Naslovnica Islam Hutbe Hutba: Ramazan i mijenjanje navika

Hutba: Ramazan i mijenjanje navika

27

Hvala Allahu Koji nas je uputio u islam, podučio nas Kur’anu, uputio nas na Ramazan i propisao nam post. Njega mnogo hvalimo i neizmjerno Mu se zahvaljujemo. Svjedočim da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema sudruga; učinio je post pripada Njemu i On, slavljen neka je, za njega posebno nagrađuje, jer je post tajna između Njega i Njegovog roba – niko osim Njega ne zna za njegov post i njegov iftar. I svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik; najbolji koji je veličao Ramazan – klanjao je i postio, noći u kijamu provodio i skrušeno dovio, u itikaf odlazio, Kur’an učio, dobročinstvo i plemenitost iskazivao. Neka su Allahovi salavati, selam i blagoslov na njega, njegovu porodicu, ashabe i sve koji ih u dobru slijede.

A potom:

Bojte se Allaha Uzvišenog i budite Mu pokorni. Dočekajte Ramazan iskrenom tevbom (pokajanjem), odlučni da svoj post sačuvate od zabranjenih stvari, ustrajte u namazu u džematu, povećajte noćni namaz, zikr i učenje Kur’ana, budite „pružene“ ruke u održavanju rodbinskih veza, darivanju, sadaki i dobročinstvu. Jer vjernika njegova odlučnost podstiče na djelo, a biva nagrađen i za svoj nijjet. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je prilikom povratka iz Bitke na Tebuku rekao:

„U Medini ima ljudi – niste prešli nijedan put niti dolinu, a da oni nisu bili s vama.“ Rekoše: „Allahov Poslaniče, a oni su u Medini?“ Reče: „Oni su u Medini, zadržao ih je opravdan razlog.“ (Bilježi Buhari)

Ko zna, možda vjernik zanijeti lijep nijet prije Ramazana, odlučivši da u njemu čini dobra djela i čezne za njim, pa ga Uzvišeni Allah uzme k Sebi prije nego što je mjesec nastupio – i upiše mu nagradu prema njegovoj namjeri.

Draga braćo i sestre!

Čovjek usvaja navike od svoje porodice i društva; neke su pohvalne, a neke pokuđene. Snaga čovjeka ogleda se u njegovoj sposobnosti da obuzda svoju dušu i ovlada svojim navikama: da razvija i uvećava ono što je dobro, a da slabi i uklanja ono što je ružno.

Ružne navike su mnogobrojne. Među njima su navike u govoru: psovanje, vrijeđanje, proklinjanje i bestidan govor – toliko da se čovjek na to navikne i više ne osjeća odbojnost. U jelu i piću postoje loše navike, poput konzumiranja opojnih sredstava, sve dok čovjek ne postane njihov rob, nesposoban da ih ostavi, makar mu uništavale zdravlje i imetak.

Postoje i navike u sjedenju s besposličarima, u ogovaranju, prenošenju tuđih riječi i beskorisnim raspravama – ne može napustiti njihova sijela niti se odvojiti od njih, iako su puna grijeha i nepravde prema ljudima. U pogledu također postoje loše navike: gledanje razgolićenih i nepropisno odjevenih žena, ili ovisnost o nemoralnim sadržajima. U slušanju, također, ima ružnih navika: ovisnost o muzici i pjesmama koje raspiruju strasti i pozivaju na razvrat. I druge loše navike koje čovjek stiče iz dana u dan.

U Ramazanu – za onoga ko sačuva svoj post i ispuni pravo Uzvišenog Allaha– dolazi do čišćenja duše od ružnih navika i njenog oplemenjivanja sticanjem lijepih i pohvalnih osobina.

Na polju čuvanja sluha, pogleda i jezika, postač je obavezan da se kloni laži i neznanja, što obuhvata sve grijehe pogleda, sluha i jezika. Post nije samo sustezanje od hrane i pića, ako se ovi organi ne sustegnu od harama, jer Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, kaže:

line quotes

Ko ne ostavi lažan govor i postupanje po njemu i neznanje, pa Allah nema potrebu da ostavlja svoju hranu i piće.

