Guluvv (غلو) kao što biva u pretjeranoj strogoći, biva i u pretjeranom popuštanju

Hvala Allahu, a zatim: Povećale su se kampanje i osude pretjerivanja (غلو) u vjeri. To su, doista, opravdane kampanje i osude, jer je pretjerivanje u vjeri zabranjeno u Kur’anu, Sunnetu i idžmau (konsenzusu). Uzvišeni kaže:

﴿قُلْ يَا أَهْلَ الْكِتَابِ لاَ تَغْلُواْ فِي دِينِكُمْ غَيْرَ الْحَقِّ﴾

„Reci: O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte (tj. ne pretjerujte) u vjerovanju svome, suprotno istini.“

U drugom ajetu kaže:

﴿يَا أَهْلَ الْكِتَابِ لاَ تَغْلُواْ فِي دِينِكُمْ وَلاَ تَقُولُواْ عَلَى اللّهِ إِلاَّ الْحَقِّ﴾

„O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte (tj. ne pretjerujte) u svom vjerovanju i o Allahu govorite samo istinu!“

A Poslanik – صلى الله عليه وسلم – je rekao:

«إياكم والغلو؛ فإنما أهلك من كان قبلكم الغلو»

„Čuvajte se pretjerivanja, jer je doista one prije vas uništilo pretjerivanje.“

Šta je غلو – guluvv -pretjerivanje)?

Pretjerivanje u vjeri znači prelazak preko propisane granice. To može biti:

• Pretjerivanje u ibadetu, kao što je stanje trojice koji su rekli: jedan: „Ja ću klanjati i nikada neću spavati“, drugi: „Ja ću postiti i nikada neću iftariti“, treći: „Ja se neću ženiti ženama.“

• Pretjerivanje u propisima, kada se ono što je mustehab (preporučeno) uzima kao vadžib (obavezno).

• Pretjerivanje u tekfiru, tj. kada se počiniocu velikog grijeha – koji je manji od širka – presuđuje kufrom i izlaskom iz vjere.

• Pretjerivanje u naređivanju dobra i zabranjivanju zla, poput pretjerivanja kod mu‘tezila koji su dizali oružje protiv muslimanskih vladara pod izgovorom „naređivanja dobra i sprječavanja zla“.

• Pretjerivanje u halalima i haramima, pa se zabranjuje ono što je Allah dozvolio, ili se dozvoljava ono što je On Uzvišeni zabranio.

Dakle, pretjerivanje u vjeri – u svim njegovim oblicima – je zabranjeno, i može čovjeka izvesti iz vjere te prouzrokovati propast, kao što je uništilo i one prije nas. U to niko ne sumnja ko je dobio od Allaha razumijevanje vjere i bistrinu u propisima, pa stvari spušta na njihovo pravo mjesto.

Međutim, nasuprot onima koji pretjeruju u povećanju u vjeri, postoje i oni koji pretjeruju u popuštanju i „toleranciji“ u vjeri. Nema sumnje da je naša vjera vjera olakšanja, uklanjanja poteškoća i umjerenosti. Ali, to olakšanje i tolerancija moraju biti u granicama onoga što je Allah propisao – uzimanje šerijatskih olakšica kada za njih postoji potreba. Jer, cijela vjera, i hvala Allahu, nije ni tegoba ni okovi, kao što Uzvišeni kaže:

﴿لاَ يُكَلِّفُ اللّهُ نَفْساً إِلاَّ وُسْعَهَا﴾

„Allah nikoga ne opterećuje preko njegovih mogućnosti.“

﴿وَمَا جَعَلَ عَلَيْكُمْ فِي الدِّينِ مِنْ حَرَجٍ﴾

„On vam u vjeri nije ništa teško propisao.“

﴿مَا يُرِيدُ اللَّهُ لِيَجْعَلَ عَلَيْكُمْ مِنْ حَرَجٍ﴾

„Allah ne želi da vam oteža.“

Ali, pretjerivanje u toleranciji jeste izlazak izvan onoga što je Allah propisao, i to se ne zove tolerancija, nego upravo tegoba i zabluda.

Primjeri toga su:

• Ukidanje temelja el-vela’ ve-l-bera’ u islamu, i izjednačavanje muslimana s nevjernikom pod izgovorom tolerancije

• Ukidanje primjene navakidul-islam (stvari koje izvode iz vjere) nad onima na koje se oni odnose

• Izjednačavanje između vjera – poput izjednačavanja islama, židovstva i kršćanstva, pa čak i svih drugih religija, bilo idolopokloničkih ili ateističkih

• Tvrdnja da la ilahe illallah ne podrazumijeva kufr u taguta, niti negira druge lažne religije osim islama, kao što su to napisali neki autori u lokalnim novinama.

Svi ovi primjeri jesu pretjerivanje u popuštanju i toleranciji, i obavezno ih je odbaciti – kao što je obavezno odbaciti i pretjerivanje u povećanju/dodavanju u vjeri.

Štaviše, pretjerivanje u popuštanju i toleranciji može biti opasnije od pretjerivanja u strogoći, jer ako to popuštanje ode dotle da nevjerničku vjeru izjednači s vjerom istine – to je kufr po idžmau muslimana. A pretjerivanje u povećanju, mnogi učenjaci smatraju zabludom, ali ne nužno kufrom.

Ulema je, također, spomenula da je od navakidul-islam (djela koja ruše islam) – da čovjek ne tekfiri kafira, ili posumnja u njegov kufr.

Zato, onaj ko je upao u ove opasne zablude treba da se opameti i preispita, te da se vrati istini. A povratak istini je vrlina, i bolji je od ustrajavanja u batilu.

Molimo Allaha da svima podari korisno znanje i dobro djelo. Neka su salavat i selam na našeg Vjerovjesnika Muhammeda, njegovu porodicu i ashabe.

Napisao: Šejh Salih ibn Fevzan el-Fevzan, član Stalne komisije za fetve i član Vijeća vrhovnih učenjaka

Izvor: https://www.alfawzan.af.org.sa