Naslovnica Akida Ko su oni koji će ući u Džennet bez polaganja računa

Ko su oni koji će ući u Džennet bez polaganja računa

517
akida, islamsko vjerovanje

Poglavlje o tome da će onaj ko ostvari tevhid ući u Džennet bez polaganja računa

Uzvišeni kaže: „Doista je Ibrahim bio ummet, pokoran Allahu, čiste vjere i nije bio od mušrika.“ (En-Nahl, 120)

I kaže: „I oni koji Gospodaru svome širk ne čine.“ (El-Mu'minun, 59)

Od Husajna ibn Abdurrahmana se prenosi da je rekao: „Bio sam kod Seida ibn Džubejra, pa je rekao: ‘Ko je od vas vidio zvijezdu koja je sinoć pala?’ ‘Ja’, odgovorio sam, a zatim sam nastavio: ‘Ja nisam bio na namazu, ujeo me akrep.’ Upita: ‘Šta si uradio?’ ‘Proučio sam rukju,’ odgovorio sam. ‘Šta te je na to navelo,’ upitao je. ‘Hadis koji nam je pripovijedao Ša’bi,’ odgovorio sam. ‘Šta vam je pripovijedao,’ upitao je. Pripovijedao nam je od Burejde ibn Husajba da je on rekao: ‘Nema rukje osim od uroka ili ujeda (otrovne životinje).’ Reče: ‘Dobro je postupio onaj ko radi po onome što je čuo, međutim, pričao nam je Ibn Abbas prenoseći od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: Predočeni su mi (prijašnji) narodi. Prolazio bi vjerovjesnik i sa njim grupa. Sa nekim vjerovjesnikom bili bi čovjek ili dva, a sa ponekim vjerovjesnikom ne bi bio niko. Tada sam vidio crninu (veliku masu). Pomislio sam da je to moj ummet. Rečeno mi je: ’Ovo je Musa i njegov narod, nego pogledaj ka horizontu.’ Pogledao sam i vidio veliko crnilo. Rečeno mi je: ’Ono je tvoj ummet, a sa njima je sedamdeset hiljada onih koji će ući u Džennet bez polaganja računa i bez kazne. Zatim je ustao i ušao u svoju kuću. Svijet je o tome počeo pričati. Neki su rekli: ’Možda su to oni koji su se družili sa Allahovim Poslanikom sallallahu alejhi ve sellem,.’ Drugi su rekli: ‘Možda su to oni koji su se rodili u islamu i Allahu nisu nikakav širk činili.’ Spomenuli su i druge stvari. Potom im je izašao Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: ‘O čemu raspravljate?’ Oni su ga obavijestili, a on reče: ‘To su oni koji nisu tražili da im se uči rukja, niti se kauterizirali, niti bili sujevjerni. Oni su se na svoga Gospodara oslanjali.’ Tada ustade Ukaše ibn Mihsan reče: „Zamoli Allaha da ja budem od njih.’ Reče: ‘Ti si od njih.’ Potom je ustao drugi čovjek i rekao: ‘Zamoli Allaha da me učini jednim od njih.’ Reče: ‘Pretekao te je u tome Ukaše.’“ (Hadis bilježe Buhari i Muslim)

dekorativna linija

Komentar:

Ostvarenje (tahkik) u jeziku znači čišćenje i odstranjivanje, a u šerijatskoj terminologiji ostvarenje tevhida znači njegovo čišćenje od širka, novotarija, grijeha i stvari koje su oprečne tevekkulu (oslanjanju na Allaha).

S obzirom na propis, ostvarenje tevhida dijelimo na dvije vrste:

› obavezno ostvarenje tevhida, što je čišćenje tevhida od širka, novotarija i grijeha. Ovo je obaveza svakom šerijatskom obvezniku (mukellefu). Dokaz za ovo obavezno ostvarenje tevhida jesu ajeti koje je autor naveo.