(Bilježi Buhari)

Štaviše, ako postača neko uvrijedi ružnim govorom, on ne uzvraća uvredom zbog svoga posta. Naređeno mu je da, u stanju srdžbe i rasprave, obuzda svoj jezik od psovanja i ružnih riječi, jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

„Kada neko od vas posti, neka ne govori bestidno niti viče; pa ako ga neko uvrijedi ili napadne, neka kaže: ‘Ja postim.’“ (Bilježe Buhari i Muslim)

Onaj ko je cijeli mjesec savladavao svoj jezik, čuvao ga od psovke, ogovaranja i prenošenja tuđih riječi, treba da u tome ustraje i nakon Ramazana, jer je slomio lošu naviku. Isto tako, onaj ko je sačuvao svoj sluh i pogled od harama treba u tome da nastavi, jer je slomio naviku nekontrolisanog gledanja i slušanja zabranjenog. Time se srce popravlja, jer ono što ulazi kroz sluh i vid utječe na srce – bilo na dobro ili na zlo. Ako su uši zauzete Kur’anom, a oči gledanjem u Mushaf, to donosi srcu sreću, radost i ispravnost. A ako su zauzete haramom, to donosi srcu tugu, nesreću i pokvarenost.

Ima ljudi koji su ovisni o opojnim sredstvima, a ima i onih koji su iskušani cigaretama, šišom i sličnim. Ramazan jača njihovu unutrašnju snagu da ostave te zabranjene i štetne navike koje ruše zdravlje i slabe volju. Musliman koji je ovisan o ovim stvarima, ako posti, ostavlja ih u Ramazanu poštujući svetost mjeseca – a to mu može biti dovoljno da ih zauvijek ostavi. Onaj ko je iskušan pušenjem ili šišom suzdržava se od njih tokom dana; kada bi tome dodao i noć, bio bi izliječen i ostavio ih. Koliko je samo onih koji su u Ramazanu učinili tevbu i ostavili lošu naviku! Kako je veličanstven ovaj mjesec kada mu vjernici daju njegovo pravo.

Ima ljudi koji su navikli na sijela s besposličarima i ne mogu ih napustiti, iako su puna ružnih riječi i djela. U Ramazanu ih ostave i posvete se mesdžidu, Kur’anu i ibadetima. Onaj ko to učini i savlada sebe u Ramazanu, dostojan je da zauvijek prekine tu lošu naviku i napusti svako sijelo koje mu ne koristi ni u vjeri ni u dunjaluku. Ljudi nisu stvoreni radi zabave, igre i besmisla – iza njih stoji obračun i nagrada.

Uzvišeni kaže:

أَفَحَسِبْتُمْ أَنَّمَا خَلَقْنَاكُمْ عَبَثًا وَأَنَّكُمْ إِلَيْنَا لَا تُرْجَعُونَ

„Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete vratiti?“ (El-Mu’minun, 115)

I kaže Uzvišeni:

وَاصْبِرْ نَفْسَكَ مَعَ الَّذِينَ يَدْعُونَ رَبَّهُمْ بِالْغَدَاةِ وَالْعَشِيِّ يُرِيدُونَ وَجْهَهُ وَلَا تَعْدُ عَيْنَاكَ عَنْهُمْ تُرِيدُ زِينَةَ الْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَلَا تُطِعْ مَنْ أَغْفَلْنَا قَلْبَهُ عَنْ ذِكْرِنَا وَاتَّبَعَ هَوَاهُ وَكَانَ أَمْرُهُ فُرُطًا

„I strpi se s onima koji se Gospodaru svome mole ujutro i navečer, želeći Njegovo lice, i ne skreći pogled svoj od njih želeći ukras života na ovom svijetu, i ne slušaj onoga čije smo srce učinili nemarnim prema Našem zikru, koji slijedi svoju strast i čiji su postupci daleko od razboritosti.“ (El-Kehf, 28)

Ramazan je dovoljan da promijeni loše navike u čovjeku ako ga musliman ispravno dočeka, odluči da u njemu čini dobra djela, kloni se lažnih i griješnih sijela, sačuva svoj sluh, pogled i jezik od harama i ostavi loše navike na koje se navikao. Tako će njegovo dočekivanje Ramazana biti preporod njegovog života, spas od propasti i prijelaz iz praznine, igre zabave i grijeha u rad, ozbiljnost i pokornost. Tako će biti sretan u životu, a plod i rezultat toga naći će nakon smrti.

Molimo Allaha Uzvišenog da nam podari da dočekamo Ramazan, da ga dočekamo u zdravlju i sigurnosti, da ga provedemo u pokornosti Njemu i da ga primi od nas. On je, zaista, Onaj Koji sve čuje i Koji uslišava dove.

