Naslovnica Akida Primjeri širka na koje je upozorila hanefijska ulema

Primjeri širka na koje je upozorila hanefijska ulema

366
mali širk, veliki širk, širk

Kada smo pojasnili širk, možda može izazvati čuđenje činjenica da mušrici u predislamsko doba nisu činili širk Allahu, dž.š., u tevhidu rububijje (Allahovog gospodarstva) nego u tevhidu uluhijje (tj. u činjenju ibadeta). Danas postoji mnogo slučajeva širka u tevhidu rububijje među pojedincima islamskog umeta. Međutim, nema sumnje da će ovo čuđenje nestati ako se svi upoznaju sa nekim pojavama koje će kasnije biti detaljnije navedene.

Kaže Muhammed Ala'ud-din el-Haskefij1 o onome ko se zavjetuje nekome ili nečemu pored Allaha, dž.š: “Znaj da je većina onoga što čini obični svijet prema mrtvima – u što spada i novac koji se troši za svijeće, ulje i si. za grobnice plemenitih evlija da bi im se približilo – grijeh i haram.”2

Kaže Ibn Abidin, objašnjavajući ovaj tekst: Izraz približilo sličan je kao kada se kaže: “O Gospodaru moj, ako mi se vrati izgubljeno ili ozdravi bolesnik, ili se zadovolji moja želja i potreba, onda tebi pripada toliko i toliko zlata, ili srebra, ili hrane, ili svijeća, ili ulja.” Ovakve stvari su grijeh i haram iz nekoliko razloga od kojih su: zavjet stvorenju nije dozvoljen, jer je zavjet ibadet, a ibadet je zabranjeno činiti stvorenju jer onaj kome se zavjetuje može umrijeti, a onaj koji  umire nije istinski vladar.”3

Opisujući slučaj onih koji traže pomoć od nekoga ili nečega pored Allaha, te opisujući njihovu povezanost sa mrtvima u nekim vidovima ibadeta, kao npr. zakletva, El-Alusi kaže: “U govoru Uzvišenog Allaha: Oni kojima se vi pored Allaha klanjate ne mogu ni mušicu stvoriti4, ukazuje se na osudu onih koji pretjeruju prema Allahovim evlijama, tražeći pomoć od njih i zavjetujući im se u nedaći, zanemarujući Allaha, s.v.t. Govore: “Oni su samo posrednici kojima se približavamo Allahu, a mi se u suštini zavjetujemo Allahu, dž.š., a nagradu dajemo evliji.” Međutim, očito je da su oni u svojim prvim dovama najsličniji onima koji su obožavali kipove, govoreći: “Mi ih obožavamo samo da nas što više približe Allahu.”5

Ostale dove bi im bile ispravne da nisu tražili od njih (tj. kipova) sljedeće: izlječenje bolesnih, povratak izgubljenog i si.”

Kaže Muhammed b. Jahja b. Muhammed el-Kendehlevi el-Hanefi6: “Podizanje mesdžida iznad kaburova je djelo Židova koji podigoše svoje bogomolje iznad kaburova poslanika i velikana. Tim se činom veliča mrtvac kao što veličaju idolopoklonici.”

Ukrašavanje kaburova nije ništa drugo do rasipanje imetka koje je Allah, dž.š., zabranio: “…jer su rasipnici braća šejtanova, a šejtan je Gospodaru svome nezahvalan.”7

Tim činom se poistovjećuju sa Židovima koji su ukrašavali grobove svojih velikana, beskorisno trošeći vrijeme.8

Kaže El-Alusi el-Hanefi: “Primijetio sam kako neki dozvoljavaju ono što čine neznalice na kaburovima dobrih ljudi; dozvoljavaju njihovo nadgledanje, gradnju u kamenu, stavljanje nadgrobnih ploča, vješanje fenjera, okretanje u namazu prema njima, obilaženje oko njih, potiranje po njima, okupljanje oko njih u izuzetnim prilikama itd. Sve to je u suprotnosti sa naredbom Uzvišenog Allaha i Njegovog Poslanika, s.a.v.s.. To je novotarija u vjeri koju Allah, dž.š., nije dopustio. Dovoljno je pogledati postupke ashaba Allahovog Poslanika, s.a.v.s., prilikom posjete njegovom mezaru i nazivanja mu selama. To treba imati u vidu! A jedino Uzvišeni Allah daje uputu.”9

