Islam ima pet temelja na kojima opstoji, a koji su u narodima našeg govornog područja poznati kao islamski šarti. Ovi temelji su spomenuti u hadisu kojeg prenosi Ibn Omer a u kome Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:
„Islam se temelji na pet principa (temelja):
- svjedočenju da je samo Allah bog i da je Muhammed, Njegov rob i poslanik,
- obavljanju namaza,
- davanju zekata,
- postu ramazana i
- obavljanju hadždža.”
Neki čovjek reče: „Na hadždžu i na postu ramazana“, a on kaza: ‘Na postu ramazana i obavljanju hadždža. Ovako sam čuo od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.'“ (Muttefekun alejhi, a ovo je Muslimova verzija)
Svjedočenje da je samo Allah Bog i da je Muhammed, Njegov poslanik
Ovo svjedočenje na arapskom glasi:
Transliteracija: Ešhedu en la ilahe illallah, ve ešhedu enne muhammeden abduhu ve resuluhu.
Prijevod: Svjedočim da nema boga osim Allaha i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik.
Ovo označava čvrsto uvjerenje koje se potvrđuje izgovorom.
Ove riječi su nerazdvojne i smatraju se jednim temeljom, iako njihovo značenje sadrži dvoje: svjedočenje da je Allah bog (prvi dio) i da je Muhammed Njegov rob i poslanik (drugi dio svjedočenja).
Razlog zašto se smatraju jednim temeljom je sljedeći:
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je dostavio vjeru od Allaha, tako da svjedočenje da je on rob i poslanik ukazuje na potpunost svjedočenja da nema drugog boga osim Allaha.
A drugi razlog je što su ove riječi temelj ispravnosti svakog dobrog djela. Dakle, nije ni ispravno, a ni primljeno djelo osim ukoliko je izvršeno u ime Allaha i u skladu sa Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, praksom (detaljnije ovdje). Iskrenošću u ime Allaha ostvaruje se svjedočenje Njegove jednoće, dok se slijeđenjem Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ostvaruje svjedočenje da je on rob i poslanik.
Rezultat i plod ovog svjedočenja jeste oslobađanje srca od robovanja nekom drugom mimo Allahu i od slijeđenja nekog drugog mimo Poslanika.
Zašto La ilahe illallah?
1 Zato što je izgovor i prihvatanje riječi La ilahe illallah, prva obaveza svakog muslimana. Ko želi prihvatiti islam obavezan je da izgovori ove riječi i da čvrsto vjeruje u njih i radi po njima.
2 Iz razloga što je iskreno izgovaranje šehadeta u ime Allaha, s čvrstom uvjerenjem u značenje šehadeta i rada po njemu, spas od džehennemske vatre, o čemu nas obavještava Allahov Poslanik, Allah mu spas i mir podario: “Allah je doista zabranio vatri onoga ko, iskreno radi Allaha, izgovori La ilahe illellah (Nema boga osim Allaha).” (El-Buhari, 415)
3 Zbog toga što onaj ko umre sa šehadetom, vjerujući u ono što šehadet podrazumijeva i radeći po tome, on je od stanovnika Dženneta, o čemu je Allahov Vjerovjesnik, Allah mu spas i mir darovao, rekao: “Ko umre sa spoznajom da nema boga osim Allaha ući će u Džennet.” (Ahmed, 464)
Iz svega navedenog, obaveza spoznaje o šehadetu: La ilahe illallah, spada u red najvažnijih i najvećih obaveza.
Značenje šehadeta: La ilahe illallah – da nema boga osim Allaha
Šehadet La ilahe illallah znači da osim Allaha ništa što postoji ne zaslužuje da se obožava. Time se negira uluhijjet – božanstvenost svega drugoga mimo Allaha Svevišnjega, uz potvrđivanje iste samo Njemu Jednome, Koji nema sudruga, ni suparnika.
Ilah (u riječima: La ilahe) – znači bog ili božanstvo, iz čega proističe da klanjanje ili obožavanje nečega/nekoga pored Allaha znači prihvatanje te stvari/bića za boga i božanstvo mimo Allaha Svevišnjeg. Sva božanstva su batil – zabluda i krivi put osim Boga Jednoga, Rabba, Stvoritelja Svevišnjeg i Uzvišenog.