Rekoh ove riječi tražeći od Allaha da oprosti meni i vama…

Druga hutba

Hvala Allahu, hvalom lijepom, mnogobrojnom i blagoslovljenom, onako kako naš Gospodar voli i kako je zadovoljan. Svjedočim da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema sudruga, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik. Neka su Allahovi salavati i selam na njega, njegovu porodicu, ashabe i sve koji se njihovom uputom budu vodili do Sudnjega dana.

A potom:

Bojte se Allaha i budite Mu pokorni:

وَاتَّقُوا النَّارَ الَّتِي أُعِدَّتْ لِلْكَافِرِينَ * وَأَطِيعُوا اللَّهَ وَالرَّسُولَ لَعَلَّكُمْ تُرْحَمُونَ

„I čuvajte se Vatre pripremljene za nevjernike, i pokoravajte se Allahu i Poslaniku da bi vam milost bila ukazana.“ (Ali ‘Imran, 131–132)

O muslimani!

Dok smo na pragu Ramazana, koliko je duša koje ga neće dočekati! Koliko je onih koji su ga postili prethodnih godina, a preselili su prije njegovog dolaska! Koliko će postača ovog Ramazana preseliti tokom njega, i koliko je onih koji će dočekati Bajram, a neće dočekati naredni Ramazan!

Takav je dunjaluk: generacije dolaze i generacije odlaze. Svijet se mijenja. Otkako je stvoren Adem, alejhis-selam, nastanjen na Zemlji i od njega se potomstvo proširilo -to je njihova priča: dolazak na dunjaluk, boravak na Zemlji, rad na njoj, a zatim odlazak s nje. Rođenje, pa djetinjstvo, mladost, zrelost, starost, pa smrt – a neki umru i prije toga.

Svi ljudi znaju ovu istinu, ali vjernik zna i drugu: poslije smrti dolazi proživljenje, obračun i nagrada, Džennet i Vatra, uživanje i kazna. Zna da je čovjek na ahiretu zalog svojih djela na dunjaluku:

كُلُّ نَفْسٍ بِمَا كَسَبَتْ رَهِينَةٌ

„Svaka duša je zalog onoga  što je stekla.“ (El-Muddessir, 38)

Ako je tako, zašto mnogi muslimani troše svoj život na ono što im šteti, a ne koristi? Zašto provode vrijeme u onome što ih upropaštava, a ne spašava? Zašto čine ono što vodi kazni, a ostavljaju ono u čemu je njihov uspjeh i spas?

Život je kratak, Allahovi robovi. Svako živo biće čeka smrt. Ovaj dunjaluk je prolazan, a ahiret je kuća vječnog boravka. Zato se poučimo prije Ramazana. Uzmimo pouku iz protoka vremena i iz onih koji su preselili – koji su s nama postili prošli Ramazan, a sada su u svojim kaburovima: pa ili uživaju ili se kažnjavaju. To je velika pouka pa ima li onoga ko će pouku primiti?!

Koliko je onih koji će dočekati naredni Ramazanski bajram, a trebalo bi da plaču nad propuštenim dobrom u Ramazanu! Trebalo bi da plaču nad zapostavljenim ibadetima, pretjerivanjem u haramima i narušavanjem svetosti Ramazana.

Ovo je opomena prije dolaska mjeseca. Ima li pokajnika koji će se pokajati prije Ramazana? Ima li nemarnog koji će se vratiti Allahu Uzvišenom, odlučiti da čini dobra djela, učvrstiti svoju volju i zaželjeti ibadet svome Gospodaru?

Polje je pred vama – takmičite se u pokornosti i nadmećite se u dobrim djelima! To je istinsko polje utrke i pobjede.

Uzvišeni kaže:

قُلْ ‌يَا عِبَادِيَ الَّذِينَ أَسْرَفُوا عَلَى أَنْفُسِهِمْ لَا تَقْنَطُوا مِنْ رَحْمَةِ اللَّهِ إِنَّ اللَّهَ يَغْفِرُ الذُّنُوبَ جَمِيعًا إِنَّهُ هُوَ الْغَفُورُ الرَّحِيمُ

„Reci: ‘O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah, doista, oprašta sve grijehe. On je, uistinu, Onaj Koji mnogo prašta i Milostivi.’“ (Ez-Zumer, 53)

I donositi salavat i selam na svoga Vjerovjesnika…

Autor: Ibrahim el Hakil
Izvor: khutabaa.com