› poželjno ostvarenje tevhida, što je čišćenje srca od toga da bude vezano za stvorenja i traženja od njih (stvorenja) onoga u čemu je poniženje ili za što može doći do prigovora.1

Dokaz za poželjno ostvarenje tevhida je hadis Abdullaha ibn Abbasa koji je autor naveo, a u kojem stoji: „To su oni koji nisu tražili da im se uči rukja, niti se kauterizirali, niti bili sujevjerni. Oni su se na svoga Gospodara oslanjali.“ Propis ovog ostvarenja tevhida jeste da je ono poželjno, a pravilo na osnovu kojeg preciziramo poželjno ostvarenje tevhida je ostavljanje molbe i traženja dozvoljenih stvari od ljudi (zbog kojih čovjek upada u poniženje ili mu zbog toga može biti prigovoreno).

Onaj ko uradi i jedno i drugo2 će ući u Džennet bez polaganja računa, bilo teškog ili lahkog.3

Tevhid, tewhid

Komentar šerijatskih tekstova navedenih u poglavlju

1 Riječi Uzvišenog: „Doista je Ibrahim bio predvodnik (ummet), uvijek pokoran Allahu (kaniten lillah), čiste vjere (hanif) i nije bio od mušrika.“  (En-Nahl, 120)

Doista je Ibrahim bio ummet, tj. imam i predvodnik;

pokoran, tj. uvijek pokoran;

…Allahu… Ovo ukazuje na iskrenost Ibrahima alejhisselam i da je djela radio radi Allaha.

„…hanif…“ Hanif je onaj koji teži i stremi ka nečemu, u ovom slučaju to je onaj ko stremi ka tevhidu i bježi od širka.

„… i nije bio od mušrika.“ Mušrici su oni koji Allahu pripisuju ortaka u Njegovom rububijjetu, uluhijjetu ili lijepim imenima i savršenim svojstvima. To je i značenje širka, da čovjek pripiše Allahu ortaka. Uzvišeni negira da je Ibrahim bio od onih koji čine širk, niti po pitanju vjerovanja jer njegovo vjerovanje nije poput vjerovanja mušrika, niti po pitanju djela jer njegova djela nisu poput djela mušrika, niti je bio od mušrika u smislu življenja i stanovanja sa njima.

✧ Mes'ela: Kakav je propis stanovanja i življenja sa mušricima?

Odgovor na ovo pitanje iziskuje detaljno pojašnjenje:

› Onome ko živi među njima pozivajući ih Allahu, mrzeći ih, i uz to može jasno ispoljavati svoju vjeru je dozvoljeno živjeti među njima.

› Onome ko živi među njima, a nije siguran od njih, nije dozvoljeno boraviti među njima.

› Ukoliko je, pak, siguran za sebe, ali nije u stanju da ispoljava svoju vjeru, takvom je, takođe, obavezna hidžra, ukoliko je u stanju da je učini.

✧ Koja je povezanost ajeta sa naslovom ovog poglavlja?

Ibrahim alejhisselam je bio od onih koji su ostvarili tevhid time što se u potpunosti klonio širka, a nama je naređeno da se ugledamo na njega. Kaže Uzvišeni:

„Njih je Allah uputio, i zato slijedi njihov put.“ (El-En'am, 90)

2 Riječi Uzvišenog: „I oni koji Gospodaru svome širk ne čine.“ (El-Mu'minun, 59)

Ajet je naveden u kontekstu pohvale vjernika. Ajet opovrgava da su oni (tj. vjernici) činili širk ili ono što utiče na tevhid poput novotarija i grijeha.

3 Hadis Abdullaha ibn Abbasa

Od Husajna ibn Abdurrahmana se prenosi da je rekao:

„Bio sam kod Seida ibn Džubejra, pa je rekao: ‘Ko je od vas vidio zvijezdu koja je sinoć pala?’ ‘Ja’, odgovorio sam, a zatim sam nastavio: ‘Ja nisam bio na namazu, ujeo me akrep.’ Upita: ‘Šta si uradio?’ ‘Proučio sam rukju,’ odgovorio sam. ‘Šta te je na to navelo,’ upitao je. ‘Hadis koji nam je pripovijedao Ša’bi,’ odgovorio sam. ‘Šta vam je pripovijedao,’ upitao je. Pripovijedao nam je od Burejde ibn Husajba da je on rekao: ‘Nema rukje osim od uroka ili ujeda (otrovne životinje).’ Reče: ‘Dobro je postupio onaj ko radi po onome što je čuo, međutim, pričao nam je Ibn Abbas prenoseći od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao:

