Pitanje: Da li je tačno da će svi nevjernici, čak i oni koji imaju uzorno ponašanje i nikoga ne uznemiravaju, ući u Vatru? Ako je odgovor: “Da”, šta je onda sa djecom nemuslimana, koji nisu imali izbora da li će se roditi kao nevjernici ili ne?
Odgovor:
Zahvala pripada Allahu,
Znaj da svi nevjernici do kojih je došla objava Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, a ne budu ušli u vjeru islam, bit će stanovnici Vatre.
Rekao je Uzvišeni:
Oni koji ne vjeruju između sljedbenika Knjige i mnogobošci, biće, sigurno, u vatri džehennemskoj. U njoj će vječno ostati, oni su najgora stvorenja. (Sura el-Bejjineh, 6)
I rekao je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem:
„Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, neće za mene čuti neko od ovih naroda, jevrej ili kršćanin i umrijeti ne vjerujući u ono s čime sam poslat, a da neće biti od stanovnika Vatre.“ (Bilježi ga Muslim)
Nije poenta u tome da li će oni imati lijepo ponašanje ili ne, nego je poenta da li će se odazvati Uzvišenom Allahu i Njegovim naredbama. Zar ne vidiš da medžusija (vatropoklonik) ili budista, koji obožava vatru npr. ili kipa mimo Allaha, a ne robuje Allahu, niti svjedoči da je samo On zaslužan da mu se ibadet čini mimo bilo koga drugog, a takav je isti slučaj s kršćanima, koji su rekli da je Allah sebi uzeo dijete, kao i drugih mušrika (mnogobožaca), takvi su imali ružan odnos prema Uzvišenom Allahu, psovali Ga i vrijeđali.
Rekao je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem: „Rekao je Uzvišeni: U laž Me ugoni sin Ademov a nema prava na to, vrijeđa Me a nema prava na to, pa što se tiče da Me u laž ugoni, je zbog njegova govora: Neće me vratiti kao što me je prije stvorio, a prvo stvaranje nije Meni ništa lakše nego njegovo ponavljanje, a što se tiče da Me vrijeđa, to je zbog njegova govora: Allah je sebi uzeo dijete, a Ja sam Jedan, Utočište Sam svakom, nisam rodio i nisam rođen, i niko Mi ravan nije.“ (Bilježi ga el-Buhari, 4974)
Pa kako onda možemo reći da ovakvi imaju uzorito ponašanje, dok u isto vrijeme imaju loš odnos prema Allahu, Silnom i Uzvišenom, iako im je Allah dao i sluh i vid, olakšao im svaku stvar, slao im Svoje poslanike i objavio Knjige Svoje, te im dao obilje blagodati Svojih. Zato im je bila obaveza da Mu zahvaljuju i blagodati ne poriču, međutim, kada nisu ispunili tu obavezu zaslužili su da se Allah rasrdi na njih i da ih prezire. Rekao je Uzvišeni: Tvoj Gospodar nikome zulum (nepravdu) ne čini. (Sura el-Kehf, 49)
A što se tiče stanja njihove djece koji su umrli dok su još bili mali (maloljetni), upitan je o njima Šejh Abdulaziz ibn Abdullah ibn Baz, Allah mu se smilovao, pa je rekao: „Ako umre neko ko je još mali (tj. maloljetan), od roditelja nevjernika, njegov propis na dunjaluku (ovom svijetu) je propis njegovih roditelja (tj. nevjernika), tako da neće biti gasuljen (kupanje nakon smrti), niti će mu se klanjati dženaza namaz, kao što neće biti pokopan u muslimansko mezarje. Što se tiče njegovog stanja na Ahiretu (drugom svijetu), njegova stvar će biti u Allahovoj volji, i prenosi se ispravnim lancem prenosilaca od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da kada je upitan o djeci mnogobožaca rekao je: „Allah poznaje ono što bi oni radili.“ (Bilježi ga el-Buhari, 1384.)
Neki od učenjaka smatraju da će Allahovo znanje o njima biti objelodanjeno na Sudnjemu danu, te da će oni biti stavljeni na ispit kao oni koji su bili od perioda fetre i sličnih njima, pa ako se odazovu onome što se tada bude od njih zahtijevalo ući će u Džennet, a ako se ogriješe ući će u Vatru.
Od Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, se prenose predaje sa ispravnim lancem prenosilaca o iskušavanju onih koji su bili od perioda fetre na Sudnjemu danu, a to su oni do kojih nije došao poziv poslanika, i oni koji su u sličnom stanju kao oni, kao što su djeca mnogobožaca, shodno riječima Allaha, Silnog i Uzvišenog: A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali! (Sura el-Isra, 15), i ovaj govor je ispravniji što se tiče onih koji su bili u periodu fetre i sličnih njima, od onih do kojih nije došao Božiji poziv, a ovaj stav je odabrao takođe Šejhul-islama Ibn Tejmijje i njegov uvaženi učenik Ibn el-Kajjim, kao i skupina od selefa i onih koji su došli nakon njih, Allah neka im se svima smiluje. (Skup raznih fetvi i govora, 3/163-164)
Izvor fetve: IslamQ&A (web sajt šejha El-Munedždžida)
Obrada: Menhedž
