Treba ukazati na to da onaj ko se na bilo koji način obraća Allahu, mora voditi računa o nekim bitnostima neophodnim za dovu, a one su kako slijedi:
1 Kloniti se onoga što je haram (zabranjeno) od jela, pića, odijevanja
…zato što bilo koji učinjeni grijeh sprečava primanje dove. Dokaz za to imamo u hadisu Ebu Hurejre, r.a., u kojem stoji: “Zatim je spomenuo čovjeka na dugom putovanju, razbarušene i neuredne kose, prašnjav od putovanja, koji podiže svoje ruke prema nebu: ‘O Gospodaru, o Gospodaru’, a njegova hrana je od harama, njegovo piće je od harama, njegova odjeća je haram i sva njegova opskrba je od harama, pa kako da mu bude udovoljeno?”[1]
2 Iskrenost prema Uzvišenome Allahu
….što je i najveći razlog da dova bude primljena. Allah, dž.š., kaže: “I Allahu se iskreno obraćajte i samo Njemu vjeru ispovijedajte.” (Gafir, 14 ajet).
I kaže: “A naređeno im je da se samo Allahu klanjaju i da Njemu iskreno vjeru ispovijedaju”. (El-Bejjine, 5 ajet).
3 Nastojati pridobiti Božiju naklonost čineći dobra djela
…jer nam to pruža veću mogućnost da naša dova bude prihvaćena. Dokaz za to imamo u hadisu o trojici koji su bili u pećini, koje je ogromna stijena zatvorila. Razlog njihovog izbavljenja iz nje jesu njihova dobra djela. Molili su Uzvišenog Allaha da ih spasi i kada su u svojim dovama spomenuli dobra djela koja su uradili, Bog Uzvišeni im se odazvao. Ogromna stijena se pomjerila i oni su izašli iz pećine nepovrijeđeni.[2]
4 Abdest
…na šo ukazuje slučaj Muhadžira ibn Kunfuza, r.a., kada je došao Poslaniku, a on je mokrio. Nazvao mu je selam a on mu nije odgovorio sve dok nije abdestio. Poslanik mu se izvinuo i rekao: “Nisam htio da spomenem Allaha dok nisam bio čist,” ili je rekao “dok se nisam očistio.”[3]
Zna se da je i sama dova zikr (spominjanje Allaha), čak šta više “dova je ibadet”[4], kako se prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
5 Okrenuti se prema Kibli
…jer se prema njoj okreću svi oni koji Allaha obožavaju i koji Njemu svoje dove upućuju želeći Njegovu naklonost
Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ‘U svemu postoji nešto što se cijeni (što je “gospodin” u odnosu na ostalo), a gospodin skupova i sijela je okretanje prema Kibli.”‘[5] Poslanik, a.s., “okrenuo se prema Kibli kada je učio dovu za kišu”.[6]
Također, Poslanik, a.s., “se okrenuo sprema kibli kada je učio dovu na dan bitke na Bedru”.[7]
6 Ispružiti dlanove i podići ruke naspram ramena
…kao što je rekao Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem,: “Zaista je Uzvišeni Allah Živi i Darežljivi. Kada čovjek podigne svoje ruke tražeći od Njega nešto, On se stidi da ih vrati prazne, razočarane.”[8]
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao i ovo: “Kada nešto tražite od Allaha, tražite otvorenih šaka, a nemojte tražiti zatvorenih.”[9]
7 Da Uzvišenog Allaha moli Njegovim lijepim imenima
…kako se navodi u riječima Uzvišenog: “A Allah ima najljepša imena i vi Ga i dozivajte njima.” (El-E'araf, 180. ajet).
8 Koristiti se dovama koje se prenose od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem
…jer nam je to bolje i ispravnije.