Predočeni su mi (prijašnji) narodi. Prolazio bi vjerovjesnik i sa njim grupa. Sa nekim vjerovjesnikom bili bi čovjek ili dva, a sa ponekim vjerovjesnikom ne bi bio niko. Tada sam vidio crninu (veliku masu). Pomislio sam da je to moj ummet. Rečeno mi je: ’Ovo je Musa i njegov narod, nego pogledaj ka horizontu.’ Pogledao sam i vidio veliko crnilo. Rečeno mi je: ’Ono je tvoj ummet, a sa njima je sedamdeset hiljada onih koji će ući u Džennet bez polaganja računa i bez kazne.

Zatim je ustao i ušao u svoju kuću. Svijet je o tome počeo pričati. Neki su rekli: ’Možda su to oni koji su se družili sa Allahovim Poslanikom sallallahu alejhi ve sellem.’ Drugi su rekli: ‘Možda su to oni koji su se rodili u islamu i Allahu nisu nikakav širk činili.’ Spomenuli su i druge stvari. Potom im je izašao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: ‘O čemu raspravljate?’ Oni su ga obavijestili, a on reče: ‘To su oni koji nisu tražili da im se uči rukja, niti se kauterizirali, niti bili sujevjerni. Oni su se na svoga Gospodara oslanjali.’ Tada ustade Ukaše ibn Mihsan reče: „Zamoli Allaha da ja budem od njih.’ Reče: ‘Ti si od njih.’ Potom je ustao drugi čovjek i rekao: ‘Zamoli Allaha da me učini jednim od njih.’ Reče: ‘Pretekao te je u tome Ukaše.’“ Hadis bilježe Buhari i Muslim.

„Od Husajna ibn Abdurrahmana se prenosi da je rekao…“ Husajn ibn AbdurRahman je tabi'in, a tabi'in je onaj ko se sreo sa nekim od ashaba. Njih dijelimo na tri skupine:

› starije tabi’ine
› srednje tabi’ine i
› mlađe tabi’ine.4

„Bio sam kod Seida ibn Džubejra pa je rekao…“ Seid ibn Džubejr je od velikih tabi'ina, prenosi rivajete od Abdullaha ibn Abbasa.

„Ko je od vas vidio zvijezdu koja je sinoć pala?“ Seid je pitao o kosmičkom događaju, a to je padanje zvijezde, što ukazuje da je selef vodio računa o kosmičkim događajima.

„Ja“, odgovorio sam, a zatim sam nastavio: „Ja nisam bio na namazu…“ Ovakav postupak je dozvoljen, tj. da se čovjek boji da se o njemu pomisli da čini neko dobro koje on ustvari nije učinio. Kao kada bi čovjek bio pozvan da jede pa kaže: „Ne mogu jesti, ali nisam postač.“5 Husajn je negirao da je tada bio u namazu, nije spomenuo o kojem namazu je riječ, ali kontekst hadisa ukazuje da je ciljao na noćni namaz.

„… ujeo me akrep.“ – pojašnjenje radi čega je bio budan, tj. zbog toga što je bio bolestan od ujeda akrepa.

„‘Šta si uradio?’, upitao je. ‘Proučio sam rukju’, odgovorio sam.“ U rivajetu Muslima je došlo: „Tražio sam da mi se prouči rukja.“ U ovome je dokaz za ostvarenje poželjnog tevhida, jer je u tome traženje od drugoga.

„Šta te je na to navelo?“, upitao je. Ovo je jako lijep razgovor između učenjaka. Seid je ovdje pitao Husajna o njegovoj potpori za takav postupak, a potpora može biti ajet, hadis, konsenzus ili fetva učenjaka.

„Hadis koji nam je pripovijedao Ša’bi“, odgovorio sam. Ša’bi je takođe tabi’in.

„Šta vam je pripovijedao,“ upitao je. „Pripovijedao nam je od Burejde ibn Husajba da je on rekao…“ Burejde ibn Husajb je ashab Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem.

