Allahov Poslanik alejhisselam je rekao: “Kaže Allah dželle šanuhu: ‘Ja sam kod misli Moga roba kada razmišlja o meni, Ja sam s njim tamo gdje Me spomene, pa ako Me spomene u sebi i Ja ga spomenem u Sebi, a ako Me spomene na nekom skupu, Ja ga spomenem na skupu koji je bolji od tog i ako mi se približi za pedalj, Ja se njemu približim za jedan lakat; ako mi se on približi za jedan lakat, Ja mu se približim za rukohvat, a ako rob meni krene hodajući, ja ću prema njemu krenuti žureći.'”
– Sevr bin Jezid kaže: “Pročitao sam u nekim knjigama od Ehli kitabija da je Isa alejhisselam rekao: ‘O havarijini, govorite sa Allahom puno, a sa ljudima malo’ a oni ga upitaše: ‘Kako ćemo govoriti sa Allahom puno?’ ‘Osamite se kada Ga dozivate i osamite se kada Ga molite.'”
– Bekr el-Muzeni je rekao: “Ko je kao ti o sine Ademov: dat ti je mihrab i voda – kad god želiš možeš razgovarati sa Allahom džele šanuhu a da između tebe i Njega nema prevodioca.”
Visoke stepene je postigao onaj musliman koji se smiruje kada spominje Allaha i čini mu ibadet, a nužno osjeti nemir kada je uz Njegova stvorenja.
– Maliku bin Migvelu bi rečeno kada je sjedio sam u svojoj kući: “Zar ne osjećaš strah i nemir?” A on je odgovorio: “A zar može neko to osjetiti kada je sa Allahom?!”
– Habib Ebu Muhamed znao bi se osamljivati u svojoj kući i govoriti: “Ko nije sretan kada je s Tobom nikada ne bio sretan; ko se uz Tebe ne smiruje i ne raduje, pa nikad ne bio smiren i radostan!”
– Muslim bin Jesar smatra da najveća slast koju čovjek može osjetiti jeste slast dozivanja Allaha džele šanuhu.
Najuzvišenije deredže
– Ibrahim bin Edhem je rekao: “Najveće deredže su da se predaš samo Allahu i da se smiruješ i raduješ uz Allaha svojim srcem, razumom i cijelim tijelom sve dok ne budeš želio samo svog Gospodara Uzvišenog; da se ničega ne bojiš osim svog grijeha i da se u tvom srcu ukorijeni ljubav prema Njemu tako da ničemu ne daješ prednost nad Njim. Kada budeš dostigao ovaj stepen tada nećeš mariti nizačim bio ti na kopnu ili moru, u dolini ili na brdu- tvoja žudnja i želja za susret s Voljenim biće poput žudnje žednoga za hladnom vodom i žudnje gladnoga za lijepom i finom hranom, a zikr Allaha biće za tebe slađi od meda i čiste pitke vode za žednog u vrućem ljetnjem danu.”
– El-Fudajl: “Blago onome ko je uznemiren kada je sa ljudima, a smiren kada je sa Allahom.”
– Maruf je rekao nekom čovjeku: “Osloni se na Allaha i uzdaj se u Njega, sve dok ti On Uzvišeni ne bude tvoj sagovornik, Onaj uz Kojeg si smiren i Kojem iznosiš svoje žalbe.”
– Zun-Nun je pojasnio: “Od znakova onih koji vole Allaha su: da se ne smiruju i ne raduju osim uz Njega, a da se ne uznemiravaju s Njim. Ako se u srcu nastani ljubav prema Allahu, tada se srce smiruje uz Njega zato što je Allah u prsima onih koji su Ga spoznali daleko uzvišeniji i veličanstveniji od toga da oni vole nekog drugog mimo Njega. Onome čije srce i jezik su obuzeti zikrom, Allah će ubaciti u njegovo srce svijetlost ljubavi i žudnje za Allahom.”
– Ebu Ishak prenosi od Hejsema da je rekao: “Došlo je do mene da je Musa alejhi selam rekao: ‘O Gospodaru,
koji Ti je od Tvojih robova najdraži?’ Uzvišeni mu odgovori: ‘Onaj koji Me najviše spominje.'”
– Zirk je slast u srcima onih koji su spoznali uzvišenog Allaha: “One koji vjeruju i čija se srca, kada se Allah spomene, smiruju – a srca se doista, kad se Allah pomene, smiruju!”
– Malik bin Dinar kaže: “Nijedna slast na ovom svijetu nije kao slast spominjanja Allaha džele šanuhu.”
– Od Zun-Nuna se prenosi i ovo: “Dunjaluk nije ugodan bez spominjanje Njega, niti je ahiret ugodan bez Njegova oprosta, a ni Dženet nije ugodan bez gledanja u Allaha.”
– Ibn Redžeb kaže: “Zaista su oni koji vole Allaha uznemireni zbog svega onoga što ih obuzima i odvaja od zikra, a njima nema ništa draže od osamljivanja s njihovim Voljenim.”
Slast činjenja dobrih djela
– Ibn El-Kajim je rekao: “Čuo sam šejhul islama Ibn Tejmiju, Allah mu se smilovao, da kaže: ‘Kada prilikom činjenja (dobrih) djela ne nađeš slast i radost u svom srcu, onda ga optuži da nije smireno kako treba.'”
– Doista je Uzvišeni Gospodar zahvalan, a to znači da On zasigurno nagrađuje radnika za ahiret za njegovo djelo na dunjaluku time što radnik nalazi slast u svom srcu, osjeća rasterećenost u grudima i radost.
– Kada radnik to ne nađe i ne osjeti onda znači da ima neku manjkavost u svom djelu: radost s Allahom i Njegovom blizinom podstiče na povećavanje pokornosti Njemu i bodri na ozbiljnost i odlučnost u putovanju k Njemu.
Iz knjige Dersovi odgoja iz hadisa vjerovjesnika
Autor: Halid el-Husejnan
Priprema i naslov: Menhedž
Ostali dersovi iz serijala ovdje