9 Spomenut će prvo sebe
Od Ibn-Omera, r.a., se prenosi da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je imao običaj da, kada nekoga spomene i moli za njega, u dovi spomene prvo sebe.”[10]
10 Molit će uvjereno, željno, uporno i marljivo
Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Tražite od Allaha i iskreno se nadajte da će vam se odazvati i znajte da se Allah ne odaziva dovi koja dolazi iz nehajnog i nemarnog srca. Nego neka traži uvjereno jer On čini šta želi i On sve može.'” Negdje se dodaje: “Nego neka moli uvjerljivo, čvrsto traži ono što želi, jer, zaista, Uzvišeni Allah sve može da ispuni.”[11]
11 Prisutnost srca i lijepa namjera
Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Tražite od Allaha i iskreno se nadajte da će vam se odazvati i znajte da se Allah ne odaziva dovi koja dolazi iz nehajnog i nemamog srca.”[12]
12 Upornost i ustrajnost u dovi
…kao što se navodi za Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da “kada je dozivao svoga Gospodara, dozivao bi Ga tri puta, a kada bi od Njega nešto tražio, tražio bi triput”.[13]
U drugom hadisu, od Ebu Hurejre, r.a., se navodi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko ne moli Allaha On se na njega rasrdi.”[14]
13 U dovi ne tražiti ono što je grijeh, niti kidanje rodbinskih veza
…kako se navodi u hadisu Ebu-Hurejre, r.a., da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Čovjeku, Božijem robu, će dove biti primane, sve dok u svojoj dovi ne bude tražio ono što je grijeh ili kidanje rodbinskih veza.”[15] A od ‘Ubade ibn Samita, r.a., se prenosi da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, također, rekao: “Kad god musliman uputi dovu, Allah mu je primi ili ga shodno dovi zaštiti zla, ukoliko ne moli grijehom ili prekidanjem rodbinskih veza.” “Znači da učimo dove što više!”, reče neko od prisutnih. “Allah još više dovu prima”, odgovori mu Allahov Poslanik.”[16]
14 Na vjerniku je da sve svoje želje i potrebe traži od Allaha
…prema hadisu u kojem, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže: “A kada za nešto moliš, moli Allaha, a kada pomoć tražiš, traži je od Allaha.”[17]
15 Izgovaranje riječi “amin” (uslišaj Bože) kako onaj ko dovu uči, tako i ostali prisutni
…zato što se time upućuje molba Bogu Uzvišenom da dovu primi i što to predstavlja potvrdu za ono što se traži. Od Umu Seleme, r.a., se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, “dugo učio dovu i u prekidima izgovarao ‘amin’.”[18]
16 Na vjerniku je da ima strpljenja i da ne požuruje s odzivom
…govoreći: “Ja sam molio, ali mi nije udovoljeno.” Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je kazao: “Dove će vam biti primane dok ne budete požurivali govoreći: ‘molio sam, pa mi dova nije primljena’.”[19]
A Ebu Hurejre, r.a., kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Dova se prima sve dok čovjek ne bude molio grijehom, prekidanjem rodbinskih odnosa i dok ne bude požurivao.”
“A šta je požurivanje, Allahov Poslaniče?”, neko upita.
“Požurivanje je da kaže: – Molio sam i molio, pa mi dova nije bila primana – i tada se ražalosti i prestane učiti dovu.’“[20]
17 Moramo se što više obraćati našem Gospodaru
…na što nam ukazuje Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, riječima: “Kada neko od vas traži nešto od Allaha, neka Mu se obrati što više puta, jer se obraća svome Gospodaru.”[21]
Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Koga čini srećnim da će mu se Allah odazvati u poteškoći i nedaćama, neka Mu se često obraća u blagostanju.“[22]
Autor: Seid Kahtani
Iz knjige „Put ka Allahovoj milosti“
Obrada i naslov: Menhedž
[1] Prenosi ga Muslim, 1015, u dijelu o zekatu, poglavlje o propisima sadake i kada će ona biti prihvaćena.
[2] Prenosi ga Buharija, Feth, 4/449-450, i Muslim, 2743.
[3] Hadis je vjerodostojan (sahih), prenosi ga Ebu-Davud, 1/4, u dijelu o čistoći.
[4] Prenosi ga Ebu Davud, 1479, u dijelu o namazu.
[5] Navodi ga Taberani u “El-Evsetu”, 3/182,183, kažu da mu je lanac prenosilaca dobar (hasen).
[6] Navodi ga Buharija u svome Sahihu, 11/144, u dijelu o dovama.
[7] Navodi ga Muslim u svome Sahihu.
[8] Prenosi ga Ahmed u Musnedu, 5/438, Tirmizi, 2819, Hakim i hadis je vjerodostojan (sahih).
[9] Hadis je sahih, prenosi ga Ebu Davud u dijelu o namazu, 1486.
[10] Prenosi ga lbn Hibban i Hakim u Mustedreku i vjerodostojan/sahih je.
[11] Bilježi ga Buharija u dijelu o dovama, 11/118, poglavlje o uvjerenosti u dovi.
[12] Bilježi ga Tirmizi u dijelu o dovama, 3545, 66 poglavlje, i Hakim, 1/493.
[13] Ovo je dio od poprilično dugog hadisa kog bilježi Muslim u svome Sahihu.
[14] Bilježi ga Hakim u Mustedreku, 1/491, a hadis prihvata i smatra vjerodostojnim i Zehebi.
[15] Bilježi ga Muslim u svome Sahihu, 2735.
[16] Bilježi ga Tirmizi, 3826, i vjerodostojan (sahih) je. Pogledaj Sahih od Tirmizija, 2827, 3/181.
[17] Ovo je dio od dužeg hadisa kojeg biljeze Tirmizi, 2518.
[18] Prenosi ga Hakim u Mustedreku, 1/520, i kaže da je “sahihul-isnadi”.
[19] Prenosi ga Buharija, 11/140, i Muslim, 2735, u dijelu o zikru (spominjanje Allaha) i dovi.
[20] Pogledaj prethodni izvor.
[21] Sahih, prenosi ga Ibn Hibban, 2403, u svome Sahihu od Aiše r.a.
[22] Prenosi ga Tirmizi u dijelu o dovama, 2692, poglavlje 9.