„Nema rukje osim od uroka ili ujeda (otrovne životinje).“ Tj. nema boljeg, učinkovitijeg i prečeg liječenja uroka i ujeda otrovne životinje od rukje. Ovo nije jedini lijek za urok i ujed otrovne životinje. Urok se liječi na više načina, ali je najbolji način učenje rukje. Isti je slučaj i sa ujedom otrovne životinje, postoji više načina njegovog liječenja poput liječenja dozvoljenim lijekovima i tome slično, ali je najbolji lijek učenje rukje. Dakle, Husajn je za svoj postupak (traženja učenja rukje zbog ujeda otrovne životinje) naveo ovaj dokaz.

„Dobro je postupio onaj ko radi po onome što je čuo“, reče Seid. Pogledaj kako Seid nije rekao Husajnu da je pogriješio, jer je Husajn radio po onom za što je imao dokaz, stoga ne smijemo primoravati ljude na određeni idžtihad, jer u mes'elama idžtihada u kojima se desilo razilaženje među učenjacima ne smije biti zatezanja.

tevhid

✧ Mes'ela: Ko sluša govor običnog svijeta, pa radi po njemu, takav ne postupa ispravno, jer ljudi nisu potpora u šerijatskim propisima.

„Međutim, pričao nam je Ibn Abbas prenoseći od Vjerovjesnika sallallahu alejhi ve sellem da je rekao: ’Predočeni su mi (prijašnji) narodi. Prolazio bi vjerovjesnik i sa njim grupa. Sa nekim vjerovjesnikom bili bi čovjek ili dva, a sa ponekim vjerovjesnikom ne bi bio niko.“ Ovo ukazuje na mali broj ljudi koji su se odazvali određenim vjerovjesnicima.

„Tada sam vidio crninu (veliku masu)…“ Tj. ljude koje zbog daljine nije mogao razaznati, već samo uvidjeti da ih je puno.

„Pomislio sam da je to moj ummet.“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je znao da je njegov ummet najmnogobrojniji, pa kada je vidio toliki broj ljudi, pomislio je da je to njegov ummet. U ovome je dokaz da čovjek može obavijestiti o nečemu na osnovu mišljenja, ako postoje indirektni dokazi koji potkrepljuju njegovo mišljenje.

Ummet Poslanika sallallahu alejhi ve sellem dijelimo na dvije grupe:

› ummet da'veta – ummet koji se poziva i on obuhvata sve ljude od poslanstva Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem. Dokaz ovome su riječi Poslanika sallallahu alejhi ve sellem: „Niko neće čuti za mene iz ovoga ummeta, ni jevrej ni kršćanin…“ Hadis bilježi Muslim.

› ummet odaziva (ummetul-idžabe) – ummet koji se odazvao Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem, a to su muslimani.

„Rečeno mi je: ‘Ovo je Musa i njegov narod.’“ Ovdje se pod narodom Musa'a ne cilja na narod koji je od porijekla Musa'a već se cilja na one od Benu Israila koji su povjerovali Musa'u i slijedili ga.

„… nego pogledaj ka horizontu. Pogledao sam i vidio veliko crnilo.“ Ovo crnilo koje je Poslanik vidio je bilo još veće od prvog. To pojašnjava drugi rivajet u kojem stoji kako je crnilo ispunilo horizont.

„Ovo je tvoj ummet…“ Tj. ummet koji je povjerovao u Poslanika sallallahu alejhi ve sellem i slijedio ga.

„…a sa njima je sedamdeset hiljada onih koji će ući u Džennet bez polaganja računa i bez kazne.“ Ova skupina se posebno odlikuje time što će u Džennet ući bez polaganja računa i bez kazne. U rivajetu imama Ahmeda stoji: „Sa svakom hiljadom još sedamdeset hiljada“, dok kod Muslima stoji: „Sa svakim od njih još sedamdeset hiljada.“

Možda su oni podijeljeni u tri skupine:

› prva skupina od sedamdeset hiljada
› druga skupina koja je mnogobrojnija od njih, a to su oni koji se spominju u rivajetu imama Ahmeda „Sa svakom hiljadom još sedamdeset hiljada“ i
› treća skupina još veća od prethodne, a to su oni koji se spominju u rivajetu Muslima: „Sa svakim od njih još sedamdeset hiljada.“

Kod imama Ahmeda se dodatno spominje i njihov opis: „Njihova lica sjaje poput mjeseca u punoj noći.“

Oni se odlikuju time što neće polagati račun i neće biti kažnjeni, ali će biti zajedno sa ljudima prilikom proživljenja, međutim, kada počne polaganje računa oni će biti uvedeni u Džennet. To je velika odlika zbog veličine njihovog djela. Oni neće polagati račun, niti će biti kažnjeni, ni u kaburu, ni na stajanju na Sudnjem danu, ni u Vatri.