Kaže imam Velijullah ed-Dehlevi “Čitaoče, ako se budeš dvoumio u pitanju ispravnosti govora o uvjerenjima mušrika i njihovim djelima, onda pogledaj ljude koji prave probleme u ovom vremenu, posebno one što prebivaju na samoj granici vjere, te njihove predstave o evlijama. Iako priznaju postojanje evlija, smatraju da je njihovo prisustvo u našem vremenu nemoguće; obilaze (hodočaste) kaburove i hareme, pa su tako zapali u širk, novotarije i praznovjerja, čime su prouzrokovali iskrivljenje i smutnju. To se toliko duboko usadilo u njih da nije ostalo ništa od hadisa Poslanika, s.a.v.s.,: “Vi ćete, zaista, slijediti običaje onih prije vas toliko, da kad bi oni ušli u gušterovu rupu i vi bi za njima.”

Nije bilo nijedne nesreće, a da u nju nije zagazila jedna od muslimanskih frakcija. Neka nas Allah zaštiti od toga!

Ukratko, Allah je iz milosti Svoje na Arapsko poluostrvo poslao prvaka svih poslanika, Muhammeda b. Abdullaha, s.a.v.s. Naredio mu je uspostavljanje pravedne zajednice i raspravljanje sa zalutalim frakcijama putem Uzvišenog Kur'ana. Za dokaze su se koristile općeprihvaćene činjenice, ostaci Ibrahimove vjere, da bi se dokazala obligatnost prihvatanja islama i pobila druga iskrivljena vjerovanja.”10

U djelu “El-Buduru el-Baziga” je rekao: “Istinu je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.,: – Vi ćete, doista, slijediti običaje onih prije vas pedalj po pedalj, lakat po lakat, tako da, kad bi ušli u gušterovu rupu, vi biste ih slijedili. Rekli su: – O Allahov Poslanice, je li to Židove i kršćane? – A koga drugog nego njih! – odgovori Poslanik.11

Poznato je da su mušrici vjerovali da je Allah, dž.š. Tvorac svih stvari, kao što kaže Uzvišeni: “A da ih upitaš ko je stvorio nebesa i Zemlju sigurno bi rekli: – Allah!”12

Međutim, to ih nije spriječilo da pripišu Allahu, dž.š., druga. Možda si već čuo nešto o vijestima koje kažu da će se nauka podići pred Sudnji dan, tako da će se dva čovjeka raspravljati, pa će jedan reći: “Čuvaj se broja šezdeset!” Drugi će reći: “Čuvaj se broja sedamdeset!” Potom će otići sa svojim problemom nekom učenijem od njih, pa će on reći: “Čuvaj se broja devedeset!” Tako mi Onoga u Čijim je rukama moja duša, već se ovo pojavilo samo u drugom obliku. I ne vidim nijednog od ovih a da u sebi nema nešto od širka. Kao što kaže Uzvišeni Allah: “I oni su, osim njih malo, Allahu druga pripisati.”13

Uzvišeni Allah je optužio mušrike zbog njihovog govora o darežljivom čovjeku, koji je mjesio brašno za hadžije, da je on zaslužio položaj božanstva, pa su tražili od njega pomoć u nedaćama. Već nas je Poslanik, s.a.v.s., poučio hadisom koji navodi Tirmizi od Adija b. Hatima daj e rekao: “Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako uči ove ajete: “Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje i monahe svoje”14 , pa je rekao: – Oni nisu njih obožavali, ali su, ako bi im oni nešto dozvolili, uzimali to kao halal, a ako bi im nešto zabranili, primali bi to kao haram.”15

Poučio nas je da širk nije ograničen samo na ibadet. Može neko reći: Kako, kada nismo nikoga čuli da kaže nešto slično? Reći ćemo mu: Znaj da se iskrivljavanje ne ogleda samo u zamjenjivanju riječi jednih drugima kao što to obični svijet shvata. Pitanje iskrivljavanja je komplikovanije. Najraširenije vrste su mijenjanje vanjskog značenja riječi prema strastima i željama. Muhammed, s.a.v.s., ukazao je da će se pojaviti ljudi koji će nazivati vino i blud drugim imenima, a potom će govoriti: Uzvišeni Allah ovo nije zabranio u Svojoj Knjizi. Možete ga slobodno činiti.

Zar ne vidiš ljude kako su dozvolili opojno sredstvo koje se uzima iz meda, na koje se odnose Poslanikove riječi!? Ima ljudi koji govore: Dozvoljeno je da čovjek opći sa ženom svoga sina. Oni su se vratili u zabludu. Sigurno će saznati ko je gori lažac!