Samo Allah Uzvišeni ima apsolutno i potpuno pravo da Mu se klanjamo i pokoravamo – ibadet Mu činimo, i niko drugi pored Njega. Njemu se klanjaju i pokoravaju srca iz ljubavi, poštovanja, veličanja, straha, iz poniznosti, predavanja Njemu, oslanjanja i pouzdanja u Njega, zbog molbi i potrebe. Samo od Njega Uzvišenog tražimo pomoć i podršku, na Njega se oslanjamo i u Njega pouzdajemo, Njemu se pokoravamo i namaz – molitvu radi Njega obavljamo, žrtve – kurbane u Njegovo ime prinosimo. Svaki oblik ibadeta – pokornosti obavezni smo Njemu iskazati, kako je On u Kur’anu i objavio: A naređeno im je da samo Allaha obožavaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju. (El-Bejjine, 5)
Ko bude robovao Allahu i Njemu se iskreno pokoravao, ostvarujući bit i značenje La ilahe illallah – da nema drugog boga osim Allaha, uistinu će doseći stepen prave sreće, zadovoljstva, smirenosti i živjet će lijepim i časnim životom. Ljudska srca se praktično ne mogu smiriti, osjećati sigurnim i neopterećeno osim kroz pokornost i robovanje samo Allahu Uzvišenom, u vezi čega je Svevišnji rekao: Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život. (En-Nahl, 97)
Ruknovi – temelji šehadeta La ilahe illallah
Ova veličanstvena izjava ima dva rukna – temelja koji se trebaju poznavati radi razumijevanja njihovog značenja i onoga što iz toga proizilazi.
Drugi rukn – temelj šehadeta: Illallah – osim Allaha; što podrazumijeva potvrđivanje osobine božanstvenosti i obaveze pokornosti (ibadeta) samo Allahu Uzvišenom, kroz sve forme ibadeta poput namaza, upućivanja dove – molbe, pouzdanja i oslanjanja na Allaha itd.
Svi oblici ibadeta – pokornosti i obredoslovlja čine se radi Allaha, s Njegovim imenom, Njemu Jednome Koji nema sudruga. Činjenje ibadeta nekome drugom pored Allaha, čak i u najmanjem obliku, predstavlja čin kufra – nevjerstva.
Allah Uzvišeni je rekao: A onaj koji se, pored Allaha, moli drugom bogu, bez ikakva dokaza o njemu, pred Gospodarom svojim će račun polagati, i nevjernici ono što žele neće postići. (El-Mu’minun, 117)
Značenje šehadeta: La ilahe illellah (Nema boga osim Allaha) sa spomenuta dva rukna – temelja nalazimo u riječima Svevišnjeg:
Onaj ko ne vjeruje u taguta (božanstvo mimo Allaha), a vjeruje u Allaha – drži se za najčvršću vezu. (El-Bekara, 256.)
Riječi Uzvišenog: Onaj ko ne vjeruje u taguta – svako lažno božanstvo– predstavlja prvi temelj šehadeta: La ilahe (Nema boga…), a završni dio ajeta: …a vjeruje u Allaha…, upućuje na drugi temelj šehadeta: … illallah (… osim Allaha).
Šta podrazmijeva moje vjerovanje da je Muhammed Allahov poslanik?
Smatrati istinitim izjave i nagovještaje Poslanika, Allah mu mir i spas darovao, izvršavanje njegovih naredbi i izbjegavanje svega što je zabranio, te da robujemo i pokoravamo se Allahu Uzvišenom na način kojeg je utemeljio i prakticirao Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, i istome nas podučavao.
1 Smatrati istinitim sve što je govorio Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, u bilo kom segmentu života, od čega ćemo napomenuti sljedeće:
- Gajb – skrivene stvari kao što su Sudnji dan, Džennet i njegove ljepote, Džehenemska vatra i patnje u njoj itd.
- Nagovještaji stanja na Sudnjem danu, zbivanja pred Sudnji dan i predznaci koji će mu prethoditi.
- Kazivanja o ranijim narodima i dešavanja između njih i poslanika koji su im dolazili.
2 Poslušnost Allahovom Poslaniku, Allah mu mir i spas darovao, u onome što je naredio ili zabranio, a to se ogleda u sljedećem:
- Izvršavanje zapovijedi Allahovog Poslanika, Allah mu mir i spas darovao, s uvjerenjem da on ne govori po svom nahođenju, već da je to dijelom Objave koja mu se dostavlja. Uzvišeni je o pokornosti Poslaniku rekao: Onaj ko se pokorava Poslaniku pokorava se i Allahu. (En-Nisa’, 80)
- Izbjegavanje svega što je zabranio Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, bilo da su to neki grijesi, loše ponašanje ili štetni i nekorisni postupci, s vjerom da nam je to zabranio zbog mudrosti i koristi poznate Allahu Uzvišenom i radi našeg interesa, makar to nama ostalo nedokučeno i nepoznato.