„Zatim je ustao i ušao u svoju kuću. Svijet je o tome počeo pričati.“ Tj. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je ustao iz halke ili dersa, a ljudi koji su bili prisutni su počeli diskutovati. Ovo ukazuje na diskutovanje u naučnim mes'elama, što je poželjno jer se na taj način podučava znanju. Ashabi su diskutovali o djelima, a ne broju tih ljudi koji će ući u Džennet bez polaganja računa.

„Neki su rekli: Možda su to oni koji su se družili sa Allahovim Poslanikom sallallahu alejhi ve sellem.“ – Oni koji su izgovorili ove riječi su ciljali na one koji su se posebno družili sa Poslanikom sallallahu alejhi ve sellem i bili prisni s njime, a ne na one koji su se općenito družili sa Poslanikom, jer su oni koji su ovo rekli i sami bili ashabi.

„Drugi su rekli: Možda su to oni koji su se rodili u Islamu i Allahu nisu nikakav širk činili…“ Tj. možda su to oni ljudi koji nisu doživjeli džahilijet i nisu se uprljali njime.

„Potom im je izišao Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem i rekao: ‘O čemu raspravljate?’ Oni su ga obavijestili, a zatim je on rekao: ‘To su oni koji nisu tražili da im se uči rukja…’“

rukja, liječenje Kur'anom

✧ Da li je rukja dozvoljena ili zabranjena?

Rukja koja ispunjava šerijatske uvjete je dozvoljena, ali je ovi ljudi nisu tražili, već su je ostavili oslanjajući se na Allaha, a ne iz stida ili nemogućnosti.

✧ Da li se ovo odnosi samo na rukju? (Tj. da li se nagrada za ulazak u Džennet bez polaganja računa odnosi samo na rukju ili se pod njom podrazumijevaju i druge stvari koje čovjek treba uraditi kako bi ostvario ovu nagradu, op.prev.)

Ne, ovo se ne odnosi samo na rukju već obuhvata i i druge dozvoljene stvari koje su ovi ljudi ostavili oslanjajući se na Allaha, poput traženja imetka od ljudi i tome slično, ako čovjek nije bio u stanju da privređuje zbog bolesti ili nečeg drugog.

✧ Da li u ovo ulazi i traženje duga na zajam?

Ne, zato što je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem uzimao zajam i zbog toga što se dug vraća. Pri davanju duga ne postoji prigovor ili poniženje za razliku od traženja ljudi da ti nešto poklone ili udijele.6

✧ Da li u ovo ulazi odlaženje doktoru radi liječenja?

Ukoliko doktor liječi uz novčanu nadoknadu, ili ga je pak postavio emir ili namjesnik da liječi ljude, onda ne ulazi u ovu stvar, za razliku od slučaja kada bi doktor liječio besplatno, onda bi to potpalo pod ovu mes'elu o kojoj govorimo, jer tada dolazi do mogućnosti prigovora ili poniženja. Stoga je od potpunosti tevhida da se ne traži od ljudi. Zato su neki od ashaba dali prisegu Allahovom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem da neće ništa tražiti od ljudi, pa bi se desilo nekom od njih da mu ispadne njegov štap sa deve, a on ne bi tražio od njegovog brata da mu ga doda, već bi ga sam uzimao.

✧ Da li u ovo ulazi traženje čovjeka od njegovog učitelja da ga pouči znanju ili traži od njega šerijatske knjige?

Ne, jer ono što je pokuđeno jeste traženje dunjalučkih stvari, i zbog toga što Uzvišeni kaže:

„Pitajte one kojima je dato znanje.“ (En-Nahl, 43)

Isto tako, pod ovu mes'elu ne potpada slučaj da čovjek traži nešto što je njegovo pravo, kao kada bi žena tražila svoje pravo od muža po pitanju imetka, ili rob od svog vlasnika. Slično tome je ako bi tražio od namjesnika svoj udio u bejtul-malu, ili ako bi od ljudi tražio svoj novac koji si im posudio na zajam. Sve pomenuto ne potpada pod pokuđeno potraživanje jer se radi o pravima koja ti pripadaju.

