El-vela’ označava ljubav, pomaganje, počast i poštivanje vjernika.
El-bera’ je udaljavanje, napuštanje i mržnja nevjernika, uz neprijateljstvo prema njima.
Kaže Allah uzvišeni u svojoj plemenitoj knjizi:
Divan uzor za vas je Ibrahim i oni koji su uz njega bili kada su narodu svome rekli: ‘Mi s vama nemamo ništa, a ni sa onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate; mi vas se odričemo, i neprijateljstvo i mržnja će između nas ostati sve dok ne budete u Allaha, Njega jedinog, vjerovali!’ (El-Mumtehana, 4)
Nije moguće ostvariti suštinsko značenje kelime šehadeta osim sprovođenjem ljubavi prema onome ko je zaslužuje i mržnje prema onome ko nju zaslužuje.
Što nužno znači da ova dva pojma (el-vela’ ve-l-bera‘) spadaju među najbitnije rezultate (levazim) riječi tevhida (la ilahe illellah) koje označavaju tevhid i vjerovanje, pokornost i bogobojaznost, ljubav prema istini i svemu što je vezano za nju i mržnju prema neistini i svemu što je vezano za nju.
Kaže Allah uzvišeni u svojoj plemenitoj knjizi:
Ti vidiš mnoge od njih kako s mnogobošcima prijateljuju. Ružno je zaista ono što sami sebi pripremaju. Da se Allah na njih rasrdi i da u patnji vječno ostanu. A da vjeruju u Allaha i Vjerovjesnika i ono što se njemu objavljuje, oni s njima ne bi prijateljevali, ali, mnogi su od njih nevjernici. (El-Maida 80-81)
Šejhul-islam Ibn-Tejmijje, u vezi s ajetom, kaže: “Ajet je izrečen u smislu pogodbene (uvjetne) rečenice koja iziskuje nerazdvojivu vezu između uvjeta i onoga što je uvjetovano: A da vjeruju u Allaha i Vjerovjesnika i u ono što se njemu objavljuje, oni s njima ne bi prijateljevali…”
Ovo upućuje da vjerovanje isključuje prijateljstvo s nevjernicima, drugim riječima, u srcu se ne može sastati iman i prijateljstvo s njima. Na kraju, ajet upućuje da, onaj ko prijateljuje s nevjernicima, ne vjeruje u Allaha i Vjerovjesnika i ono što je njemu objavljeno. Privrženost i odricanje najčvršća je veza za iman, na što nas, opet, upućuju Poslanikove , sallallahu alejhi we sellem, riječi: “Najčvršća je veza za iman ljubav radi Allaha i mržnja radi Allaha.” (Ahmed i Hakim)
Šejh Sulejman b. Abdullah b. Muhammed b. Abdulvehhab rekao je: “Zar se može biti pravi vjernik ili voditi džihad ili naređivati dobro a odvraćati od zla osim ljubavlju radi Allaha i mržnjom radi Njega, jer kada bi ljudi bili jednog pravca, kada se ne bi mrzili i neprijateljevali, ne bi se razlikovala Istina od laži, vjernik od nevjernika, niti prijatelji Milostivog od šejtanovih prijatelja.”
Ashabi, radijallahu anhum, Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, davali su prisegu na vjernost i ostvarenju ovog velikog temelja. Resulullah, sallallahu alejhi we sellem, govorio bi ashabima: “Daj mi prisegu da ćeš robovati Allahu, obavljati namaz, davati zekat, uzajamno se savjetovati s muslimanima i napustiti mnogobošce.” (Nesai i Ahmed)
Zaista Ibn-Akil kaže divne riječi po ovom pitanju: “Ako hoćeš znati kolika je vezanost muslimana nekog vremena sa islamom ne gledaj da li su džamije pune, niti na brojnost hadžija, već pogledaj da li prijateljuju s nevjernicima.”
Autor: Izudin Jakupovic
