Od halife muslimana, Osmana, radijellahu anhu, se prenosi vaz koji nam dočarava jedan djelić iz njegovog životnog odnosa sa najplemenitijom Knjigom koja je spuštena sa nebesa; tako što kaže:
„Da su vaša srca čista, ne bi se zasitila Allahovog govora!“1
Zaista, ovo je značajan vaz koji opisuje bolest koja je mnoge ljude spriječila da se okoriste od Kur'ana, a to su bolesti srca: od rijaluka, haseda, mržnje i drugih bolesti koje sprječavaju čovjeka da se istinski okoristi od Allahove Knjige.
Uistinu, srce je poput posude, kada se nečim napuni to preovlada. Pa kada se ispuni ovim bolestima tada i Kur'an slabije utiče na njega, osim da ga čita sa nijjetom njegovog liječenja i izlječenja, a to je ujedno od najvećih ciljeva objavljivanja Kur'ana, rekao je Uzvišeni Gospodar:
„Mi objavljujemo u Kur’ anu ono što je lijek i milost vjernicima.“2
Osmanovo, radijellahu anhu, izražavanje sa ne bi se zasitila je precizno i ciljano izražavanje koje daje jasnu poruku. U srcu postoji glad koju ništa ne može utoliti kao što to može učiniti vezivanje za Kur'an, čitanjem, slušanjem i razmišljanjem; pa kako je moguće da onaj koji voli se zasiti od govora svoga Voljenoga, a On je njegov najveći i krajnji cilj?!
Halifa Osman, radijellahu anhu, je izrazio svoju ljubav prema govoru svoga Gospodara, azze ve džell, i nezasićenost od toga, riječima: „Ne volim da mi prođe dan i noć a da ja nisam pogledao u Allahovu Knjigu!“, a u drugom rivajetu: „a da ja nisam čitao Allahovu Knjigu.“3 Ovo govori, a on je halifa svih muslimana, tokom čije vladavine su osvojene mnoge zemlje (tj. bio je izuzetno zauzet, op.M)!
A gdje su oni kojima prolaze i dani i noći, a oni nisu otvorili ni jednu stranicu Mushafa i još nisu odgovorni ni za kakvu funkciju?!
I ne samo to! Naprotiv, vidjećeš kako provodi mnoge sate uz svoj mobitel, na društvenim mrežama; a kada ga upitaš zašto dva put, ili barem jednom, mjesečno ne prouči hatmu (cijeli Kur'an), odgovorit će ti kako je prezauzet i da nema vremena!
Tako mi Allaha Uzvišenog, doista, od očite obmane je da insan na Kijametskom danu otvori sahifu (stranicu) svojih djela i tamo nađe sate i sate izgubljene na razgovor sa ljudima, daleko više nego li što je provodio sa govorom Uzvišenog! Uz ogromnu razliku u nagradama koje će imati za pročitani harf iz Allahove Knjige; i ovo važi samo ako u onome što čita i gleda od ljudskih govora nema harama i suprotstavljanja Šerijatu!
Gospodaru naš, učini plemeniti Kur'an proljećem za naša srca, svjetlošću za naša prsa, i odhodom naše tuge i brige.
Napisao: Šejh i dr. Omer el-Mukbil, hafizahullah
Izvor: Medžalisut-tezkir, 67. str.
Prevod: Menhedž
Ostali tekstovi iz edicije Kružoci zikra
