Naslovnica Akida Hadis Mu'aza ibn Džebela i šerijatsjke mesele vezane za njega

Hadis Mu'aza ibn Džebela i šerijatsjke mesele vezane za njega

200
hadis muaza
Rekao je: ‘Zaista je Allahovo pravo prema ljudima da Ga ljudi obožavaju i da Mu nikakav širk ne čine, a pravo ljudi prema Allahu jeste da Allah ne kazni onog ko Mu nikakav širk ne čini.’

Hadis Mu'aza ibn Džebela

Od Mu'aza ibn Džebela, radijallahu anhu (Allah bio njime zadovoljan), se prenosi da je rekao: „Jahao sam sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem (Allah mu spas i mir podario), na magarcu pa mi je on rekao: ‘O Mu'aze! Znaš li koje je Allahovo pravo prema ljudima i koje je pravo ljudi prema Allahu?’ Rekao sam: ‘Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.’ Rekao je: ‘Zaista je Allahovo pravo prema ljudima da Ga ljudi obožavaju i da Mu nikakav širk ne čine, a pravo ljudi prema Allahu jeste da Allah ne kazni onog ko Mu nikakav širk ne čini.’ Rekao sam: ‘Allahov Poslaniče, hoću li obradovati ljude (time što ću im prenijeti radosnu vijest)?’ Rekao je: ‘Nemoj ih obveseljavati jer će zanemariti rad i na to se osloniti.’“ Bilježe ga Buhari i Muslim.

Ovaj hadis takođe ukazuje na obaveznost tevhida.

Jahao sam sa Vjerovjesnikom , sallallahu alejhi ve sellem,  na magarcu… Hadis ukazuje da je dozvoljeno staviti drugu osobu iza sebe na jahalici (konju, magarcu, devi…) ukoliko je to običaj ljudi u jednom mjestu.

✧ Definicija pojma „vjerovjesnik“ (ar. nebijj)

Ono što je rašireno kao definicija vjerovjesnika jeste da je to čovjek kojem je dostavljena objava, ali mu nije naređeno da je dostavi, međutim, ovoj definiciji ima puno prigovora. Ispravnije je reći da je vjerovjesnik onaj kome je objavljeno i naređeno da dostavi objavu. Na to ukazuju riječi Uzvišenog u suri El-Hadždž:

وَمَا أَرْسَلْنَا مِن قَبْلِكَ مِن رَّسُولٍ وَلَا نَبِيٍّ إِلَّا إِذَا تَمَنَّىٰ أَلْقَى الشَّيْطَانُ فِي أُمْنِيَّتِهِ

„Prije tebe, Mi ni jednog poslanika i vjerovjesnika nismo poslali, a da šejtan nije, kad bi on kazivao, u kazivanje njegovo nešto ubacio.“ (El-Hadždž, 52)

Ajet ukazuje da su i vjerovjesnici poslani i da im je naređeno da dostave. Isto tako riječi Uzvišenog:

كَانَ النَّاسُ أُمَّةً وَاحِدَةً فَبَعَثَ اللَّهُ النَّبِيِّينَ مُبَشِّرِينَ وَمُنذِرِينَ

„Svi ljudi su sačinjavali jednu zajednicu, pa je Allah slao vjerovjesnike da donose radosne vijesti i opomenu.“ (El-Bekare, 213)

Ajet ukazuje da je Allah poslao vjerovjesnike i da su oni došli da donesu radosne vijesti i da opominju.

Takođe, u vjerodostojnom hadisu od Džabira, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Svaki vjerovjesnik je poslan svom narodu posebno, a ja sam poslan svim ljudima.“

I ovdje se navodi da je vjerovjesnik poslan.

…na magarcu…

✧ Da li je magarac čist ili ne?

Hanbelije su stava da je magarac nečist, čak i posuda iz koje pije i pljuvačka. Svoj stav dokazuju hadisom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na dan Hajbera: „On je nečist,“ (Buhari i Muslim) dok je šejhul-Islam Ibn Tejmijje, rahimehullah (Allah mu se smilovao) i skupina učenjaka stava da je ono iz čega pije magarac i njegova pljuvačka čista. Taj stav dokazuju analogijom na hadis Katade radijallahu anhu sa vjerodostojnim lancem, u kojem stoji: „Ona nije nečista, zaista je ona od onih koji kruže oko vas,“1 pa poteškoća čuvanja od toga zahtijeva olakšicu i ovo je prioritetnije mišljenje.

…pa mi je on rekao: ’O Mu’aze! Znaš li koje je Allahovo pravo prema ljudima i koje je pravo ljudi prema Allahu?…

Ovo ukazuje da je poželjno da učenjak, kao i onaj ko se bavi poučavanjem, postavlja određena pitanja učenicima. Ovaj dio hadisa ukazuje na obaveznost tevhida, jer je Allahovo pravo prema ljudima da Ga obožavaju i da Mu nikakav širk ne čine. A pravo (ar. hak jeste ono što je čovjeku obaveza).

iman

 

Rekao sam: ‘Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju’

✧ Da li je dozvoljeno onome ko nešto ne zna da kaže: „Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju?“

Neki učenjaci kažu da je ovo važilo isključivo za vrijeme života Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a nakon njegove smrti odgovora se samo: „Allah najbolje zna.“ Drugi učenjaci, pak, kažu da se u obzir uzima tematika pitanja, pa ako se pitanje veže za šerijatsku stvar onda je dozvoljeno reći Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju, a ako se, pak, veže za kakvu kosmičku stvar, onda nije dozvoljeno reći: „Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju“, već samo: „Allah najbolje zna.“ Primjer toga je kada bi neko upitao: „Hoće li sutra doći taj i taj?“ Tada ne bi bilo dozvoljeno reći: „Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.“

Prvi stav učenjaka je bliži istini i ispravniji jer nije preneseno od ashaba da su nakon smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, govorili: „Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.“

Rekao je: ‘Zaista je Allahovo pravo prema ljudima da Ga ljudi obožavaju i da Mu nikakav širk ne čine…’

Tj. Allahovo pravo prema ljudima jeste da vrše ibadet u kojem nema širka.

