Sekta džehmije (ar. الجهمية, el-džahmijje) je vjerska sekta koja se pripisuje islamu, a koja se razvila u ranim stoljećima islama, a ime je dobila po Džehmu ibn Safwanu (umro 746. godine). On je bio teolog iz Horasana, poznat po svojim stavovima o Allahovim svojstvima i tvrdnji da je iman (vjerovanje) samo u srcu, tj. da djela udova (poput namaza, hadža…) i govor (šehadet jezikom i sl.) nisu sastavni dio imana. Džehmije su kasnije postali poznati kao jedna od najgorih sekti u islamskoj povijesti.
Glavna vjerovanja džehmija su:
1 Ubjeđenje da djela nisu sastavni dio imana
Džehmije su tvrdile da djela (amel) nisu sastavni dio imana (vjerovanja). Ovo je jedno od njihovih najpoznatijih i najopasnijih učenja. Po njima, iman je samo spoznaja u srcu (ma’rif), bez potrebe za djelima ili čak za verbalnim izgovaranjem šehadeta.
Prema džehmijama:
- Ako neko spozna Allaha i u srcu povjeruje u Njegovo postojanje – taj je vjernik, pa čak i ako ne klanja, ne posti, ne daje zekat, pa čak i ako otvoreno izgovori kufr (nevjerstvo) – dokle god „ima spoznaju“ u srcu.
- Neki pripadnici džehmija su čak tvrdili da Iblis i Faraon znaju da je Allah istina, i da su u nekom smislu vjernici, jer su „spoznali istinu“, iako su se pobunili.
Zbog toga su učenjaci govorili da je stav džehmija o imanu gori od stavova murdžija.
Posljedice vjerovanja džehmija da djela nisu sastavni dio imana:
- Moralna anarhija: Ako djela nisu dio vjere, onda ne postoji nikakav motiv da se čine dobra djela ili ostave grijesi.
- Opasno tumačenje islama: može se desiti da neko kaže: „Ne klanjam, ne postim, ali moje srce je čisto i zna istinu i ja vjerujem“.
- Pogrešno razumijevanje Kur’ana i sunneta: Ogroman broj ajeta i hadisa govori o važnosti djela za spas i vjeru – ovo učenje ih praktično zanemaruje.
2 Negiranje Allahovih svojstava (صفات الله)
Džehmije su tvrdile da Allah nema svojstava osim samog postojanja (vudžud). Negirali su svojstva poput znanja (ilm), moći (kudra), volje (irada), govora (kelam), itd. Smatrali su da priznavanje tih svojstava vodi ka širku (pripisivanju Allahu drugova), jer bi to značilo da Allah ima nešto dodatno uz svoju suštinu. Odbacivali su tekstualna značenja ajeta koji spominju Allahovo lice, ruku, uzdignuće na Prijestolje (Arš) itd. Smatrali su da bi to značilo antropomorfizam (upoređivanje Allaha s Njegovim stvorenjima), pa su sve te ajete tumačili alegorijski ili ih potpuno negirali.
3 Kur’an je stvoren (خلق القرآن)
Džehmije su bili među prvima koji su tvrdili da je Kur'an stvoren, a ne Allahov vječni govor. Ovo je bila centralna tema velike teološke rasprave, naročito u vrijeme abasidskog halife El-Me'muna, koji je podržavao ovu ideju i progonio učenjake koji su je odbacivali (npr. Imam Ahmed ibn Hanbel).
4 Potpuni determinizam (džebrije)
Vjerovali su da čovjek nema slobodnu volju, tj. da je sve što čovjek radi isključivo Allahovo djelo. Ljudi su, po njihovom mišljenju, “prisiljeni” na svoja djela, bez ikakve stvarne moći izbora.
Stavovi učenjaka prema džehmijama
Muslimani koji se pridržavaju Kur'ana i Sunneta (ehlu sunnet vel-džemat) uvijek su smatrali da su stavovi džehmija ekstremni i opasni, te da su džehmije nevjernička sekta.
Ehli-sunnet vel-džemat uči da je iman: izgovor riječima (jezikom), uvjerenje srcem i djela udovima. Povećava se pokornošću Allahu i smanjuje se griješenjem. Vjerovanje džehmija da je iman samo u srcu vodi ka potpunom zanemarivanju vjerskih obaveza i daje prostor da se griješnici opravdavaju navodnim „čistim srcem“.
Zaključak
Džehmije su sekta čije su glavne karakteristike:
- vjerovanje da djelo nije sastavni dio imana
- negiranje Allahovih svojstava,
- vjerovanje da je Kur’an stvoren,
- potpuni determinizam,
- pogrešno tumačenje ajeta o Allahu.
Danas ova sekta ne postoji u organizovanom obliku, ali su njena učenja uticala na druge sekte, posebno na mu'tezilije, ešarije, maturidije, murdžije…
Učenje sekte džehmija je ostavilo posljedice i na muslimane naših prostora, pa nerijetko nailazimo na osobu koja nikada nije učinila niti jednu sedždu Allahu, niti je ikada postila ili uradila bilo koje od djela koja su sastavni dio islama, a tvrdi kako je bolji vjernik/ca od onih koji klanjaju, jer ima „čisto srce“.