„…niti su se kauterizirali…“ Tj. ne traže od nekoga da im radi kauterizaciju. To zbog toga što onaj koji traži da mu se uči rukja, kao i onaj koji traži da mu se radi kauterizacija, obojica potražuju, a čovjeka uglavnom porobi dobročinstvo koje mu se učini. To je upravo ono što je pokuđeno, a o čemu govorimo u ovom poglavlju, jer dolazi do vezivanja srca za neku osobu. Zato je neki beduin rekao: „Nisam stavio svoju ruku u tuđi čanak, a da mu se nisam ponizio.“

„niti bili sujevjerni.“ O sujevjerju će doći zasebno poglavlje.

„Oni su se na svoga Gospodara oslanjali.“ Ovo svojstvo okuplja sva tri prethodna svojstva, to zbog toga što su prethodna djela (traženje rukje, kauterizacija i sujevjerje) ostavljena zbog oslanjanja na Allaha. Zato nastoj da svakog ko ti uradi dobro djelo nagradiš kako ne bi došlo do poniženja u srcu. Neki učenjaci kažu da oslanjanje na Allaha nije svojstvo koje objedinjuje prethodna tri svojstva, već predstavlja zasebno četvrto svojstvo.

„Tada je Ukaše ibn Mihsan ustao i rekao: ‘Zamoli Allaha da ja budem od njih.’ ‘Ti si od njih’, rekao je. Potom je ustao drugi čovjek i rekao: ‘Zamoli Allaha da me učini jednim od njih.’ ‘Pretekao te je u tome Ukaše’, odgovorio mi je.“ Ovim odgovorom Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je htio da zatvori vrata potraživanja od ostalih ljudi. Dokaz u ovom hadisu jeste ostvarenje poželjnog tevhida time što će čovjek ostaviti potraživanje dozvoljenih stvari od ljudi i osloniti se na Allaha.


Autor: šejh Ali el-Hudajr (biografija šejha ovdje)
Iz djela “Mu'tesar – komentar na Kitabut-tevhid”
Priprema: Menhedž
Klikni ovdje za ostale dijelove serijala

Bilješke:

1 Tj. da čovjek traži od ljudi ono radi čega pada u poniženje ili ono radi čega mu sutra onaj koji mu je učinio to što traži od njega može prigovoriti. (op.prev.)
2 Tj. ko ostvari i obavezni i poželjni tevhid.
3 Što se tiče lahkog obračunavanja, ono se spominje u riječima Uzvišenog u prijevodu značenja: „Onaj kome bude knjiga njegova u desnu ruku njegovu data, lahkim će obračunom biti obračunat.“ (El-Inšikak, 7-8) Allahov Poslanik Q je u hadisu kod imama Buharije pojasnio da se lahko obračunavanje odnosi na predočavanje loših djela, koja će Allah samo predočiti, a onda oprostiti bez ikakvog objašnjavanja. A što se tiče teškog polaganja računa, to je obračunavanje zbog loših djela. (op.prev.)
4 Ovo nije podjela na osnovu njihovog znanja, položaja i tome slično već podjela na osnovu vremena u kojem su živjeli pa je tako, na primjer, onaj ko se sreo sa puno ashaba od velikih tabi'ina, onaj ko se sreo samo sa nekim ashabom ili malim brojem njih se svrstava u male tabi'ine, itd. (op.prev.)
5 Tj. kaže „Nisam postač“ kako ljudi ne bi pomislili da je razlog zbog kojeg odbija jelo to što posti. (op. prev.)
6 Ovo je pravilo na osnovu kojeg šejh Ali Hudajr precizira koje stvari treba čovjek učiniti kako bi stekao ovu nagradu, tj. treba ostaviti traženje bilo koje dozvoljene stvari u čijem traženju može biti poniženje za čovjeka ili pak može doći do prigovora od strane osobe koja ti je učinila dobro. (op.prev.)