…a pravo ljudi prema Allahu…

Ovo pravo jeste pravo kojeg je Allah iz Svoje dobrote propisao i obavezao ga Sebi. To je stav ehli sunneta vel džemata. Dokaz tome su riječi Uzvišenog:

كَتَبَ رَبُّكُمْ عَلَىٰ نَفْسِهِ الرَّحْمَةَ

„Gospodar vaš je sam Sebi propisao da bude milostiv.“ (El-En’am, 54)

Mu'tezile (sekta, op.M), pak, tvrde da je to pravo koje je obavezno Allahu, a ne pravo koje je Allah iz Svoje milosti propisao Sebi.

… a pravo ljudi prema Allahu je da Allah ne kazni onog ko Mu nikakav širk ne čini…

Ovdje postoji dio govora koji nije izrečen, a koji se podrazumijeva, a to je činjenje ibadeta bez širka, jer se hadisom cilja da Allah neće kazniti onoga ko bude izvršavao ibadet bez širka u njemu, a ne da Allah neće kazniti onoga ko se samo kloni širka, jer ostavljanje širka nije stvar koja se cilja sama po sebi, već je ono na što se cilja ostavljanje širka i ispoljavanje tevhida. Iz hadisa se, takođe, shvata da će onaj ko bude činio širk biti kažnjen. Na ovo ukazuju i riječi Uzvišenog:

إِنَّ اللَّهَ لَا يَغْفِرُ أَن يُشْرَكَ بِهِ

„Allah neće oprostiti da Mu se širk čini.“ (En-Nisa’, 48)

✦ Rekao sam (Mu’az): ‘Allahov Poslaniče, hoću li obradovati ljude (time što ću im prenijeti radosnu vijest)?’ Rekao je: ‘Nemoj ih obveseljavati jer će zanemariti rad i na to se osloniti’.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je Mu'azu zabranio da ih obraduje i spomenuo razlog toga, a to je da se boji kako se ljudi ne bi oslonili na ovu radosnu vijest i zapostavili djela. Hadis ukazuje da je dozvoljeno ostaviti prenošenje nekog znanja koje nije obavezno, poput znanja o odlikama, odgoju duše, radosnim vijestima i tome slično, ukoliko će u njegovom prenošenju šteta biti veća od koristi.

dzamija u pustinji

✧ Mes'ela: Kako spojiti između ovog hadisa i riječi Uzvišenog: „A kada Allah uze obavezu od onih kojima je data knjiga da će to sigurno ljudima objašnjavati i ništa iz nje neće kriti,“2 kao i riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u drugom hadisu: „Ko bude upitan o znanju, pa ga prikrije, bit će na Sudnjem danu zauzdan uzdom od vatre“?

Kažemo da postoje dvije vrste tajenja znanja:

općenito ili generalno tajenje (skrivanje) znanja ili tajenje znanja bez ikakve šerijatske koristi u njegovom tajenju. To nije dozvoljeno.

tajenje znanja koje nije obavezno, a u čijem tajenju postoji korist. To je ono što je dozvoljeno.

Od Abdullaha ibn Abbasa radijallahu anhu se prenosi da mu je došao neki čovjek i upitao ga: „Ima li za ubicu tevbe?“ Pa mu je on odgovorio: „Ne.“ Prisutni su se začudili ovom odgovoru Abdullaha ibn Abbasa, te im on potom reče: „Vidio sam žar u njegovim očima, došao je želeći da izvrši ubojstvo.“

✦ Mes'ela: Kada smo spoznali važnost tevhida i njegovu obavezu, onda je obaveza učenjacima, daijama studentima, piscima, islamskim novinama i džematima da pitanje tevhida učine svojim prioritetom.

Prvo sa čim se otpočinje jeste tevhid, i ne samo tevhid, već uz njega i mes'ela kufra u taguta i odricanja od njega kako smo ranije spomenuli. Određeni islamski džemati i pokreti pitanje tevhida ne svrstavaju u svoje prioritete, možda svrstavaju pitanje tevhida u važna pitanja, ali ne u najvažnija pitanja, dok neki ovom pitanju uopće i ne posvećuju pažnju. I učenjacima je obaveza da pitanju tevhida daju prioritet u svojim halkama i da ne izostave govor o njemu, posebno kada je u pitanju Knjiga tevhida i ostala djela uleme da've.


Autor: šejh Ali el-Hudajr
Iz djela “Muhtesar – komentar na Kitabut-tevhid”
Priprema i naslov: Menhedž


1 Tj. koji su stalno sa vama, pa se teško može sačuvati od njih. Hadis bilježe Ebu Davud, Nesai, Tirmizi i drugi. (op.rec.)
2 Ali-Imran, 187.