Kaže Uzvišeni Allah u prevodu značenja:
Zar od drugih tražite da dobročinstvo čine dok pri tome sebe zaboravljate, a vi Knjigu čitate? Zar se opametiti nećete!?1
(El-Bekara, 44)
Ovaj plemeniti ajet sadrži osudno pitanje s kojim se Uzvišeni Allah obraća sljedbenicima Knjige i osuđuje ih zbog toga što drugim ljudima naređuju ulazak u islam, vjeri Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, sami ga ne slijede; i naređuju ljudima da budu pokorni i dobri dok svoje duše ostavljaju da se dave u griješenju, i zabranjuju ljudima nevjerstvo dok oni sami u to upadaju.
Od Enesa b. Malika, radijellahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
„U noći lsra'a sam prošao pored ljudi čije su usne sjekli makazama od vatre. ‘Ko su ovi’, upitao sam. ‘To su govornici iz tvog ummeta koji su se vezali za ovaj svijet. Naređivali su ljudima dobro, a sebe su zaboravljali. Zar nisu mogli doći pameti?'“2
O vi hatibi (govornici), zašto prvo sebi ne naređujete ono što drugim ljudima naređujete od pokornosti i imana?! I ne dopuštajte svojoj duši da se udaljava od vjerovanja i odgajanja, a pred vama je Allahova Knjiga!
Doista je ovo (Kur'an) Knjiga koju je Uzvišeni Allah objavio, pa zar ne bi trebalo da prvo sebi naređujete i svoje stanje popravljate prije nego li počnete drugim ljudima naređivati ono što je korisno, dobro i pohvalno?!
Ebu Umame, radijellahu anhu, pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao:
„Zaista oni koji budu drugima naređivali dobročinstvo a pritom sebe zaboravljali, takvi će svoje utrobe vući u džehennemskoj vatri, pa će im bit rečeno: ‘Ko ste vi?’ a oni će odgovoriti: ‘Mi smo oni koji su drugim ljudima naređivali dobročinstvo, a sebe zaboravljali!'“3
U drugom rivajetu stoji: „Na Sudnjem danu bit će doveden pokvareni učenjak i bačen u Džehennem, pa će mu ispadati crijeva, a on će oko njih kružiti, kao što magarac kruži oko mlina. Stanovnici džehennema sakupit će se oko njega i upitati ga: ‘Čovječe, šta je s tobom? Zar nisi naređivao dobro i odvraćao od zla?’ On će odgovoriti: ‘Da, naređivao sam dobro, a nisam ga radio, i odvraćao sam od zla, a radio sam ga.'“
Neminovno u našoj zajednici ne izostaju oni od ljudi koji drugima naređuju pokornost Allahu Uzvišenom a sebe zapostavljaju tako što se guše u dubini griješenja i dave u blatu poroka.
Od Džunduba b. Abdullaha, radijellahu anhu, se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Primjer učenog koji ljude podučava dobru a sam ga ne čini jeste kao primjer svijeće koja daje svijetlo drugima dok sama sebe sagorijeva.“4
Ovo je veliki nedostatak nekih vjerskih ličnosti i učenih ljudi koji vjeru uzimaju kao zanat i biznis, a ne kao čvrsto ubjeđenje i vjerovanje! Doista oni svojim ustima govore ono što nije u njihovim srcima, traže da se čini dobro, a sami ga ne rade! Oni izdaju fetve shodno svojim prohtjevima i strastima i njima se dodvoravaju svojim kraljevima, vladarima i predstavnicima. A zbog toga će, doista, imati žestoku kaznu kod Uzvišenog Allaha.
Izvor: Iz knjige “Fi zilali ajeh”, 23. str.
Autor: Naila Hašim Sabri
Ostali dijelovi serijala ovdje.
Prijevod: Menhedž
Bilješke:
1 El-Bekara, 44.
2 Bilježe ga Ahmed u Musnedu, Ibnu Hibban u Sahihu, Taberani i ‘Abd b. Humejd.
3 Imam Es-Sujuti ga navodi u Ed-Durrul-mensur.
4 Bilježe ga Taberani u Es-Sagiru, i Ibnu Madžeh u Sunenu.