- Uvjerenje da poslušnost Allahovom Poslaniku, Allah mu mir i spas darovao, u onome što je naredio ili zabranio, donosi nam korist, dobro i sreću u životu na ovome svijetu i u životu poslije smrti – ahiretu. Uzvišeni je objavio: …i pokoravajte se Allahu i Poslaniku da bi vam bila milost ukazana. (Ali Imran, 132)
- Vjerovanje da onaj ko krši zapovijedi Allahovog Poslanika, Allah mu mir i spas darovao, zaslužuje prijekor i bolnu kaznu, kako je Svevišnji u Kur’anu rekao: Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju njegovu (Poslanikovu), da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe. (En-Nur, 63)
3 Da Allahu robujemo i pokornost činimo u skladu sa praksom Njegovog Poslanika, Allah mu mir i spas darovao, a to se ogleda u više stvari koje je potrebno naglasiti:
- Oponašanje Allahovog Poslanika, Allah mu mir i spas darovao, u vjerskim i svjetovnim stvarima; uputi, načinu življenja, dobročinstvu, u riječima, djelima, onome što je nekome odobrio ili potvrdio. Njegov Sunnet (put, praksa) je naš primjer za slijeđenje i oponašanje, jer se čovjek – rob Božiji približava svome Gospodaru, Allahu Uzvišenom i stiče veći položaj kod Njega Svevišnjeg na osnovu dosljednosti i privrženosti Sunnetu – praksi Allahovog Poslanika i njegovoj uputi, Allah mu mir i spas darovao. Uzvišeni je objavio: Reci: “Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!” (Ali Imran, 31)
- Šerijat – vjerozakon je upotpunjen i savršen: Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, dostavio nam je od Boga objavljenju vjeru, a propisi i nalozi vjere – Šerijat su savršeni i upotpunjeni, nemaju nikakvog nedostatka. Shodno tome nije dopušteno bilo kome da inovira i uspostavlja novu vrstu ili oblik ibadeta kojeg Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, nije dostavio i utemeljio.
- Allahov Šerijat – vjerozakon je podoban za svako vrijeme i mjesto: Propisi vjere i nalozi Šerijata spomenuti u Allahovoj Knjizi ili Sunnetu – praksi Allahovog Poslanika, Allah mu mir i spas darovao, podobni su za svako vrijeme i svako mjesto, jer interes i potrebe ljudi najbolje poznaje njihov Stvoritelj Koji ih je iz ničega učinio postojećim.
- Usklađenost djela sa Sunnetom – praksom Poslanika, Allah mu mir i spas darovao: Da bi neki ibadet – oblik pokornosti Allahu bio prihvaćen – kabul kod Allaha Uzvišenog potrebno je da bude popraćen iskrenom namjerom – nijjetom da se dotični ibadet čini samo Allaha Uzvišenog radi i da bude u skladu sa Sunnetom – praksom Allahovog Poslanika, Allah mu mir i spas darovao. U vezi toga Allah Uzvišeni je rekao: Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome, Njemu nikoga ne pridružuje! (El-Kehf, 110) Pojam dobra djela, znači: ispravna djela koja su u skladu sa Sunnetom – praksom Vjerovjesnika, Allah mu mir i spas darovao.
- Zabrana inoviranja – unošenja novotarija/bidata u vjeri: Ko inovira neko djelo ili ibadet – oblik pokornosti Allahu Uzvišenom, a što se ne uklapa u praksu – Sunnet Allahovog Poslanika, Allah mu mir i spas darovao, želeći time da izražava pokornost i poslušnost Allahu Svevišnjem, kao da promijeni način obavljanja namaza, takav se smatra neposlušnim Poslaniku i oponentom njegovim nalozima, i ta će mu djela biti odbačena. Uzvišeni je o tome objavio: Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju njegovu (Poslanikovu), da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe. (En-Nur, 63)
Allagov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, rekao je: “Ko u ovu našu stvar (vjeru) uvede nešto novo što mu ne pripada, bit će mu odbačeno.” (El-Buhari, 2550 i Muslim, 1718).
Šerijatske zabrane inoviranja (novotarija) u vjeri, dodavanja ili oduzimanja u propisanim ibadetima – vjerskim obredima, imaju za cilj da sačuvaju i zaštite vjeru od skrnavljenja i krivotvorenja. Na taj način izbjegava se pojava da vjera bude predmetom ljudskih hirova i prohtjeva.
Ali s druge strane, u životnim pitanjima koja se ne tiču ibadeta i vjere, Šerijat usmjerava ljudski potencijal i umne sposobnosti na kreativnost, inoviranje, istraživanje i otkrivanje tajni prirode i svemira što bi moglo donijeti korist životu i čovječanstvu u razvoju i unapređenju sadašnjosti i budućnosti.
Prema tekstovima objavljenim na islamhouse.com i newmuslimguide.com
Priprema i obrada: Menhedž