Zar ne primjećuješ ljude koji se pokoravaju njihovim riječima, nalazeći tako opravdanje za svoje postupke!? Oni napadaju one koji im čitaju Allahove ajete. Ako im se kaže: Poštedite nas govora ljudi, jer oni mogu pogoditi, a mogu i pogriješiti. Na vama je da se prihvatite Knjige i onoga što je kazivao Poslanik, s.a.v.s., od Allaha, dž.š., oni bi odgovarali: “Zatekli smo pretke naše kako ispoljavaju vjeru i mi ih slijedimo u stopu”16. Tako bi opominjače proglašavali griješnicima, a neke bi i ubijali. Takvi su pravi mušrici.

Iznenadio sam se kad mi je preneseno o čovjeku, koji je bio priznat kao učen i dobar, da je rekao: “Ako se Allah, dž.š., na Sudnjem danu prikaže u suprotnom liku osobe koju ja znam, onda je ugled ili položaj Allahov ispod njegova.” Ako je rivajet ispravan, ovaj čovjek za svoje riječi nema nikakvog opravdanja kod Allaha, dž.š.17

Kaže imam Ed-Dehlevi u svojoj knjizi “Takvijetul-iman”, a Ebu Hasan en-Nedevi ga je slijedio u djelima “Risaletut-tevhid” i “Opasnost širka i neznanja među ljudima”:

Znaj da se širk, u ovom vremenu, proširio među ljudima, a ispravni tevhid je postao čudan. Većina ljudi ne zna značenje širka. Pozivaju se na iman, iako su se saživjeli sa širkom. Zato je najvažnije, prije svega, da ljudi razumiju značenje širka i tevhida i da znaju njihove propise u Kur'anu i hadisu.

linija

Autor: dr. Muhammed el-Humejjis
Iz djela: Objašnjenje širka i puteva koji mu vode

Bilješke:

1 Muhammed b. Ali b. Muhammed el-Husni, poznat kao Ala'ud-din el-Haskefi, hanefijski muftija u Damasku. Od njegovih djela su: “Ed-durrul-muhtar fi šerhi tenviril-ebsar” i “Ifadetul-envar ala usulil-menar”. Preselio je na ahiret 1088. godine po Hidžri. Pogledaj: “Hulasatul-eser” 3/63-65 i “ElE'alam” 6/294.

2 “Ed-durrul-muhtar me'a reddil-muhtar” 2/439.

3 “Reddul-muhtar ala durril-muhtar” 2/449-450.

4 Prijevod značenja sure El-Hadž, ajet 73.

5 Prijevod značenja sure Ez-Zumer, ajet 3.

6 Muhammed Jahja b. Muhammed el-Kendehlevi el-Hanefi; bio je književnik i istaknuti učenjak. Posjedovao je široko znanje. Od njegovih djela je: “El-kevakibu ed-derarijju”. Preselio je na ahiret 1334 h.g. Pogledaj. “Mukaddimetu muhakkakil-musannef’ od Ibn Ebi Šejbe, 27/1, “El-Anakidulgajeh” (47).

7 Prijevod značenja sure El-Isra’, ajet 27.

8 “El-kevakibu ed-derarijju” 1/316-317.

9 “Ruhul-me'ani” 239-240/15.

10 ”El-Fevzul-kebir”, 26.

11 Navodi ga El-Buhari u poglavlju “Ehadisul-Enbija “, podnaslov Šta je spomenuto o Izraelćanima, 6/494, h. 3456, “Kitabul-‘ilm ” u podnaslovu Slijeđenje običaja Židova i kršćana, kao i Muslim 4/2054, h. 2669. Obadva su hadisa prenesena od Ata’ bin Jesara od Ebi Se'ida el-Hudrija.

12 Prijevod značenja sure Lukman, ajet 25.

13 Prijevod značenja sure Jusuf, ajet 106.

14 Prijevod značenja sure Et-Tevbe, ajet 31.

15 Ibn Džerir 10/114, El-Bejheki u Sunenu 10/116, a svi prenose preko Mus'aba ibn Sa'da od ‘Adija ibn Hatima. Tirmizi kaže daje hadis garib (usamljen).

16 Prijevod značenja sure Ez-Zuhruf, ajet 23.

17 “El-Budurul-bazigatu”, 167-170.