerenja ili da će se primijetiti kako se povjerljivost lagano gubi. A onaj koji je opisan povjerljivim pa to povjerenje izigra postaje prevarant.
3. Bilježe imami Buhari i Muslim.
4. Bilježi imam Buhari.
